U glavnom gradu plate su po običaju mnogo više, u proseku za oko 180 evra, a predsednik Vučić je više puta istakao da u centralnim beogradskim opštinama (Vračar, Stari grad, Savski venac i Novi Beograd) januarski prosek dostiže i 200.000 dinara.
U prestonici je i stopa nezaposlenosti znatno niža nego u drugim krajevima, baš kao što je i mogućnost dodatne zarade višestruko veća nego bilo gde u unutrašnjosti.
Posebna prednost je fakat da se gotovo sva saradnja Srbije sa inostranstvom odvija preko institucija, banaka, međunarodnih i nevladinih organizacija lociranih u prestonici.
Nikad veći budžet Beograda
Nesporno da je Beograd daleko najbogatija sredina u Srbiji, što se videlo i pre nedavnim rebalansom uvećanju ovogodišnjeg budžeta; prestonička kasa je premašila 208 milijardi dinara, otprilike 1,710 milijardi evra. Logično bi bilo pomisliti da grad sa ovolikim prihodima novac ulaže u komunalno opremanje, razvoj infrastrukture, povećanje zelenih površina i poboljšanje ekoloških parametara.
I zaista, radi se na metrou, na mestu starog podiže se novi Savski most, a tu su i proračuni i pripreme kako bi započelo probijanje tunela od Ekonomskog fakulteta do Ulice despota Stefana i tako saobraćajna gužva u centralnoj zoni grada smanjila za 14 odsto, a emisija zagađujućih čestica još i više.
Međutim, čak i kada detaljnije zagledate u rashode gradskog budžeta nećete naći izdvajanje niti za jedno od tri najveća, a i mnoge druge gradske razvojne projekte. Tako će iz ovogodišnjeg budžeta čak 63,8 milijardi, skoro trećina raspoloživog novca, otići na organizovanje gradskog saobraćaja koji ostaje besplatan, baš kao što se ne plaća ni ulazak na bazene.
Nastavlja se i sa izdvajanjem 20.000 dinara za svakog stanovnika do 18 godina za, popularno kazano, sendviče, a njima iz gradskog budžeta biće dodeljeno još po 10.000 dinara.
Grad ne ulaže u infrastrukturu
Jeste lepo da grad vodi računa o mladima, kao i o sportskoj rekreaciji svojih žitelja. Pohvalno je da vodi računa o dostupnosti prevoza u gradu, problemu sa kojim se suočavaju svuda u Evropi.
Međutim, iznenađuje da se iz gradske kase jako malo izdvaja za širenje i poboljšanje kvaliteta urbane infrastrukture. Od radova ovog tipa najviše će se izdvojiti za kanalizacioni čvor u Krnjači, ove godine oko četiri milijarde, a u naredne dve godine još 7,7 milijardi dinara.
Za novu gradsku autobusku stanicu izdvaja se oko devet milijardi, takođe podeljeno tokom trogodišnjeg perioda. Zanimljivo je da će biti uloženo oko 750.000 evra u Trg Nikole Pašića, mada je ova centralna zona lane temeljno rekonstruisana. Svakako je iznenađenje da je jedno od većih ulaganja iz beogradskog budžeta u proširenje i restauraciju Kalenić pijace, 1,2 milijarde tekuće i 2,4 milijarde tokom naredne dve sezone.
Čitajući rashodnu stranu beogradskog proračuna čovek nigde ne može da naiđe na izdvajanja za metro, tunel kod Ekonomskog fakulteta, nov Savski most i ne mali broj nešto manjih ulaganja u razvoj grada. Istovremeno, pak, vidi se izvođenje radova po osnovu ovih projekata. Logično je upitati se kako je to moguće?
Država zajmi, Beograd troši
Odgovor je jednostavan, tri pomenuta i brojni drugi beogradski radovi finansiraju se iz državnog budžeta ili, pak, novcem koji pozajmi država Srbija. Naravno, novac kreditorima vraća onaj ko pozajmi, opet država Srbija. Jednostavnije kazano, cela republika, čiji su građani uočljivo siromašniji od stanovnika prestonice, snosi teret infrastrukturnog razvoja grada. I to objekata koji su od koristi jedino žiteljima prestonice.
Svuda u svetu metro finansira lokalna zajednica, dok država, kao čin podrške, eventualno prihvati sufinansiranje do 10 odsto cene izgradnje. Pogotovo je tunel kroz centar prestonice od velikog lokalnog značaja, ali potpuno nevažan za bilo koga van glavnog grada.
A reč je o ozbiljnim, ponekad baš i ogromnim svotama. Tako je Savski most procenjen na 90,4 miliona evra, od čega će Srbija iz budžeta izdvojiti oko 11 miliona, dok će se za 80 miliona evra zadužiti.
Slično se predviđa i za željeni tunel čiju cenu je pre tri godine grupa odbornika procenila na 110 miliona evra, da bi je pre dve sezone gradonačelnik Aleksandar Šapić povećao na 145 miliona. Ovih dana se, pak, barata sa cenom od 250 miliona evra.
Prestonica blješti, provincija grbači
Svakako da je metro izuzetno velika investicija. Pripremne i pojedini manji izvođački segmenti su u toku, ali je plan da se tekuće sezone intenziviraju radovi. Naravno, na osnovu državnog novca, tačnije pozajmice koju država Srbija ugovara sa kreditorima iz Francuske, a u vrednosti od 2,5 milijardi evra. To je, naravno, samo za takozvanu prvu liniju, čija je cena za nekoliko godina sa 1,8 narasla na oko četiri milijarde evra.
Tako, praktično, sve najveće troškove grada Beograda finansiraju žitelji cele republike. Kao u crnohumornom filmu, osetno siromašniji stanovnici u unutrašnjosti države plaćaju potrebe i visoki komfor neuporedivo bogatijim žiteljima glavnog grada.
Zapravo, montipajtonovsko šegačenje sa provincijalcima traje već decenijama, a počiva na činjenici da se retko koje godine manje od 70 odsto državnog budžeta utroši na Beograd. Takva je država Srbija, važno je da prestonica blista, svi ostali su tu da svojim grbačenjem omogućavaju luksuz prestoničkoj gospodi.
Komentari 12
NS
E
Duca
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar