Kako je NIS postao uspešan?

Burna su vremena, događaji se ubrzavaju i, što je najgore, život se sve više militarizuje.
Kako je NIS postao uspešan?
Foto: 021.rs
Prvi su dani sankcija prema NIS-u, ali kao da smo 9. oktobra u šest ujutru u trenutku postali svesni da smo u ozbiljnim nevoljama. Velika većina nas još se seća kako je izgledalo krajem devedesetih, posebno tokom i nakon bombardovanja NATO alijanse. 
 
Verovatno da nabavka goriva i druge svakodnevne aktivnosti neće biti baš toliko primitivizovane kao u tadašnjem mnogo obuhvatnijem kažnjavanju, ali i u dolazećim mesecima biće nam teško. Svakako, mora nam u startu biti jasno: osiromašićemo.
 
Činjenica je da niko i ne spominje, posebno ne aktuelna administracija SAD, bilo kakvu odgovornost Srbije, ipak će njeni građani (ni krivi, ni dužni) trpeti bolne posledice. 
NIS, oko čijeg statusa se i vode zakulisne radnje, ucenjuje i žestoko preti, u središtu je pažnje. Odlična kompanija, teško da u Srbiji ima vrednija. Zasmetala je najmoćnijim silama i sada se Srbija prisiljava da promeni vlasništvo u NIS-u koristeći se pravom na privatizaciju u slučaju više sile. 
 
Ponuđena je i nešto drugačija mogućnost promene vlasničke strukture, odnosno da sadašnji većinski vlasnik ruski Gasprom sam ponudi firmu na prodaju. Naravno da je većinski vlasnik odbijao da proda godinama visoko profitabilnu firmu preko koje u Srbiji postiže i ne mali politički uticaj.
Amerikanci izneverili
 
Upravo je taj uticaj i zasmetao prethodnoj vladajućoj garnituri u SAD i, suprotno svim međunarodnim običajima, uvođenjem sankcija prema NIS-u doveli su državu Srbiju, gde je NIS-ova rafinerija u Pančevu jedini prerađivač nafte i snabdeva čak 75 odsto veleprodaje, u gotovo nemoguću situaciju. Kompanija je godinama visoko profitabilna, oko 250–300 miliona evra po sezoni.
 
A nije uvek bilo tako. NIS je godinama razvlačen, čerupan i bio pod ogromnim državnim uticajem na poslovnu politiku. Takva orijentacija se pokazala pogrešnom i do kraja 2008. godine nagomilao je čak 973 miliona evra gubitaka. Posle promena 2000. godine, država je pokušala da se ratosilja krupnog gubitaša i firme sa blizu 18.000 zaposlenih, od kojih je bezmalo polovina bila nesporan višak. 
 
Ceo ekonomski tim Đinđićeve vlade je otputovao u SAD nadajući se da će privući neke od vodećih američkih, time i svetskih, petrokompanija. Ali, interesovanja nije bilo, svi su govorili: nemate sirovine (nalazišta nafte), premalo ste tržište. Tu je bio kraj razgovora.
Potonuće NIS-a
 
Kupaca nije bilo i NIS je tonuo sve dublje. Sve dok država Srbije nije postigla dogovor sa Gaspromom o kupoprodaji srpske naftne industrije i ulasku vodećeg ruskog naftaša na srpsko tržište. Cena od 400 miliona za polovinu (plus akcija) čini se na prvi pogled niskom, ali kupca je sačekao i dug od 973 miliona evra. 
 
Sve je otplatio, ali je još važnije što je firma mnogo ulagala u tehnološki razvoj, preko dve milijarde tokom petnaestak godina i dostigla je nivo prve garniture evropskih prerađivača nafte. Kupovinom je prihvatila da uspostavi najtešnje odnose sa Petrohemijom, važnim prerađivačem primarnog benzina za potrebe industrije plastike, farmacije i srodnih delatnosti. 
 
Prilikom kupoprodaje, preko NIS-ove prodajne mreže jedva da je realizovano pet odsto ukupne maloprodaje, danas deset puta više. Možda je jedina greška aranžmana nepotrebna prodaja prava na eksploataciju mineralnih voda sa većeg broja nalazišta na koje se često naiđe pri naftaškim rudarskim bušenjima.
 
Kako je NIS postajao sve bolji, a potom i vodeća srpska kompanija, zapadao je za oko potencijalnim vlasnicima i onima koji su shvatili da su ranije pogrešili time što nisu uočili sav potencijal najvećeg novosadskog preduzeća. Medijski je neprekidno i beskrajno razvlačena prodaja po navodno niskoj ceni, pri čemu je uporno prećutkivan zatečeni dug. Bilo je predloga da država Srbija, od prodaje manjinski suvlasnik, otkupi većinsko vlasništvo. Kao da akcijama, kao svuda u svetu, ne upravlja većinski vlasnik.
 
Zagrebačke želje
 
Broj onih koji bi da menjaju vlasničku strukturu NIS-a naročito se uvećao otkako su SAD uvele sankcije pojedinim ruskim firmama i bankama. Tako je po medijima počeo da se pojavljuje nekadašnji šef kabineta predsednika Privredne komore Srbije a sada je najavljivan kao nekakav stručnjak za "strateški menadžment". Tu je i bivša višestruka ministarka, oboje zagovaraju gotovo bilo kakvu strukturu vlasništva samo da ne bude u "ruskim rukama".
 
Ipak, najglasnije je odzvonila najava hrvatskog ministra da je Janaf spreman da otkupi rusko vlasništvo u NIS-u. Problem je u tome što bi bilo teško, suprotno evropskim pravilima, da firma koja se bavi transportom nafte istovremeno bude i vlasnik onoga što transportuje, dakle nafte. Setimo se samo koliko su se Evropljani protivili da Srbijagas bude i vlasnik i transporter gasa.
 
Ministar je kasnije izjavu precizirao u smislu da Janaf ne bi bio direktni vlasnik, ali bi preko posebnih fondova koji se formiraju u takvim slučajevima, a jedan bi bio u vlasništvu hrvatskog transportera, ipak upravljao Naftnom industrijom Srbije. Poslednjih dana iz Zagreba ponovo se čuju želje za kupovinom NIS-a, ovoga puta sa državom Hrvatskom kao projektovanim (su)vlasnikom.
 
Mogu se razumeti pokušaji suseda da dođu do sopstvene naftaške kompanije. U vreme Jugoslavije naftna industrija bila je najrazvijenija baš u Hrvatskoj. INA je bila bar dvostruko veća od tadašnjeg Naftagasa, kapacitet riječke rafinerije je iznosio devet, a sisačke bezmalo 3.000 tona. Imali su mnogo razvijeniju i moderniju prodajnu mrežu, bolja skladišta, dva i po puta bogatija izvorišta nafte, dok su po arapskim zemljama prilično uspešno radili na istraživanju novih nalazišta.
 
Borba za tržište
 
Zaista se ceo jugonaftaški svet iznenadio kada je 2003. godine INA 25 odsto vlasništva prodala MOL-u. Vrh mađarske kompanije je uporno kupovao akcije od sitnih i pojedinačnih akcionara i polako je uspeo da postigne većinsko suvlasništvo. Ali, novi vlasnik je već imao dovoljno prerađivačkih kapaciteta u dve rafinerije i brzo je ugasio pogon u Sisku, a onaj u Rijeci jedva da radi. 
 
Od očekivanih ulaganja malo šta je realizovano, pa u Zagrebu neprekidno gledaju da bilo kako dođu do rafinerije i započnu osnivanje nove naftaške hrvatske firme. Od 44 odsto suvlasništva u MOL-u imaju malo koristi, i u Budimpeštu stalno šalju predloge da se tih 44 odsto zameni za praktično ugašene pogone u Rijeci i Sisku. U MOL-u drugačije gledaju na razvoj INA-e, svodeći je pre svega na maloprodajni lanac.
 
Problem Hrvatske je u tome što su od MOL-a prilikom prodaje dobili više nego pristojne cene, ali su izgubili tržište za svoje prerađivače. Privatizacija NIS-a osmišljena je baš suprotno. Cena je nešto skromnija, mada ne i niska, ali je suština u očuvanju tržišta za sopstvenog prerađivača, pri čemu je novi vlasnik to tržište i proširio kupovinom benzinskih pumpi u BiH, Bugarskoj i Rumuniji.
 
Uspešnija strategija
 
Vapaj iz Hrvatske upravo jasno pokazuje koja se strategija pokazala uspešnijom. Pouka za državu i sve građane Srbije je jasna: vlasničku strukturu NIS-a treba očuvati, pre svega većinsko vlasništvo Gasproma. 
 
Ako, usled pritiska Amerikanaca i "kolektivnog Zapada", u ovim previše militarizovanim vremenima bude iznuđena promena vlasništva, treba je obaviti tako da, kada dođu, nadajmo se, bolja vremena, većinsko vlasništvo vrati onome ko je od propale firme pred raspadom napravio kompaniju za uzor.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • tokicich@yahoo.com

    13.10.2025 10:23
    Realno
    Napravili kompaniju za uzor kažete? Napišite u kojoj meri su iscrpeli domaće rezerve nafte, koliko malu rentu plaćaju, koja sve naftna polja su dobili za džabe u Angoli i Nigeriji, koliko tačno vode flaširaju u Srbiji, što je takođe došlo za džabe i najzad šta sa Južnim tokom? Tek onda pričajte o navodnoj profitabilnosti. Lako je preko leđa građana Srbije biti profitabilan,a da ne pričam o kancerogenom uticaju onih koji se ne skidaju sa pojedinih medija,
    dobro plaćenih preko NISa da "nas" ubeđuju u nekakvo bratstvo Srba I Rusa i kako su svi osim Rusa Srbinma neprijatelji. Hajdemo malo realno.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Čeka li Srbiju šverc goriva kao 90-ih?

Šta će se tačno dešavati na srpskom tržištu nafte i njenih derivata nakon uvođenja američkih sankcija NIS-u kao da će najviše zavisiti od toga koliko će te sankcije trajati.

Svakih devet dana novi milijarder u EU

Evropska unija je ove godine dobila 39 novih milijardera, a ukupno bogatstvo milijardera u zemljama članicama povećano je za više od 400 milijardi evra.