Hoće li Srbija moći da vraća dugove

Mada već nekoliko godina uredno plaćamo kamate i servisiramo pristigle rate, otplata dugova lako može da zastane ako budžetski deficit kontinuirano bude velik ili ako kamate na finansijskom tržištu počnu da rastu.
Hoće li Srbija moći da vraća dugove
Foto: 021.rs (Ilustracija/Pixabay)

Piše: Živan Lazić

Poslednjih meseci ministar finansija Siniša Mali se više puta pohvalio kako Srbija uredno plaća kamate na kredite, dok pristižuće rate zajmova iz prošlosti vraća prodajom državnih obveznica. Drugim rečima, Srbija ima otvoren pristup kapitalu.

Svom verovatno najbližem ministru često se priključuje i predsednik Vučić, naglašavajući da su za nedovoljno razvijene zemlje otvorenost ekonomije i lak pristup novcu od ključnog značaja za boljitak. Posebno naglašava da smo još uvek u mastrihtskim granicama zaduženja, 60 odsto nacionalnog BDP.

Skroman BDP

Na prvi pogled sve izgleda lepo. Međutim, finansije su osetljiva stvar, podložne turbulencijama i na domaćem i na svetskom tržištu. Jeste da poslednjih sezona uredno vraćamo obaveze, ali kada smo lane zabeležili budžetski deficit od 3,78 milijardi evra, čak 8,6 odsto BDP, ponovo se postavilo pitanje vraćanja dugova u budućnosti.

Razlog je prozaičan, ukoliko bi se i narednih godina deficit održavao na približno prošlogodišnjem nivou, država bi morala pozajmicom da "zakrpi rupu". Dug bi se naglo uvećao i Srbija bi se našla u teškoj situaciji. Urednost otplata državnih dugova došla bi u pitanje.

Pogledajmo malo ekonomsku situaciju najveće države na Zapadnom Balkanu. BDP je oko 46 milijardi evra, cirka 53,5 milijardi dolara. Poređenje sa okolnim zemljama govori nam da se u nas malo proizvodi.

Tako je BDP Mađarske, države sa 9,5 miliona žitelja, čak 139 milijardi dolara, odnosno 2,7 puta veći po glavi stanovnika. Hrvatska beleži pad BDP još od finansijske krize, pa su ipak lane ostvarili 55,8 milijardi dolara BDP. Čak je i Bugarska, država na koju se tokom jugoslovenskog socijalističkog perioda niko nije osvrtao, sa 62 milijardi dolara prestigla Srbiju.

Strani i domaći investitori

Zapravo, skroman radni učinak je možda i bazični problem Srbije. Vlada je uočila slabu tačku i pokušava da privlačenjem stranih investitora i velikim javnim ulaganjem podstakne brži razvoj. Nevolja je niska aktivnost domaćih privatnih ulagača, dobrim delom usled nedovoljne vladavine prava i prevelikog uticaja države na pravosuđe kojim se, na štetu ostalih privrednika, favorizuju gazde bliske stranci na vlasti.

Naravno, pozicija stranih investitora je u startu bitno drugačija, njima i aktuelna srpska vlast itekako izlazi u susret. Pre svega državnim subencijama, ali i brojnim oslobađanjima od fiskalnih obaveza. Posledica ovakve investicione politike je manjak kompanija sa proizvodima visokog stepena finalizacije.

Većina stranih ulaganja počiva na masovnom upošljavanju, jeftinoj radnoj snazi, skromnim troškovima i poprilično zagađujućim tehnologijama rada. Često se u nas rade samo završna montiranja i sklapanja, dok se bezmalo svi delovi uvoze. Učinak ovakvih ulaganja po rast BDP je siguran, ali nije velik. Stoga toliko i zaostajemo za susedima koji su i sami po razvijenosti na repu Evropske unije.

Visina kamate

Predsednik Vučić i nadležni resorni ministar Mali vole da se hvale kako naše obaveze ne prelaze mastrihtsku granicu od 60 odsto BDP, mada su i pre nedaća uslovljenih korona pandemijom gotovo sve evropske države same, bogme i obilato, premašile liniju koja se nekada doživljavala kao međa za sam ulazak u lukrativno društvo. Tako je dug Hrvatske čak 90 odsto BDP, Bugarske 110, da ne spominjemo Španiju ili Italiju.

Dok procentnu stopu zaduženosti Srbije predsednik stalno ističe, strogo pazi da ne spomene kako Srbija plaća dva do pet, šest puta višu kamatu u odnosu na evropske države. Tako smo, zahvaljujući do sada nezabeleženom dugom periodu rekordno niskih prinosa, u dve, tri poslednje sezone pozajmljivali uz kamatu od 2,1 do 3,6 odsto.

Istovremeno, Hrvatska se zadužuje uz kamatu od 1,2 do 2,4 odsto, dok Mađarska pojedine zajmove podiže i uz prinos od ispod jedan odsto. Da ne spominjemo Nemačku kojoj investitori, praktično, bezkamatno pozajmljuju, samo da prihvati novac.

U kojoj valuti se duguje

Posledica različitog tretmana država od strane investitora su praktične. Srbija je i prošle godine na kamate izdvojila cirka milijardu evra, otprilike isto koliko i dvostruko zaduženija Hrvatska i tek za 250 miliona evra manje nego skoro tri puta zaduženija Mađarska.

Drugim rečima, pri oceni o finansijskom stanju, procentna stopa zaduženosti nije jedini relevatan podatak, tu su i visina kamate, ročnost zaduženosti, ali i kome se duguje. Japan već duže od dve decenije beleži dug od 240 odsto BDP, pa ipak u Zemlji izlazećeg sunca se lepo živi. Objašnjenje je u strukturi duga, odnosno činjenici da je skoro 95 odsto duga u domaćoj valuti, a kako je kamata na japanskom tržištu već decenijama sasvim bliska nuli, troškovi visoke zaduženosti Japana su minimalni.

Istorija nas uči i da zemlje čija je finansijska slika sasvim dobra, mogu se, pogotovo u vremenu talambasanja na svetskim tržištima, očas naći u krupnim i dugoročnim problemima. U rupama iz kojih se teško izlazi, i to tek nakon dugog razdoblja poteškoća i bede.

Slučaj Grčke kao pouka

Primer Grčke je Srbiji ne samo vremenski i teritorijalno blizak. Zemlja na jugu Balkana je pre krize 2008. godine imala BDP od danas neshvatljivih 390 miliona dolara i zaduženost 102 odsto BDP.

Sa krizom, ekonomija se prepolovila, pa se poreska stopa duga preko noći udvostručila na 200 odsto, mada je uplatama iz Atine nominalni iznos duga čak i nešto umanjen. Potvrdilo se da BDP nije neka fiksna, stabilna veličina, već da je fleksibilan pokazatelj o kome se mora u svakom trenutku voditi računa.

Godine 2015. zaduženost Grčke je iznosila 320 miliona, ali je ekonomija spala na 176 milijardi dolara. Što je još gore, lane je BDP umanjen za još 13 milijardi, dok je dug narastao na 353 milijardi dolara, pa je stopa zaduženosti premašila 220 odsto.

Primer Grčke je poučan i pokazuje nam da se ekonomija jedne države ne može sagledavati samo kroz jedan makroekonomski pokazatelj, posebno ne kroz stopu zaduženosti. Neophodno je da u vidu postoji niz pokazatelja, ali i da se sagleda uklopljenost u svetske ekonomske trendove. Tek tada imamo potpuniju predstavu o stanju ekonomije neke države.

  • Ja

    12.03.2021 19:48
    Ime
    Uzeće nam Kinezi Srbiju
  • Haha

    11.03.2021 16:44
    Hoce
    Hoce, Arapi!
  • malo vlasti

    11.03.2021 16:02
    veviti
    dugovi,bivsi su skrommiji

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Mali: Od 1. maja jeftiniji gas za privredu

Ministar finansija Siniša Mali izjavio je danas da je jedan od najvažnijih rezultata upravo završene Misije MMF postignuta saglasnost u vezi sa promenom metodologije obračuna cene gasa za privredu.