Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu

Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
Foto: Beta (AP Photo/Bilal Hussein)
Naprotiv, uspeva da uzvrati snažnim bombardovanjem, ponajviše po američkim bazama raspršenim širom Bliskog istoka. Pri tome je gotovo sasvim presekla prolaz brodovima kroz Ormuski moreuz i cenu nafte podstakla primetno naviše. 
 
Jeste da su i Tramp i Netanjahu najavljivali brzometno slamanje protivnika, ipak pola meseca od početka razaranja čini se da Iran sukob prevodi u formu dugoročnog oružanog sučeljavanja. Upravo je to ono što bi SAD po svaku cenu da izbegnu. 
 
Surova vojna nadmoć kao da Trampovoj administraciji nije donela jedino ono što im je bio najvažniji ratni cilj. Dakle, instaliranje vlasti u Teheranu prihvatljive Vašingtonu (i Tel Avivu) nije ni na vidiku.
Pogođeno 1.300 postrojenja
 
Mada ni danas nije jasno šta je razlog za udar na državu koja važi za bastion muslimana šiita, napad je bio žestok. Preko 90 brodova iranske ratne mornarice je na dnu okeana, uništeno je ili onesposobljeno pet šestina vojne avio-flote, a u potpunosti je razorena protivvazdušna odbrana, što dopušta da SAD i Izraelci i nadalje, bez veće opasnosti, razaraju vojne, energetske i druge pogone iranske ekonomije od vitalnog značaja. Pogođeno je više od 1.300 važnih postrojenja i nije jasno kolike su preostale proizvodne mogućnosti napadnute države.
 
Već prvih sati bombardovanja Amerikanci su uništili verski, te gro političkog i vojnog vrha Teherana, očito su raspolagali savršeno tačnim i preciznim važnim podacima ne samo o državi Iran, već i iz privatnog života vodećih čelnika protivnika. Uostalom, i prošle godine tokom dvanaestodnevnog rata u junu videlo se da je Tel Aviv obaveštajno duboko infiltriran u iransko društvo. To je i danas, uz informacije sa američkih i zapadnih satelita, najvažnija prednost američko-izraelskog bloka.
Kopnena invazija
 
Nakon višednevnih i masovnih lanjskih protesta ulicama Teherana očekivalo se da je opozicija u Teheranu solidno prisutna, iz obrazovanijeg segmenta društva, te brojno značajna unutar mlađe i studentske populacije. Međutim, pokazalo se da lanjski protesti nisu nadgrađeni usmeravanjem istaknutijih demonstranata na opozicionu političku scenu. Izgleda da je dobar deo buntovnika bio protiv aktuelne vlasti Irana, ali ne i protiv sistema. Tako su ulice Teherana ovih ratnih dana ostale puste, mada je Trampova administracija izgleda podosta očekivali od "domaćih prozapadnih ljudi".
 
SAD za sada deluju samo vazdušnim napadima i bombardovanjem sa hiljadama kilometara udaljenih destinacija u Izraelu, odnosno iz sopstvenih vojnih baza po zemljama Bliskog istoka. Nema želje za kopnenom invazijom bez obzira na davnašnje vojno pravilo "da nijedna teritorija nije zauzeta dok se pobedničkim čizmama ne kroči na nju".
 
Bez samoniklih promena
 
Cilj Trampove administracije je smeniti aktuelni iranski režim i uticati da na vlast dođe po SAD mnogo prihvatljivija ekipa. Takav zaokret nikada nije lako izvesti, naročito je teško u zatvorenim društvima gde je dogmatska vlast dugo na čelu. Zapravo, promene se u ovakvim sistemima retko događaju samoniklo, po pravilu se dugo i potiho pripremaju.
 
Nema sumnje da su i SAD pripremali svoju ekipu, ali rezultati se za sada ne vide. Posledice nisu male i Ameri moraju da u hodu menjaju plan, odnosno izgleda da će biti primorani i na pojedinačne, ciljno usmerene kopnene vojne akcije. U tom smislu iz SAD je na Bliski istok upućena manja formacija specijalnih jedinica, cirka 1.500 vojnika. 
 
Mogući cilj je doći u posed oko 460 kilograma nuklearnog visokoobogaćenog goriva kome nedostaje sasvim malo dodatnog obogaćivanja uranijumom da bi poslužilo za atomsko oružje. Očito se strepi od mogućnosti da aktuelni režim ostane na vlasti još ne baš kratak period i SAD aktiviraju rezervni plan kako bi zaustavile pokušaje Irana da se uvrsti u zemlje sa nuklearnom bombom u posedu.
Deset puta skuplje
 
Događaji na ratom zahvaćenom prostoru poprimaju tok koji izlazi van predviđanja agresora. Takvom smeru dešavanja možda i odlučujuće doprinosi uspešno zaustavljanje plovidbe kroz Ormuski moreuz. 
 
Iranci su uspeli da zaustave tankere sa naftom ili derivatima i ponuda na svetskom tržištu svaki dan je manja za 20–21 odsto, tečnog gasa skoro 19 odsto. Tako, po svemu sudeći, Evropi ove godine neće biti poslato oko 25 milijardi kubika plina, što je za Stari kontinent, nakon prekida kupovine iz Rusije, gotovo nenadoknadiva količina.
 
Naravno da Iranci svom najvećem kupcu dopuštaju plovidbu, ali pitanje je hoće li Kinezi uspeti da dovuku i polovinu planiranih količina. Problem je u gotovo desetostrukom uvećanju cene osiguranja brodova. Kada se plovi ratom zahvaćenim teritorijama, svetske osiguravajuće kuće uračunavaju rizik pogibije 120 moreplovaca, koliko u proseku strada kada se jedan tanker "rasprši" u vodama.
 
Spas u Rusiji
 
Posledice oseća ceo svet, cena nafte na berzama se uvećava posle svakog jačeg bombardovanja, a zalivske zemlje su prestale da prerađuju sirovu naftu, što zbog raketa poslatih iz Irana, još više usled prekida plovidbe u Ormuskom moreuzu i prepunjenih skladišnih rezervoara. 
 
Ukoliko rat potraje pet nedelja smatra se da će cena nafte dostići i 110 dolara za barel, naspram 62 dolara koliko je iznosila pre mesec-dva dana. Mogućnosti da se tako velike količine nedostajućeg energenta delom nadoknade postoje, ali zahtevaju vreme. Stvar dodatno otežava okolnost da ne postoji usaglašen politički stav EU i SAD o kupovini nafte i gasa od Rusije.
 
Mada se krećemo ka proleću i letu, situacija sa gasom je još teža i neizvesnija. Katarsko postrojenje za utečnjavanje gasa, najveće na svetu, takođe je van funkcije, a kako se tehnologija zasniva na hlađenju gasa na minus 160 stepeni i kontinuiranom radu, teško je nadoknaditi manjak veće količine. 
 
Spas bi se mogao naći osloncem na ruske energetske izvore, ali u Evropi još uvek postoji većinska politička volja da se, zbog sukoba u Ukrajini, bojkotuje Moskva.
 
Dronovi sve izmenili
 
Oslanjajući se na uspešno balističko gađanje raketama po vojnim i energetskim objektima širom Bliskog istoka, Iran pokušava da sukob sa SAD prevede u dugotrajan rat kako bi cene nafte i gasa što brže i što više rasle. 
 
Ekonomski logično razmišljaju da skuplji energenti podstiču rast svih cena i vode inflaciji. Nacionalne banke višim kamatnim stopama pokušaju da ograniče sveopšti rast cena, ali time se istovremeno jako otežava plaćanje duga. Jedna nevolja zamenjuje drugu.
 
Iran jeste totalno izbombardovan, ali nije proizvodnja dronova. To je adut Iranaca koji su odavno stekli veliko znanje i umeće u proizvodnji Šaheda 136, a u Rusiji su dodatno modernizovani i specijalizovani. Prednost dronova je efikasnost, mogućnost gađanja bilo kog cilja i jeftinoća. 
 
Cena Šaheda 136 je između 25 i 40 hiljada evra, dok je cena "patriot" rakete kojima Izraelci pokušavaju uništiti dronove pre nego što dolete do cilja oko 3,5 miliona dolara. Ova razlika u ceni i objašnjava kako da neuporedivo siromašniji Iran uopšte može ratovati protiv vojno i ekonomski toliko nadmoćnog protivnika kakvi su SAD i Izrael. 
 
Kada Iračani sto dronova usmere na ciljeve, Amerima i Izraelcima je potrebno 200 raketa "patriot" sistema (po dve na jedan dron kako bi verovatnoća pogotka bila uvećana na najmanje 90 odsto) da bi uzvratili. Trošak Iranaca je otprilike 3,3, Amera 700 miliona dolara. U takvim uslovima dugotrajan rat siromašnima, ali više nego uspešnima u proizvodnji i upotrebi dronova, daje određene izglede u borbi sa ekonomski mnogo superiornijim.
 
Rat i bombardovanje nepotrebni
 
Nakon prvih petnaestak dana rata protiv Irana, pouka po Trampovu administracija bi mogla biti poprilično neočekivana. Dronovi su rat toliko izmenili da za pobedu više nije dovoljno bombama razoriti vojne i druge vitalne objekte protivnika. 
 
Jednostavno, dronovi omogućavaju da se rat vodi još dosta dugo. Drugim rečima, mnogo je efikasnije promene kod rivala postići promenama u vladajućim strukturama. A takve stvari se dominantno rade drugačijim strategijama, rat i bombardovanje, zapravo, i nisu potrebni.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • gradjaninX

    16.03.2026 12:06
    Zakljucak je da 80 miliona Iranaca ne zeli da smeni Vlast i dovede na Vlast Bibijeve ljude koji ih ubijaju decenijama.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.

Ogled(anje): Kako se guši sloboda

Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.

Uređivanje pravosuđa

Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.

Ogled(anje): Veština razgovora

Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.

EU i SAD: Ne deli samo okean

Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.

Business as usual

Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.

Grenland je srce Amerike

Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.

Ogled(anje): (Ne)sportska priča

Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.