Reč dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju

Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Reč dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
Foto: 021.rs
A sada da popričamo o sajmu ludila koje neobjašnjivi Đani Infantino organizuje u tri države. 
 
Razdaljina između dva stadiona po kojima će da se vuku izmoreni preplaćeni šutači lopte je 4.756 kilometara. Nije "typo" - 4.756 km. Toliko ima od Vankuvera do Meksiko Sitija i treba vam 48 sati kolima. Neverovatno, ali istinito. 
Ako iko od tih jadnih ljudi koje je Đani opelješio za astronomske karte stigne na destinaciju, saznaje da je Meksiko Siti na 2.240 metara nadmorske visine. Ako niste pokušali da trčite, ili za one sa manjim ambicijama, dišete na toj nadmorskoj visini u Meksiku usred leta, imali ste sreće. 
 
To ne da neće biti fudbal, već čak ni stajanje udalj. Očekujem makar tri-četiri toplotna udara na terenu i u publici. Jadni ljudi. 
Pomenimo i da je ovo prva sezona u kojoj se igralo prošireno svetsko klupsko prvenstvo, pa su najbolji timovi na svetu, a samim tim i igrači koji će da posete Severnu Ameriku ovog leta, odigrali makar po pet-šest utakmica više nego što su navikli. Da im kolena i kukovi imaju glas, digli bi revoluciju. 
 
Da para vrti di burgija neće, dokazano je nebrojeno puta, ali nikada kao na ovom vašaru pakla u režiji korumpiranog odreda propalih (i manje propalih) bivših fudbalera. 
 
Da li verujete da je Fifin komitet tražio da njenim članovima bude dodeljeno obezbeđenje koje države daju Papi, dok je jedna od "ostalih" stavki bila da li da uključuju klimatizaciju na čitavom stadionu tokom čitavog meča. Na Floridi. U junu. 
 
Hard-Rok stadion u Majamiju prima 64.767 gledalaca kad je fudbal na tapetu, a Fifa reklamira "air-conditioned lounge areas" koje možete da posetite uz kupljenu kartu. Kartu za koju je Tramp rekao da je i za njega preskupa. Znači platiš 10.000 dolaresa, pa možes da se isfiltritraš na par minuta, pa da se vratiš da gledaš krš fudbal dok ti se boje tope pred očima. 
 
A da će fuca biti krš, to je zagarantovano!
Prvi put će na Svetskom učestvovati 48 ekipa. Tako su se po prvi put našle na najgore organizovanom turniru u istoriji i fudbalske veličine poput Haitija, Kurasaoa (Curacao; da, ni ja), Jordana i Uzbekistana.
 
Znači, Nemci će morati 90 minuta da stoje u junu na teksaškom suncu, dok ih zbunjeno gleda 11 momaka iz ostrvske države od 150.000 stanovnika čija će najverovatnija taktika biti to što su oni navikli na vrućinu. Njihova liga ima 10 timova a njihove rezultate ne možete ni izguglati (!). Znači, zbog par miliona šaka dolara vise, Đani je ubacio i tim od kog je i Gugl digo ruke. 
 
Da se ogradim, ne rejdžam ni Kanadu, ni Meksiko, ni SAD. Nisu se oni mnogo pitali. Već sam pomenuo komitet, a ima ih više. Mnogo više. Tramp je jedini imao neku interakciju, pa je dobio potpuno izmišljenu Fifinu nagradu za mir. Stvarno, otkako čovek nije uzeo Nobela za mir, svaka šuša ga gađa plaketama. 
 
A kad smo kod mira, na flagrantno nepodobnom turniru igra i reprezentacija Irana, sa kojom se SAD i dalje dodaje raketama. Ta priča toliko nema smisla da su svi prestali da pokušavaju da je objasne. 
 
Ukratko, Irancima se ne sviđa što su bombardovani, pa su, iako su se kvalifikovali i ZNALI da će morati da igraju u SAD, izjavili da im se ipak ne sviđa. Ne pomaže ni to što SAD ima sankcije protiv Iranaca, a ne mož' biti državnije od državnog tima, pa niko nema pojma ni da l' će oni dobiti vize. 
 
Umesto njih, majstor Đani, u potpunoj panici, pokušao je da pozove svoju Italiju, koja je pre toga ispala u baražu od Bosne, pa je dala pedalu selektoru i, jednostavno, nemaju koga da iscimaju. 
 
Tol'ko je blesav turnir da nema zemlje sa 11 igrača koja već nije tamo. Nas, naravno, nisu zvali, jer tol'ko nisu potonuli. Mada... još ima vremena...
 
A sada da pričamo o infrastrukturi... i potpunoj nespremnosti iste za ovako nešto...
 
Amerikanci i Kanađani naravno, vole svoje sportove. Ali SVOJE sportove. Primeri blesavosti su brojni, ali evo da istaknemo, recimo, da je pomenuti Hard-rok stadion u Majamiju ostao bez nekoliko redova sedišta jer je pravljen za NFL, a Fifa, u svojoj premudrosti, insistira na veličini terena koja ne staje u taj stadion. Znaci da su "Majamljani" sami sebi lomili stolice. Baš balkanski. 
 
Hard-rok stadion je makar u Majamiju. U gradu. I zvaće se Stadion Miami (niko nije bio lud da plati sponzorstvo) za vreme prvenstva. Recimo AT&T Stadium će se zvati Dallas stadion iako se ne nalazi u gradu Dalasu. Ne kao fora "van grada je". Ne, to ne bi bilo dovoljno suludo za ovu feštu tragikomedije. Stadion koji će se zvati Dalas se nalazi u gradu Arlington koji je 40-ak kilometara od samog Dalasa. 
 
Još jedna od stvari koja će biti izuzetno neprijatno iznenađenje za one koji su dovoljno hrabri da odu tamo je nepostojanje (ili manjak) javnog prevoza. Neki od vas su bili u SAD, pa će reći, "pa dobro, nije svuda problem". Slažem se da nije, ali ni jedan od gradova ne može da izdrži da 100.000 ljudi u isto vreme odluči da bude na nekom mestu. 
 
Ljudi u SAD su navikli da voze, ali ni to nije rešenje jer je Đani, u svojoj premudrosti, odlučio da će više zaraditi ako ne naplaćuje parking, već na parkingu napravi Fan-Zone. Znači, nema parkinga, nema javnog prevoza, ne možeš hodati 40 kilometara, ali ćeš zato morati dati 50 dolara da bi prošao kroz neki šator u bojama tvoje zemlje da bi gledao tekmu za koju si kartu već platio. Deset hiljada dolaresa. Ako dođeš donde. Sedneš, a ono - Kurasao. 
 
Ali ne brinite, članovi Fife ponavljaju i dok sede na WC šolji da su oni neprofitna organizacija. 
 
Ali možemo da se prošetamo do stadiona, čujem kako mislite. Ako nas dovoljno krene, napravićemo kao protestnu šetnju. Paaaa, ne. Recimo Metlajf stadion (Njujork stadion koji se nalazi u Nju Džerziju) je izgrađen na industrijskom području gde su razne fabrike pola veka tenkale živu u okolinu. Posle 50 godina, uz razne sudske procese, kako to samo umeju velike kompanije, došlo se do... pa još sudskih procesa. Ništa nije čišćeno, a grad je ukapirao da nešto mora da se uradi, pa su smislili da naprave pešački most koji povezuje dva parkinga koji su relativno blizu stadiona (sedam kilometara), koji će možda nekima biti od koristi, ali samo kao predah od otrovnih isparenja. 
 
Dok sam istraživao za ovaj tekst, naleteh na gomilu raznih nebuloza, ne bih da vas smaram sa svim, ali jedno se mora pomenuti - neka teta na Tiktoku, stanovnik Nju Džerzija je potanko objasnila kako je šetnja do stadiona rasistički čin. Da, znam, ali jače je od mene. 
 
Bitno je pomenuti i sada već legendarnog Džej Di Vensa, koji je mesec dana pre turnira javno odvalio kako će ICE (služba koja bukvalno lovi migrante po Americi) da pojača svoje aktivnosti tokom Prvenstva kako se ljudi ne bi previse zadržavali. U prevodu, grupe teško naoružanih ljudi će da pojačaju teranje ljudi iz zemlje tokom turnira koji će da okupi makar milionče gostiju, pri čemu će svi biti na jednom mestu, tj. u gužvi.
 
Ako nekom treba recept za katastrofu, možete slobodno prepisati od gosn Vensa. 
 
Još jedna tragedija, ili bi bila tragedija na normalno organizovanom turniru ove veličine, jeste što je u Kongu, koji se isto kvalifikovao, izbila epidemija ebole. Ebola Bundibugyo je do sada ubila 220 ljudi i Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i američki CDC (Centers for Disease Control and Prevention) naložili su karantin i sugerisali da ne bi bilo baš pametno da gomila ljudi iz Konga dođe međ' gomilu ljudi iz celog sveta. 
 
Ne brinite, predsednik je, na nagovor Đanija verovatno, opomenuo CDC I WHO da ne bulazne i da nije strašno. Ipak je zabranio ljudima iz Konga da dođu. Nema viza. Za fudbalski tim, ipak, mora da bude, tako da smo još neodlučni da li će biti ili neće tragedije. 
 
Kad smo kod tragedije, tako su ekipe Egipta i Irana doživele odluku da se njihov meč na ovom turniru označi kao Prajd meč. To znači da će zemlja gde vam biti gej donosi smrtnu kaznu i zemlja gde to nije zabranjeno, ali vam napakuju već nešto, kao što je razvrat (samo jedna od opcija) igrati za slobodu gej populacije. 
 
Naravno da su se i jedna i druga reprezentacija bunili, što verovatno šteti ljudima kojima je takav meč namenjen. Ne znam čija je ovo ideja bila, ali bi ta osoba stvarno trebalo da se bavi nečim kreativnim (i da neko to pogleda pre nego što se to pojavi bilo gde, najbolje doktor).
 
Tako da ću gledati tu sramotu, ali najmanje zbog fudbala. Gledaću kao tragikomediju režiranu od strane pomoćnog producenta telenovela iz ranih devedesetih. 
 
Svima bih savetovao da gledaju samo ako ne vole fudbal. Fuca će biti bulja, ali će sve ostalo biti zanimljivo. 
 
Čovek mora nekako da se zabavi. 
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić

Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.

Ruže su procvetale

Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.

Zašto Amerika ratuje?

Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.

Umetnik je prisutan

Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.

Trampovska revolucija

Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.

Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.