Milošević poražen pre 25 godina: Koje su sličnosti tadašnjeg i sadašnjeg režima?

Na današnji dan, pre 25 godina, na izborima 24. septembra 2000. godine, opozicija je pobedila režim Slobodana Miloševića.
Milošević poražen pre 25 godina: Koje su sličnosti tadašnjeg i sadašnjeg režima?
Foto: 021.rs
Posle deset godina krvavih ratova, siromaštva, ubistava sopstvenih građana, teške korucije, opozicija, ujedinjena pod imenom DOS (Demokratska opozicija Srbije), pobedila je Slobodana Miloševića na takozvanim neregularnim izborima, podseća Danas.
 
Demokratska opozicija Srbije sastavljena od čak 18 stranaka nastupila je sa kandidatom liderom Demokratske stranke Srbije Vojislavom Koštunicom, koji se suočio sa Slobodanom Miloševićem (Savez komunista - SPS i JUL). Koštunica je pobedio Miloševića sa čak 13 odsto razlike. Osvojio oko 50,24 odsto glasova, dok je Milošević dobio 37 odsto.
 
Milošević je negirao rezultate Republičke izborne komisije, tvrdeći da je on taj koji je osvojio natplovičnu većinu, tražeći drugi krug izbora, što je izazvalo gnev građana.
Posle 24. septembra i nepriznavanja rezultata, usledio je generalni štrajk i otpor građana, koji je predvodila opozicija, što je rezultiralo revolucijom 5. oktobra, kada je Milošević priznao poraz i sklonio se sa vlasti, pod pritiskom više stotina hiljada građana na ulicama Beograda.
 
Poslušnost mu je otkazala i vojska i policija kojima je pokušao da uguši revolt.
 
Činjenica je da opozicija, čiji je neformalni lider bio budući premijer Zoran Đinđić koji je kasnije ubijen, ne bi uspela da izvede revoluciju bez studentskog pokreta Otpor, koji je, iako nije učestvovao na izborima, znatno pomagao opoziciji utičući na mlade da izađu na izbore i da potom brane izbornu volju građana.
 
Danas na čelu protesta protiv vlasti su studenti. S obzirom na sličnosti ondašnjeg režima sa aktuelnim Aleksandra Vučića, koji je i devedesetih bio na strani ratno-zločinačkog dvojca Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, studenti sada vode tu borbu, dok je opozicija u senci.
Međutim, Vesna Pešić, jedna od ključnih pokretačica revolucije 5. oktobra, nekadašnja članica DOS i liderka Građanskog saveza Srbije, kaže za Danas da su neuporedive okolnosti 2000. godine i danas.
 
"Te dve situacije su neuporedive. Zoran Đinđić mi je rekao da dok ne napravimo jak instrument, nećemo skinuti Slobodana Miloševića. I on je napravio odlično organizovanu Demokratsku stranku. Onda je uticao na sve druge stranke, njih 18 ujedinio u DOS sa zajedničkim programom pod nazivom 'Dogovor sa narodom'. Milošević je tada bio predsednik male Jugoslavije - SRJ. Milošević je tada napravio državni udar i promenio Ustav da se taj predsednik bira direktnim glasanjem svih građana Srbije. Učinio je to zato što je već bio optužen za ratne zločine, kako bi oni spolja morali samo sa njim da pregovaraju jer je izabran direktnim glasanjem", priča Pešić za beogradski list.
 
 
Onda se, priča dalje, na osnovu istraživanja videlo da Koštunica ima vrlo mali broj negativnih glasova građana, te da je on najbolji kaniditat opozicije.
 
"Dvadeset četvrtog septembra su bili izbori i Koštunica je pobedio. Na demonstracije 5. oktobra je došlo pola Srbije. Petog oktobra su mnogo pomogli i rudari iz Kolubare koji su bili u štrajku, tamo je govorio i naš kandidat za predsenika - Koštunica. Taj 5. oktobar je bio odbrana rezulata. Zanimljivo je da tog 5. oktobra uopšte nije bilo policije, šetalo se kao u pravoj anarhiji, nigde ih nije bilo...", prepričava Pešić.
To je bilo iz dva razloga, pojašnjava.
 
"Prvi je bio jer je ta pobeda bila pod zaštitom Crvenih beretki koje su rekle Đinđiću da neće pucati ako tog 5. oktobra imaju 100 hiljada ljudi. On je prošao u 'hameru' i nisu pucali. Vlastimir Rođa Đorđević koji je vodio policiju kasnije je rekao da neće da se mrdne zato što je Milošević na Kosovu ratovao policijom. Šef vojske Nebojša Pavković stajao je u Jajincima, očekivalo se da se on pokrene protiv organizovane pobune naroda i kritične noći, 5. oktobra ni on se nije pokrenuo. Ubrzo je napravljena inauguracija Koštunice za predsednika. Milošević je izašao na RTS i rekao da je Koštunica pobedio", podseća Pešić.
 
Ali, dodaje, pre toga je došao ministar spoljnih poslova Rusije Igor Ivanov i Miloševiću rekao da ide na TV i da prizna pobedu Koštunice.
 
"Kad ti Rus to kaže, nema više izlaza. SAD su podržale DOS, tako da je smena vlasti na vrhu bila podržana vrlo otvoreno od dve velike sile. Bez toga i bez unutrašnje organizacije, vojske i policije koje su otkazale poslušnost i nisu branile Miloševića, teško da bi 5. oktobar uspeo i pored odlične organizacije svih partija u DOS pod rukovodstvom fantastičnog Đinđića", priča Pešić.
 
 
Šef kabineta Zorana Đinđića Siniša Nikolić kaže za Danas da mu se čini godinama unazad kao da je Bil Mari u filmu "Dan mrmota", koji svakoga dana proživljava isti splet događaja. Tako, evo, već 25 godina, kaže.
 
"Daleke dvehiljadite godine, kada većina ove dece što danas protestuju nije bila rođena, postojao je jedan režim i jedan diktator koji je većini njihovih roditelja napravio pakao od života. U toku vladavine Slobodana Miloševića stotine hiljada ljudi je ostalo bez svojih domova, lekari, profesori i sudije su radili mesečno za današnjih 30 evra, pretakali su benzin iz flaša u svoja kola, na crno kupovali kafu i zejtin. Bilo je normalno i veoma poželjno da ljudi nose oružje sa sobom, jer su obračuni kriminalaca i razbojništva bili svakodnevna pojava. Da putuju su mogli samo retki, koji bi uspeli da obezbede pozivna pisma svojih rođaka u dijaspori, jer su Srbima bile potrebne vize, čak i za one zemlje sa kojima smo nekad delili istu državu", priča Nikolić za Danas.
 
Finale svoje vladavine taj režim je doživeo navlačeći nam avione NATO nad glave, ističe ovaj sagovornik.
 
"Kako je to uspeo i zar nije bilo zdrave pameti da se tome suprostavimo? Režim je igrao na kartu patriotizma, srpskog inata u odbrani nacionalnih interesa i države. Prisvojivši sve uticajne medije, a pre svega državnu televiziju, plasirao je priču o tome da nam otimaju identitet, veru, svetinje i čast. Formirao je svoje privatne fakultete i delio diplome svojim pristalicama. Gušio je i po potrebi gasio nezavisne medije", ističe sagovornik Danasa.
 
Prema njegovim rečima, opozicione partije je u ono vreme nemaštine bilo lako pridobiti sa nešto lokalne vlasti i upravnih odbora.
 
"Kada bi baš zagustilo, dali bi Srpskoj radikalnoj stranci i Srpskom pokretu obnove ministarska i gradonačelnička mesta. Tako je današnji predsednik Srbije tada postavljen za ministra informisanja. U njegovom kratkom mandatu donet je novi, moglo bi se reći inkvizitorski Zakon o javnom informisanju, koji je drakonskim kaznama onemogućio rad mnogim nezavisnim medijima. U njegovom mandatu ubijen je novinar Slavko Ćuruvija. Mladi, ostrašćeni ministar doživeo je da u bombardovanju zgrade RTS pogine 16 zaposlenih. Taj zlokobni broj žrtava ga prati i danas, 25 godina kasnije", kaže Nikolić.
 
On je tada, kao inteligentan i dobar đak, objašnjava dalje, učio od Miloševića i Šešelja, kako se dolazi i ostaje na vlasti.
 
"Znao je kako da traje. Nažalost, ne i šta ostavlja iza sebe. Ono što vidimo danas, samo je unapređena verzija režima iz kraja devedesetih. I tada, kao i sada, korišćeni su odredi batinaša, kriminalaca i navijačkih grupa da glume ozlojađeni narod. Nakon ubustva Slavka Ćuruvije, Zoran Đinđić se sklonio u Crnu Goru jer je imao pouzdane informacije da je on sledeći na redu. Režim je odmah to iskoristio tako što je organizovao grupu kriminalaca da dođu ispred centrale Demokratske stranke u Krunskoj ulici i kamenuju zgradu uzvikujući izdajice, NATO plaćenici, da bi RTS to preneo kao spontano okupljanje građana", priča on.
 
Ceo tekst Danasa o tome kako je srušen Milošević, ali i koje su sličnosti tadašnjeg i sadašnjeg režima, čitajte OVDE.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Krindzer

    24.09.2025 09:38
    Postoji samo jedna razlika, AV ce nam obezbediti letece tanjire. Pardon, automobile.
  • Podbara

    24.09.2025 09:22
    Ima nas koji se još sećamo
    Ponovo slušam šta je Milošević tada rekao. Sve je istina i sve smo doživeli.
    Pešić reče da je u Beogradu bilo pola Srbije, međutim istina je drugačija, bio sam tada ispred Skupštine. Sramota me što sam bio tu i što sam gledao kako se pali i kako se krade i iznosi plen iz zgrade Skupštine. Šta se postiglo? Sami priznaju da je bila revolucija, što znači da je trebalo toliko vremena da to priznaju i to i dan danas priželjkuju! Da li danas postoji opozicija? Izgleda da ne postoji jer su se izgubili, narod ih neće. Svima iz opozicije su puna usta Vučića i na svaki način hoće samo njega da smene a narodu ne prezentuju šta će oni uraditi, šta planiraju da rade posle Vučića. Izgleda da nemaju odgovor na to.
    Teško da će narod nasesti još jednom, jer narod pamti. Pogrešno je što neki opozicionari ili aktivisti sebi dozvoljavaju da se kriju iza studenata, međutim studenti su ih pročitali.
  • Posmatrač

    24.09.2025 09:22
    Naravno, izostavljeno je uplitanje, finansiranje, direktno učešće stranaca u državnom udaru, posle koga je usledio krah Srbije na svim poljima. Direktni korisnici stranog novca naravno da neće o tome govoriti, pošto su zajedno iz pocepanih patika stigli do neslućenog bogatstva za srpske prilike.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija

Dve godine od oružanog napada u Banjskoj

Danas se navršava druga godišnjica oružanog incidenta u selu Banjska na severu Kosova i Metohije u kom je u napadu grupe uniformisanih Srba ubijen kosovski policajac, posle čega su u razmeni vatre ubijena i trojica Srba