Kratak, ali koristan vodič kroz istoriju NS muzičkih studija: Šta su radili Buldožer i Leb i Sol?
Veš mašina već danima pušta vodu i majstor je konačno stigao. Rekao je da stiže u četvrtak u 12 časova, a pojavio se u petak oko 15 sati, pred kraj radnog vremena.
Foto: 021.rs
Očekivano, majstor je ljutito rekao : "Gospođo, ko vam je ovo radio?" Pre nego što ste stigli da odgovorite, stručno lice je primetilo da je na veš mašini zalepljena stara nalepnica njegove firme. Usledila je neprijatna tišina, a kvar je saniran. Nije bilo popusta.
Takav odnos, preliva se na različite segmente društva. Ne mora biti tačno, jer sam priču čuo iz treće ruke, ali scenario je sledeći i prilično me zabavlja.
Za šankom danas nažalost pokojnog kafića našli su se članovi novosadskog alternativnog benda i stariji muzičar koji je postao snimatelj, tj. producent. Relativno mladi muzičari (duboko u tridesetim, znači matori!) su pokušavali da fasciniraju devojku sa druge strane šanka, pa je ona popustila i u kafani se sa zvučnika mogao čuti njihov poslednji album koji niko neće da objavi.
"Ko vam je ovo snimao?", pitao ih je veteran scene.
"Pa ovo smo snimili kod tebe, sećaš se, prošle godine?", odgovorili su uglas članovi grupe.
Dovršio je pivo i pre nego što je napustio ugostiteljski objekat vrlo zvanično se obratio prisutnim svedocima:
"To nije moj bubanj, to ste vi kod nekoga posle radili postprodukciju".
Usledila je neprijatna tišina, jer niko nije znao šta znači postprodukcija, a devojka koja radi u kafiću je završila smenu. Poterala je pijani bend sa šanka koji voli da sluša sebe i pustila svoj omiljeni bend - Die Totten Hosen, singl "Hier kommt Alex". Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna.
"Ima gi razni", kažu moje drugarice sa juga Srbije. Ima raznih ljudi koji se bave muzikom i produkcijom. Nećemo baš o svima. Mislim da je previše toksičnog sadržaja na internetu, pa nakon što smo se malo zezali, rešio sam da u nastavku pričamo o vrednim ljudima iza scene. Kopajući po novosadskoj muzičkoj istoriji shvatio sam da su ljudi iz gradova kao što su Ljubljana, Pula, Beograd i Skoplje izabrali naš Južno-bački okrug kao destinaciju gde će snimati svoje albume.
Složićete se, to su veliki gradovi koji imaju dobre uslove i kompetentne ljude za miksetama. Ovo nije lokalno tapšanje po leđima jer sam toga sit. O novosadskim bendovima smo često pričali i pisali.
Ovo je priča o našim prijateljima od Vardara do Triglava. Zašto su došli baš u Novi Sad da snime album?
Nisu članovi benda Leb i Sol zvali Radio Novi Sad, oni su bili pozvani, u razgovoru za 021.rs kaže Vitomir Vita Simurdić, legendarni muzički urednik Radio Novog Sada.
"Jednoga dana bend iz Skoplja je poslao tri pesme, ja sam otvorio kutiju i to su bila tri mono snimka koji su bili nesvakidašnji za tadašnju jugoslovensku scenu. Rekao sam, nemoguće je da ovi Makedonci imaju samo tri stvari, dajte da to uradimo u stereo formatu. Bio je dogovoren nastup Draga Mlinareca u Studiu M i to je bila prilika da pozovemo Leb i Sol kao predgrupu koja je te iste večeri bila potpuno ravnopravna sa glavnim zvezdama. Iako je Mlinarec bio odlično prihvaćen od strane novosadske publike, svi u gradu su narednih dana pričali o Leb i Sol", priča Simurdić.
Narednih dana, nove makedonske zvezde su nastupile na Subotičkom festivalu, a nakon toga su se vratili u Studio M. Simurdić kaže da nisu krenuli u snimanje albuma, već je ideja bila da dobiju nove snimke za radio koje su ljudi u Novom Sadu, ali i širom Jugoslavije tražili.
"Moje mišljenje je da je Josip Boček ušao pred sam kraj, Leb i Sol je 1977. godine producirala naša Katalin Farkaš sa novosadskog radija. Ištvan Tibai, ton majstor Radio Novog Sada je bio zadužen za snimanje. Tibai je bio otvoren čovek i veliki radnik kome nije bio problem da ostane u studiju 12 sati dnevno. Interesantno je da su i Leb i Sol i Buldožer snimili svoje albume ne u velikom Studiju M, već u onome što smo mi zvali "mali studio", iako je taj mali studio imao više od sto kvadratnih metara. Bendovi su se u tom manjem prostoru osećali prijatnije", navodi Simurdić
U Studiju M su se u to vreme nalazile vrhunske analogne konzole i višekanalni Studer magnetofoni koji važe za apsolutni standard. Avantura grupe Leb i Sol u glavnom gradu Vojvodine zaokružena je na Džez festivalu 1979. godine. Mada su ortodoksni džezeri dizali obrve, publika je generalno bila oduševljena.
Foto: Discogs
Posebna priča je dolazak u Novi Sad verovatno najprogresivnije jugoslovenske rok grupe iz sedamdesetih godina prošlog veka.
"Snosim svu odgovornost za dolazak Buldožera u Novi Sad", samouvereno je započeo razgovor Vita Simurdić. "Nakon njihovog prvog albuma 'Pljuni istini u oči' nastao je haos oko neke fotografije Brecelja, oni su bili cenzurisani i na lošem glasu. Ne znam šta bi bilo sa bendom da nisu došli kod nas. U vreme slave Bijelog dugmeta, grupa Buldožer bila je jedina alternativna opcija koja će razmrdati muzičku scenu. Sve izdavačke kuće su digle ruke od njih, a ja sam želeo da Radio Novi Sad ima njihove nove snimke."
Buldožer je stigao u Novi Sad sa plaćenim putnim troškovima, smeštajem u hotelu i dnevnicama, nije bio limitiran broj sati u studiju. Grupa je snimala deset dana u Studiju M, nakon toga je Boris Bele morao da se javi u vojsku, jedino je Brecelj ostao kako bi se završio finalni miks.
Simurdić za 021.rs objašnjava proces snimanja albuma: "Ozbiljno se radilo u studiju, oko 12 sati dnevno i posebno bih hteo da istaknem ulogu klavijaturiste Boruta Činča i njegovih harmonskih rešenja. Jako je ambiciozno postavljeno sve i meni je taj album jedan od dva najbolja u rokenrol istoriji Jugoslavije."
Vita zaključuje naš razgovor tvrdnjom da Buldožeri, ludi kakvi jesu bili, naravno jesu imali značajne bahanalije po gradu, ali da on nije bio svedok ludila Belea i Brecelja. Priseća se jedino druženja na novosadskom ribarskom ostrvu po završetku snimanja koju je pratila neka legenda o Brecelju koji je uzeo čamac i veslao po Dunavu.
"Meni je Buldožer bio važan jer sam zbog ploča i nastupa stekao trajno poštujuće prijatelje i prijateljice u čitavoj Jugoslaviji. Pozdravljam ih sve, iako lično znam samo neke. Onima koji nisu više živi, saopštavam da ću im se pridružiti u nedalekoj budućnosti. Naročito mi je stalo da moj pozdrav stigne do mog najvećeg beogradskog fana i prijatelja Dušana Kojića Koje, kome želim i oporavak poslije strateškog moždanog udara. Njemu su Buldožeri razbili ozbiljno shvatanje samih sebe, tadašnjih YU rok eminencija." - Marko Brecelj za nedeljnik Vreme, u oktobru 2020. godine.
Legendarni slovenački i jugoslovenski muzičar, kantautor, performer, konceptualni umetnik i "meki terorista" Marko Brecelj, bivši frontmen Buldožera i dugogodišnji voditelj koparskog Omladinskog kulturnog centra, preminuo je u 72. godini, 4. februara ove godine.
Sledeće sedmice, takođe u kontekstu muzičke produkcije, pišem vam o prigradskim i svetskim muzičkim poduhvatima u isto vreme. Kako je od Bukovca i Veternika moguće stići na vreme do Londona, bez upotrebe voza "Soko".
Iako nas još jednom uveravaju da su centar i Limani progresivni, a predgrađa zaostala, nije to baš tako jednostavno. Uostalom, idite na Google maps i pogledajte gde vam mapa pokazuje novosadsko naselje Bocke.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče
VIDEO: Prepoznajete li ovaj grad - šta se radilo u Novom Sadu proleća 1939. godine?
18.04.2024.•
25
Pre 85 godina Novi Sad je bio znatno drugačiji grad. Najpre, u njemu je živelo gotovo sedam puta manje ljudi.
Bombardovanje 1999. godine - čega se sećaju Novosađani: Esmeralda, trčanje po čvarke, žurke...
24.03.2024.•
30
Povom 25. godišnjice od početka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, portal 021.rs vam donosi priče Novosađana o 78 dana 1999. godine.
Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"
24.03.2024.•
7
Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...
VIDEO: Sećanje na "Žutu kuću" živi - trag Novog Sada kojeg sve manje ima
20.03.2024.•
23
Na lokaciji na kojoj se nekada nalazila kultna novosadska "Žuta kuća" gradska vlast planira izgradnju crkve posvećenoj stradalima u južnoj Bačkoj tokom Drugog svetskog rata.
FOTO: Znate li da u Veterniku postoji bosanska brvnara koja je spomenik kulture?
26.02.2024.•
16
Prava Bosanska brvnara sa etnografskom zbirkom predmeta starih i 200 godina može se pronaći u Veterniku.
Student nije zapalio žito
05.02.2024.•
5
Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.
FOTO, VIDEO Novosadski lekar čuva grad u starim mapama: Ovo je njegova priča
01.02.2024.•
3
Novosađanin Dušan Jovanović, lekar gastroenterohepatolog i onkolog, tokom februara imaće izloženu prvu izložbu starih mapa i grafika Novog Sada i Petrovaradina iz njegove velike kolekcije.
Spomenik rodoljubima zaboravljen u šiblju pored pruge u Petrovaradinu
22.01.2024.•
11
Novi Sad ima dosta spomenika, ali neki su usled istorijskih događaja pali u zaborav. Jedan od njih je i spomenik rodoljubima, koji se nalazi daleko od pogleda, pored pruge u Petrovaradinu.
Kad je pošta stigla u Novi Sad...
12.01.2024.•
11
U Velikoj sali Glavne pošte u Novom Sadu krajem prošle godine otvorena je izložba o nastanku i razvoju pošte u gradu.
FOTO: Petrovaradinska tvrđava čuva sećanje na stradale za oslobođenje i stvaranje Jugoslavije
08.01.2024.•
3
Ove godine se obeležava 110 godina od početka Prvog svetskog rata, a među tužnim godišnjicama je i streljanje rodoljuba na području Petrovaradina septembra 1914. godine.
FOTO: Priča o lokomotivi koju svi znate - decenijama dočekuje putnike u Novom Sadu
25.12.2023.•
3
Ispred Železničke stanice već 35 godina Novosađane i druge putnike pozdravlja parna lokomotiva stara gotovo čitav vek.
Novi Sad čuva uspomenu na prvog partizanskog pilota
11.12.2023.•
6
Novi Sad je nekada imao fabriku aviona, aerodrom i školu za pilote. Malo toga podseća na ovaj deo istorije grada, a to uključuje i spomen-ploču posvećenu prvom partizanskom pilotu Franji Kluzu.
Kolači od prijateljstva: Novosadska slatka druženja
28.11.2023.•
9
Prvi kolač u koji sam se zaljubio - a da nisu bili makoši ili krofne - dela majstorskih ruku mojih baka Katice i Marije, bio je profiterol.
"Armija" - najstrašnije mučilište Novosađana
27.11.2023.•
15
Na najstrašnije mučilište Novosađana u istoriji grada "Armiju" podseća tabla na zgradi gde se nalazilo ovo zloglasno mesto.
Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama
14.11.2023.•
2
Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.
Neprimetna ploča na Gradskoj kući čuva priču o borbi novosadskih radnika
13.11.2023.•
2
Na Gradskoj kući stoji spomen ploča koja je skoro potpuno zaboravljena i skrajnuta gotovo tri decenije, iako se nalazi pred očima svih prolaznika.
Pogrebni nemiri u Novom Sadu: Kako su se Srbi borili da celivaju mrtvace
10.11.2023.•
22
Pre 246 godina u Novom Sadu su zabeleženi pogrebni nemiri jer su tadašnje carske vlasti pokušale da suzbiju pojavu nošenja otvorenog sanduka sa mrtvacem kroz naselja, kao i celivanje mrtvaca.
Iz centra na "brdo"
07.11.2023.•
3
Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.
Tri prsta iz Novog Sada
31.10.2023.•
2
Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.
Pisac prve moderne srpske drame rođen je u Novom Sadu - crkva je htela da spali rukopis
23.10.2023.•
7
Istorijska drama "Smrt Uroša V." koju je napisao Stefan Stefanović, igra se na pozorišnim scenama skoro dva veka, a malo je nedostajalo da nikada ne bude izvedena.
Novosadsko ugostiteljstvo: Početak kraja "doba nevinosti"
17.10.2023.•
0
Zahvaljujući maminom poslu - nekoliko godina je bila direktor Hotelskog preduzeća "Vojvodina" - kao sasvim mali dečak sam naučio značenje pojmove kao što su hotel, restoran, letnja bašta, pivnica...
Komentari 7
Pera obavestajac
Đorđe Petrović
"Pljuni istini u oči" je nesumnjivo najbolji za moja shvatanja.
Zmija
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar