Pravednica među narodima: Spomen-tabla Amadeji Pavlović otkrivena u Petrovaradinu

Spomen-tabla časnoj sestri iz reda Milosrdnih sestara sv. Križa Amadeji Pavlović (1895 – 1971), povodom 50. godišnjice smrti, otkrivena je 5. septembra u Petrovaradinu.
Pravednica među narodima: Spomen-tabla Amadeji Pavlović otkrivena u Petrovaradinu
Foto: 021.rs
Amadeja Pavlović (svetovno ime joj je bilo Karolina) krštena je u ovoj crkvi. Tablu su otkrili predstojnica sestara iz Đakova Valerija Široki i župnik Marko Loš, tokom mise koju je služio sremski biskup Đuro Gašparović sa sveštenicima Sremske biskupije. 
 
Amadeja je rođena u Petrovaradinu u građanskoj porodici, a nakon školovanja u Novom Sadu i rada u Zemunu priključila se časnim sestrama u Đakovu. Završila je učiteljsku i višu pedagošku školu u Zagrebu. Radila je kao učiteljica u Državnoj osnovnoj školi u Đakovu i u građanskoj školi koju su časne sestre sestre držale u Đakovu. Imenovana je načelnicom kongregacije Časnih sestara Svetog Krsta 1940. godine i tu dužnost obavljala je do 1955. 
 
Kako se navodi u dokumentaciji Memorijalnog centra Jad Vašem, Amadeja Pavlović je ličnim zalaganjem i inicijativom spasila život jevrejske devojčice Zdenke Binenštok koju je pod lažnim imenom sakrivala u samostanu u Đakovu, a da to nisu čak znale ni ostale časne sestre. 
 
 
Zdenkina porodica ubijena je u nacističkim logorima smrti, bez obzira na to što se pokrstila i prešla u katoličku veru. Jedanaestogodišnju Zdenku iz Osijeka je u junu 1941. u Đakovo doveo sveštenik Alfred Helender i predao je Amadeji. Ona ju je sakrivala u samostanu, pod lažnim imenom, do maja 1945. 
 
Prisustvo devojčice predstavljalo je izuzetnu opasnost za samostan, koji je istovremeno jedno vreme bio i štab nemačkih vojnika. 
 
O tome je Binenštok napisala: "Kao malo dete nisam morala da nosim žutu traku sa Davidovom zvezdom i nije traženo da budem registrovana kao Jevrejka. Načelnica samostana bila je jedina koja je znala moje jevrejsko poreklo. Išla sam u sestarsku školu i živela u samostanu pod lažnim imenom kao izbeglica iz Bosne. Zvali su me Zdenka, ali u mojim dokumentima bilo je ime jednog pokojnog deteta. Časna majka Amadeja meni je zaista bila kao majka. Zbog mene je izložila sebe i celi samostan opasnosti. Prekršaji pružanja utočišta, pomaganja ili spašavanja Jevreja kažnjavali su se smrću. Ona je čuvala moju tajnu, usprkos opasnosti za sebe i zajednicu sestara u samostanu. Za činjenicu da sam preživela strašno vreme Drugog svetskog rata, diplomirala na Hebrejskom univerzitetu i imam predivnu porodicu zaslužna je velikodušnost duha, duboka vera i hrabrost poglavarice majke Amadeje".
 
Zdenka se posle rata iselila u SAD. U aprilu 2008. uputila je molbu Memorijalnom centru za žrtve Holokausta Jad Vašem da se Amadeji Pavlović dodeli priznanje "Pravednik među narodima" koje Država Izrael dodeljuje nejevrejima za koje je dokazano da su se spašavali Jevreje tokom Drugog svetskog rata. To je i učinjeno u septembru iste godine.
 
U dosijeu Amadeje Pavlović se navodi se da je "uspela da uveri ustaške poglavare da iz tranzicionog logora za jevrejske žene i decu, u kome su mnogi umrli od gladi i zaraznih bolesti dok su čekali premeštaj u koncentracione logore, dozvole da primi trudnu i bolesnu Jevrejku u posebno bolničko krilo samostana sestara u Đakovu". Na isti način je, navodi se, pomogla da se spasu mnoge žene.
 
Govoreći o Amadeji i njenom životu, Valerija Široki je rekla na otvaranju spomen-table da su u Petrovaradinu udareni temelji njenog hrišćanskog života. 
 
"Majka Amadeja nas iznad svega uči o hrabrosti u veri. Vera se uči u životu, i to na primerima drugih ljudi. Sve drugo su uradili drugi, pa i inicijativu da se ona proglasi Pravednicom među narodima", rekla je je ona.
 
"Sestra Amadeja je usprkos svemu negativnom posvedočila da je život bez obzira na veru i naciju najveća vrednost i to je svojim delom i konkretnim činom i pokazala. Drago mi je da su je je Petrovaradin i časne sestre otrgli od zaborava. Voleo bih da i u drugim lokalnim i crkvenim zajednicama imamo slične inicijative kako bismo vrednu baštinu vezanu za zaslužne pojedince memorisali", rekao je Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. 
 
Priznanje "Pravednik među narodima" dodeljuje Država Izrael nejevrejima za koje se dokaže da su tokom Holokausta lično bili angažovani u spašavanju života Jevreja. Po podacima Jad Vašema, u Srbiji ima 139 osoba koje nose ovo priznanje, a samo dvoje su po poreklu Novosađani: Amadeja Pavlović i Nadežda Pašćan.
  • Mićko

    07.09.2021 17:29
    Dobar gest
    @Neko, zar je trebalo da preda tu devojčicu da je odvedu i ubiju? Uostalom, ona sama je tražila da se opatici dideli to priznanje. Sasvim sam siguran da je i taj slučaj i ostali koji su Pravednici medju narodima, vrlo detaljno ispitan i da nema šanse da bi priznanje dobio neko ko ga debelo nije zaslužio, a posebno građanka NDH!
  • Neko

    07.09.2021 13:10
    Samo kazem
    Obzirom da je morala kriti dete od ostalih casnih sestara, to je jasan dokaz da su Vatikan i katolicka crkva podrzavali ideje NDH. Upiru se da to negiraju, ali ih dokazi demantuju. A svi su sad iz te iste crkve ponosni na sestru milosrdnicu...do sledeceg rata...
  • zanimljivo

    07.09.2021 10:50
    U Novom Sadu i okolini su živeli i neki drugi osim Srba Radikala?
    Nisu svi Hrvati, pa čak ni sve opatice ustaše?
    Joj, pa to su za prosečnog današnjeg konzumenta sektaških naprdnih medija velike novine!
    Srećom, oni na ovaj sajt dolaze samo po zadatku, pa ih ove činjenice neće zbuniti.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.