Svi smo mi nežniji pol

Otvarajući ovaj komentar, možda se pitate - zar još jedan tekst na ovu temu? Nažalost, svaka priča u Srbiji ima pažnju od tri dana dok ne dođe nova tema, te koristim priliku dok nije kasno.
Svi smo mi nežniji pol
Foto: Pexels
Piše: Gorica Nikolin
 
Iako bi po veku u kom živimo moglo da se zaključi da smo moderno društvo, mi (a i mnoga druga društva) to nismo. Mi smo vrlo nazadni, licemerni, cinični, sebični, oholi i svašta drugo, pa tako i najveće traume koje mogu da se dožive dočekujemo praveći se pametni, igrajući se tužioca i tražeći svaki mogući razlog da odbacimo tuđu muku.
 
Zašto to radimo?
 
Navikli smo da je poželjno da se ćuti. Tome i drugim užasnim navikama uče nas i poslovice i pouke, pa tako ćutimo kad čujemo da je neko psihički maltretiran, skrećemo glavu kad komšija tuče suprugu, nemo posmatramo nasilje, razbojništva, mučenje, omalovažavanje i na taj način učestvujemo u tim činovima. Nečujno, kao voajeri.
 
Ne zapitamo se kako bismo se mi osećali da smo silovani. "Ma ne bi se to meni desilo", pomisliće većina muškaraca i možda poneka žena. Ali dešava se svima i svuda, u svakom dobu, u poznim godinama, dok smo deca, na poslu, u školi, na fakultetu. A zbog čega se ćuti o tome godinama objasniću vam bez navođenja statistike o broju slučajeva silovanja, nasilja, smrtnih slučajeva i iskustava na sudovima jer mnoge statistika smara. Daću vam lični primer.
 
Bila sam u osnovnoj školi kad je gotovo pola mog odeljenja završilo kod fizijatra zbog ustanovljenih krivih kičmi. Išli smo na vežbe par puta nedeljno u Zmaj Ognjena Vuka, kod dečjih fizijatara - stariji čovek i žena radili su sa nama, pokazujući nam vežbe i prateći naš napredak. Muškarac koji je s nama radio često bi vrlo čudnim pogledom gledao kako mi devojčice izvodimo vežbe. Bilo je tu špaga, tegljenja grudnog koša, savijanja...
 
Mene je zvao "lepoto" dok bi mi nameštao štap iza leđa, za oslonac. Njegova koleginica to je samo gledala. Ispred sale za vežbanje bile su muška i ženska svlačionica, ali srećom, nikad ga nisam videla tu. Ne znam ko je taj čovek i ne sećam mu se lika - to je bilo pre skoro 20 godina i možda više nije ni živ, ali gadi mi se i sve te neprijatne situacije s njim i dalje pamtim. Ne znam za druga iskustva, ali ovo je moje.
 
Nisam rekla svojim roditeljima za tog čoveka jer je cela pojava seksualizacije žene, pa i deteta, u društvu dovedena do normalizacije. Kao malu me je mama u autobusu čuvala od bolesnika koji su imali želju da se prilepe, a danas sama pazim o tome jer se bolesnici i dalje prilepljuju uz žene u busu. U školi smo imali pojedine profesore koji su javno, pred celim odeljenjem, činili da se devojčice osećaju kao na izložbi, sakrivajući se iza svojih velikih autoriteta, ispod kojih je mali profesorski ego. 
 
Manijaci nas sočno posmatraju i spopadaju na razgovorima za posao i na poslu, u marketu, u ordinaciji, decu gledaju u školi, na časovima fizičkog, na igralištu. Te situacije postanu toliko česte da ih zaboraviš ili naučiš da potisneš, a setiš ih se godinama kasnije kad sazriš i shvatiš šta ti se desilo, šta je potisnuto i koliko trauma trpiš.
 
Kad shvatiš šta se desilo, onda se suočavaš sa činjenicom sa početka - da je ovde sramota prijaviti, da se kaže "tužibaba", a ne uzbunjivač. Da će da te dočeka komplikovan sistem prijave i dokazivanja koji je maksimalno otežan i da u sistemu rade ljudi koji ne razumeju situaciju. Da nećeš biti zaštićena. I s tom mišlju treba da se uhvatiš ukoštac i boriš u bici koju vrlo verovatno gubiš jer "ti si ga izazivala", "ko ti je kriv", "ma, daj to nije ništa", "sad se svetiš" i ostale gluposti koje prosečna osoba govori. A nažalost, mnogi ne shvataju da je prosečna osoba ispod svakog proseka.
 
Zato je sad bitnije nego ikad da stanete na stranu žena i sačuvate minimum dostojanstva. Da shvatite da je baš to feminizam i da je to moralno ispravna stvar. Da ne zaškripite zubima na reč "feminizam" i da budete jači od poriva za mačo dokazivanjima pred istima kao što ste vi. Da ponudite pomoć, da reagujete kad čujete da komšija bije suprugu. Da budete najbolji deo ovog bolesnog društva i da se nadate da ćemo nekad kolektivno biti zdraviji.
 
Za kraj, navešću jednu mnogima dosadnu činjenicu. Žene nisu "nežniji" i slabiji pol. Svi smo nežni i slabi pred iskusnim napadačem i tu, verujte, fizička snaga neće značiti mnogo. Svi smo potencijalne žrtve, ali su žene najčešće mete i to ih ne čini nežnijim.
 
 
Hajde da zajedno radimo na tome da svi budemo snažniji. 
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • @M

    20.01.2021 10:26
    A jel si namerno ili slučajno prevideo u tekstu da to nisu bile dede koje su je šmekale i startovale u izlasku, gde bi bili ravni, i imaju šansu da se pokažu sa svojim kvalietima (čak i ako im je jedini kvalitet da plate more), a ona ima šansu da okrene glavu i kaže ne hvala, ili sklanjaj mi se s očiju stranče, ili da prihvati ako to voli.
    Nisi primetio da su to bili kao prvo poznanici njenih roditelja, a kao još važnije, ljudi od kojih su njeni roditelji, pa i cela porodica u tom trenutku potencijalno zavisili?
    Jesi svestan koliko je bolesno to što si odlučio da potpuno ignorišeš tu činjenicu?
  • Crna ovca

    19.01.2021 20:49
    Nekad ćurka danas ovca
    Setih se profesora sa pravnog, koji je imao običaj studentkinje da naziva pogrdnim imenima, najbezazlenija je bila: jesi li došla na pravni da se udaš? Sećam se i saveta starijih koleginica: sve što ti kaže samo ili ćuti ili potvrdi, ako ti kaže da si ku***, jesi, ako ti kaže da si glupa- jesi, i položićeš. Na isputu sam ćutke prihvatila da sam ćurka i položila, i sva srećna jer me nije nazvao ku***m..Eto, baš sam bila ćurka! Danas imam sina, ne mislim da je sigurniji od drugarica, i deca su sva deca, nežna i podložna manipulacijama, obmanama, i mnogo gorim stvarima.. Glupo je držati se tog tipičnog patrijarhalnog stava, žena je nežna i nju treba zaštititi. NE! I žena je čovek, a svakog čoveka sistem i društvo treba podjednako da štiti i tretira uz uvažavanje njihovih različitosti, dostojanstveno, ljudski!
  • Crv

    19.01.2021 20:25
    Fantastičan tekst! Hvala Vam Gorice.

    Dragi ljudi koji su pročitali članak i ostavili / će ostaviti komentar:

    Poenta je da se promena uvek započinje od sebe. Ako to niste do sada razumeli, želim vam samo da ne potraje još dugo da bi ste shvatili, ali istinski shvatili to. Država ste vi, vlast ste vi, institucija ste vi, od vas se sve širi na dalje. Ako stalno samo čekate da vam tamo neka vlast sve obezbedi, izgubili ste.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.