Ceo grad je biblioteka

Prva srpska čitaonica svoj rad započela je upravo u Novom Sadu i to davne 1845. godine, pa nije ni čudno da Novosađani i danas vole da čitaju, otkrivaju nova dela i dele svoja razmišljanja o knjigama.
Ceo grad je biblioteka
Foto: 021.rs
U Čitaonici je bio razvijen i društveni život, a tada su tu često organizovani balovi i besede. 
 
Danas, 176 godina kasnije "besedi" se na raznim promocijama knjiga, okruglim stolovima, ali i "književnim klabinzima".
 
Novosadski književni klabing organizuje se već godinama i tokom tog perioda održavao se na različitim mestima, a poslednjih godina najčešće u prostorijama Crne kuće. 
 
Na Književnom klabingu raspravlja se o pročitanim delima, utiscima i razmišljanjima. Razgovori se odvijaju u prijatnoj atmosferi i sva mišljenja su dobrodošla. Neka dela podstiču na raspravu koja ume da traje i satima. 
 
Damir Bojić iz Omladinskog centra CK13 za 021 je pričao da interesovanje Novosađana za ovaj događaj postoji, ali da interesovanje varira u zavisnosti od toga koja knjiga je tog dana na reprertoaru. 
 
"Svako podeli kako je knjiga na njega uticala. Niko nije dužan da iznosi stručnu analizu, svako učestvuje koliko želi i na kraju se razgovara o tome šta će se sledeće čitati. Ima jedna grupa ljudi koja dolazi stalno. Neki ljudi dolaze samo na pisce koji su njima dragi. Bitno je da grupa koja je prisutna bira šta će se čitati sledeći put, tako da ne postoji neka 'striktna uređivačka politika'", ispričao je Damir.
 
Obično se tokom praznika uz ovaj jedinstven događaj organizuje i razmena knjiga. Razmena funkcioniše tako što svako ko želi da učestvuje zapakuje jednu knjigu po svom izboru i ponese je na sastanak. Knjiga koju učesnici odluče da donesu ne mora biti nova. Damir kaže da je cilj da svako donese nešto što bi želeo da neko drugi pročita i tako podeli lepe utiske.
 
"Cela ideja je u tome da se priča o knjigama i dele razmišljanja. Ideja je i da neko donese neku knjigu koja je njemu bitna ili naročito dobra, ali naravno da mogu da se donesu i knjige koje nekom ne trebaju. I onda se tu napravi neka lutrija, odnosno tombola, kako bi svako završio sa nekom knjigom", naveo je sagovornik 021.
 
Još jedan sličan događaj organizovan je i u Eđšegu, a kako tokom proteklih meseci zbog pandemije virusa korona nije mogao da se održava, brojni volonteri u decembru su ostavljali knjige skrivene po raznim delovima Novog Sada, kako bi sugrađani mogli da ih pronađu i tako nadoknade izostanak ove drage razonode.
 
Inače, 2014. godine, pokrenut je globalni projekat razmene knjiga "Book Crossing", koji je podrazumevao ostavljanje knjiga na određenim javnim mestima, kako bi ih neko pokupio i pročitao, pa potom uradio isto. Projekat je potom proširen na društvene mreže, preko kojih su ljudi jedni drugima slali knjige za koje su smatrali da treba da budu pročitane, a glavni cilj je bio da ceo svet postane bibilioteka. Novosadski književni klabing i Novosadska razmena knjiga prate ovu misao, spajajući razmenu knjiga i razgovore o delima, stvarajući tako jednu blisku zajednicu ljubitelja književnosti.
 
Knjiga u Novom Sadu je i sredstvo humanosti. Tako u Sremskoj Kamenici funkcioniše biblioteka u kojoj za jedan SMS namenjen lečenju bolesne dece možete dobiti jedan od nekoliko hiljada naslova. Korona je i tu uzela maha, pa umesto da odlaze do ove jedinstvene biblioteke, Novosađani knjige najčešće poručuju preko Fejsbuk grupe "Knjigom do osmeha".
 
Realizaciju ovog teksta podržao je TONS.
  • Geda Gluperda

    12.03.2021 15:54
    Treci
    Velika je steta sto Novi Sad,drugi grad po velicini u Srbiji nema svoju zgradu biblioteke.Ova porodicna kuca Arse Pajevica u kojoj je vlasnistvo je crkvene opstine. Ostale dve biblioteke u Novom Sadu nisu gradske.Jedna je Univerziteta,druga je drustvene organizacije Matice Srpske koju finansira Republika. Nadam se da ce Novi Sad pored niz mostova konacno izgraditi i Gradsku biblioteku na radost svojih gradjana.
  • Dule

    05.03.2021 19:22
    Novom Sadu fale čitaonice, 50 hiljada studenata na univerzitetu, a mesta ako ima za 2k studenata da me ubiješ. Da ne pričam o građanstvu.
  • Lala

    05.03.2021 15:53
    Da li je?
    Čitaonica u Irigu, osnivač Dimitrije Krestić, je počela sa radom tri godine ranije, 1842. godine.
    Da se ne bi zbunili čitaoci vašeg članka. ;)

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.