Penzionerski život u Srbiji: Od vlasti mrvice

Među građanima Srbije je rašireno mišljenje kako će u svakodnevnom životu često pomoći drugima, pre svega siromašnijima.
Penzionerski život u Srbiji: Od vlasti mrvice
Foto: 021.rs
Ipak, gledano u celini, a ponajviše na visinu i strukturu primanja, teško bi se mogao steći utisak da je srpsko društvo naglašenije solidarno. Moguće da je kod građana izražena spremnost da se pomogne kada god se može, ali principi na kojima se zasnivaju bitni segmenti ovog društva teško da podstiču ispomoć. 
 
Svakako da su stariji, posebno penzioneri, uočljivo marginalizovani, počevši od visine mesečnih primanja stečenih na osnovu, najčešće četiri decenije dugog, radnog staža.
Manje od minimalca
 
Teško je naći državu u kojoj je prosečna penzija skoro dvostruko manja od prosečne plate, a otprilike 15 odsto ispod minimalne zarade. Takve su samo pojedine države nastale na tlu bivše Jugoslavije, ali je i u Hrvatskoj i Crnoj Gori ta razlika manja od osam odsto. 
 
Sa prosečnom penzijom od 56.420 dinara (488 evra) u Srbiji najstariji u proseku primaju manje od minimalne zarade 64.360 dinara, cirka 551 evra. I razlika premašuje 12,5 odsto. Prosečna zarada za jun od 120.123 dinara za naše penzionere je pusta želja. 
 
U evropskim državama čim se desi da penzije padnu znatnije ispod 60 odsto prosečne zarade, ide se na povećanje primanja. Uobičajene "mirovine" se kreću između 55 i 60, dok u zemljama poput Austrije ili Holandije premašuju 65, a u skandinavskim državama su sasvim blizu 70 odsto prosečne zarade.
 
Apsurd je u tome što visina doprinosa na bruto zarade zaposlenih koji čine osnov penzijskog, odnosno zdravstvenog fonda nije niska, 24 odsto za penzije, 10,3 odsto za zdravstveni fond. Po izdvajanju zaposlenih za važne socijalne funkcije Srbija spada u gornju polovinu evropskih država. 
 
No, ta zahvatanja nigde u Evropi nisu dovoljna i svuda država iz opšteg budžeta dodatno uplaćuje kako za zdravlje svih nas, tako i za mesečna primanja najstarijih. I tu je problem, nigde dopune nisu toliko skromne kao u Srbiji.
Skromna državna doplata
 
Velika većina evropskih država ima isti koncept funkcionisanja i finansiranja oba fonda, često i nešto niže procente zahvatanja iz zarada zaposlenih. Međutim, doplata iz opšteg fonda je svuda znatno veća i to je razlog zašto su penzije u Srbiji izrazito niže nego što su primanja najstarijih žitelja Starog kontinenta. 
 
Gotovo da nema države u Evropi koja na socijalne funkcije izdvaja manje od 40 odsto državnog budžeta, od čega najmanje polovina, dakle 20 odsto budžeta, odlazi na penzije. Dodatno, na dopunu zdravstvenog fonda se izdvaja između 15 i 16 odsto budžeta, a u Srbiji ovo izdvajanje samo izuzetno premašuje 3,5 odsto, a na penzije između šest i osam odsto, kako koje godine. Dakle, dok se na najznačajnije socijalne uloge iz budžeta evropskih država izdvaja 55–56, u Srbiji ta stavka nikada nije veća od 12 odsto državnog budžeta.
 
Postavlja se pitanje na šta se onda u najvećoj državi zapadnog Balkana troše državne pare? Otkako su naprednjaci na vlasti tu nema dileme - državne investicije su omiljena aktivnost srpske vlasti. Tako je ove godine u te namene iz budžeta predviđeno čak 780 miliona evra, 26,3 odsto cele državne kase, naspram šest, sedam odsto koliko u ove namene odvajaju evropske zemlje. 
 
Podsetimo se, na dopunu dva fonda izdvaja se 210, odnosno 75 miliona evra, zbirno cirka 285 miliona evra. Nije problem visina sume za investiranje, nevolja je prevelik udeo državnih para. 
 
U drugim zemljama čak tri četvrtine potrebnih para ulaže domaći privatni kapital, ostatak po pola dele strani i državni novac. No, kod nas je država sasvim potisnula privatni sektor od većih ulaganja i na sebe prihvatila ulogu dominantnog finansijera. Posledice trpe pre svega najstariji i bolesni.
Na brdovitom Balkanu
 
Možda se na prvi pogled nekome dopadne što se država toliko angažuje na izgradnji puteva, škola, vrtića... Ali kada analiziramo, recimo, Moravski koridor, auto-put kojim se predsednik Vučić prečesto hvališe, vidimo da je trebalo da bude gotovo još pre tri sezone, a nije ni danas. 
 
Prema planu trebalo je da košta 600 miliona evra, a na njega se, još nedovršenog, već utrošilo 1,995 milijardi evra, odnosno otprilike 18 miliona na svaki od 112 kilometara. Sam Bog zna koliko će cena biti na kraju.
 
Jeste da put većim delom ide brdovitim terenom, sa dosta tunela i mostova, ali kada se uporedi sa auto-putem u Makedoniji koji ide još brdovitijom trasom sa srazmerno sličnim brojem mostova i tunela, stvari iznenađuju. 
 
Cena kilometra puta u Makedoniji je 7,8 miliona evra, baš kao što kilometar auto-puta Biskupolje – Split Hrvatsku košta 7,1 milion evra. Razlika do 18 miliona evra je ogromna i tu ima prostora za svakojaka izdvajanja.
 
Komotno finansiranje
 
Izgleda da je upravo to krajnje komotno finansiranje i razlog zašto država Srbija neuobičajeno velik deo budžeta izdvaja za investicije. Sa mnogo uloženih para izgradi kao drugi sa upola manje novca, pa se nameće pitanje koliko su cene po kojima se izvode radovi tržišne?
 
Odgovor je kratak - nisu uopšte, jer država za ove poslove nije ni raspisivala tender, a biznis je ugovarala sa na ko zna na koji način odabranim kupcem. Naravno, cena je previsoka pa su osnovane sumnje da u ovakvim aranžmanima ima svega.
 
Pitanje preplaćenih građevinskih radova, u kojima je po pravilu država finansijer, nije samo srpska praksa. Takve stvari se rade širom Starog kontinenta i građevinarstvo u svetu važi kao delatnost u kojoj se velik deo uloženog novca "zagubi". 
 
Mada se malverzacije ovog tipa teško dokazuju, nisu retke presude zbog nezakonitog poslovanja. Nedavno su kažnjeni akteri koji su u poslu izgradnje vatrogasne stanice u Kelnu u poslu vrednom gotovo 450 za sebe "izvukli" 14,5 miliona evra.
 
Svakom penzioneru 510 evra više
 
Kod nas su ovakvi biznisi poslednjih godina učestali, pa se iz budžeta sve više izdvaja u "investicije". Posledice su sve manje para za zdravstvo, penzije i druge važne stvari. 
 
Tako, umesto da dobijemo novu bolnicu, i tri, četiri zdravstvene stanice, te u apotekama na recept podižemo nove i lekove za retke bolesti, mi čitamo o preskupim investicijama u kojima se olako troši državni novac.
 
Pokušajmo izračunati šta bi bilo da država ove godine za investicije nije izdvojila prevelikih 1,530, već recimo još uvek visokih deset odsto budžeta, dakle 670 miliona evra, a ostatak od 860 miliona uputila pola u penzioni fond, pola u zdravstveni. 
 
Za svakog od 1,67 miliona penzionera u Srbiji to bi bilo 510 evra više. Penzija je, dakle, mogla mesečno biti viša za 42,5 evra, iliti 5.300 dinara. Možda zaposlenom sa višim primanjem to izgleda sića, ali za prosečnog, da ne spominjemo siromašnijeg, penzionera ta svota je gotovo životno značajna.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Piše Veran Matić: Svi protiv KRIK-a

Predsednik Asocijacije nezavisnih elektronskih medija (ANEM) Veran Matić ocenio je da se protiv Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) podnose tužbe da bi se onemogućilo novinarima tog medija da rade.

Šta je bio razlog posete?

Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.

Put ka EU: Biće boljih vremena

Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.

Svetsko, a ko da je naše

Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.

Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić

Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.

Ruže su procvetale

Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.

Zašto Amerika ratuje?

Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.

Umetnik je prisutan

Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.

Trampovska revolucija

Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.