Pojaviti se kao gost, ili makar dati izjavu u nekoj emisiji, informativnoj posebno, bio je događaj za pamćenje. Pogotovo za političare.
Dogovori su trajali danima ranije, uz česte molbe gostiju za striktno preciziranje teme razgovora. I, ako može, poneko pitanje. Unapred!
Intrevjui su obavljani najčešće u kabinetima ili radnim prostorima važne osobe. Retko kada u televizijskom studiju. Uz obavezno - ali vrlo diskretno, van pogleda kamere - prisustvo bliskih saradnika.
Spremali su se drugovi, retko i drugarice, temeljno za nastup. Poput, recimo, za odbranu diplomskog ispita na fakultetu, ili popravljanje loše ocene u srednjim školama.
Birana je najsvečanija garderoba, kao za odlazak u pozorište, ili na važnu svetkovinu. Sveža frizura bila je obavezna za drugarice.
Posle nastupa, ozbiljna briga. Komentari? Šta će sutra kazati pretpostavljeni? Onda mišljenje članova porodice. Tašti i svekrva, posebno. Pa, kumova, komšija...
"E, baš ste lepo ispali na ekranu. Bilo je kratko, trebalo je duže, ali dobro je i ovako", bili su istovetni komentari na ulici, u kancelariji, na pijaci. Bez obzira šta su gledaoci odista o naračenom gostovanju mislili.
Ekran je bio zakon. Poštovao se do idolopoklonstva. A vala, i televizija je poštovala svoje gledaoce.
E, bilo i nikada više. Danas u Srbiji ima više televizijskih i "televizijskih" stanica, nego što je - onako po mojim ovlaš kriterijumima - onih koji u bilo kom smislu, o bilo kojoj temi, izgledom i ponašanjem, rečenicom i stavovima, zaslužuju da se pojave na ekranu.
Odista retko, ali baš retko, dogodi se gostovanje koje zazveči kvalitetom. Ono koje se danima prepričava, ili komentariše. I to, bez izuzetka, na samo tri, još nezavisne i profesionalne televizije.
Ključna je režimska mantra: ni jedan dan bez ekrana! Bilo kojeg. Toga se, bez izuzetka, drže i najviši i najvažniji fukcioneri: predsednik države, premijer, ministri, predsednica parlamenta, poslanici... Svi. Od vrha do dna, upravljačke piramide.
Prisustvo se podrazumeva čak i na onim mestima koje - čak i po najblažoj oceni kvaliteta - zaslužuju da se televizijskim medijem nazovu. Artisti i modeli, da se poslužim naslovom onog urnebesnog filma sa Dinom Martinom i Džerijem Luisom.
Po televizijskim studijima koje režimlije bespogovorno kontrolišu, najčešće špartaju likovi sa rečenicama bez podmeta, ili bez priroka. Bez dodataka, obavezno. Proste, ali ne i proširene. Promenada nepismenih i poluusmenih.
A ponosni teve domaćini i domaćice ih pretstavljaju kao analitičare, marketinške stručnjake, komentatore, advokate, "đavolje" dabome. Kolumniste propagandiste, raznih sorti. Novost su likovi koji se samoinicijativno zovu političkim filozofima. Ma šta to značilo.
Garderoba? Gde pronađu te krpene i plastične komade? Tako aljkave, iznošene, izgužvane, nekoliko brojeva manje, do pucanja zategnute naročito preko grudi i stomačina.
Dok ti bezveznjaci zuje po raznoraznim studijma - čak i nekoliko puta u istom danu ili večeri - reporteri na ulicama ne mogu da nađu sagovornike o bilo kojoj temi. Neće normalan svet da ih neko ne pomeša sa džiberajem koji masovno iskače iz ekrana.
Ima i novotarija: "važne" face su umislile da je zdravo "in" javljati se smartfonima direktno u program. E, ovo pravilo važi za sve televizije. Sve! Dobro, ima retkih prilika kada je takvo uključenje zbog odista važne vesti opravdano, te će se istrpeti i taj neprofesionalni gest. Međutim, reč je o maniru.
Kao, ti likovi su u žešćoj frci. Stanu sa svojim kolima uz neku bankinu, namontiraju se u mudru pozu, i kroz kamericu telefona, ispričaju sve što (po)žele. Najčešće ono što nisu pitani.
Dabome da na televizijama pre pola veka nije bilo sve kako treba. Ni slučajno! Ali se pouzdano znalo ko je ko i šta je šta. Ko je i zašto "u televizoru". Razlika je drastična, priznaćete te...
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar