Ruže su procvetale

Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Ruže su procvetale
Foto: Beta (Branislav Božić)
Zatvorio je oči prvi selektor nadrealne selekcije još nadrealnije državne zajednice Srbije i Crne Gore, prvi selektor nezavisne Crne Gore i selektor Bosne i Hercegovine, "siročeta" kojeg svi svojataju i odbacuju kako im dune. 
 
Tada već narušenog zdravlja, poslednji "general Partizanove armije" preuzima tu selekciju kada je niko nije hteo, sa večnim problemom zavađenih strana.
Duško Vujošević je možda poslednji sportski vitez zdravog razuma iz reda Ivice Osima, sa kojim deli mnoge zajedničke karakteristike, velike boli i tugu, a na kraju postoji bitna razlika.
 
Obojica su pokušali da budu svetionici časti i morala upozoravajući našu lađu na nepravdu i zločine tokom plovidbe ovim večito uzburkanim balkanskim morem.
 
Svakom Jugoslovenu je urezan suzni govor Ivice Osima tokom kojeg sebe spaljuje pokušavajući da poslednji put dozove pameti zakrvljene sunarodnike koji razaraju njegov grad. Opsada Sarajeva je počela na dan njegovog oslobođenja. 
Dule je nastavio putem kojim je koračao Ivica, a najbolji pokazatelj su reči i poruke koje stižu od Vardara pa do Triglava. I najtvrdoglaviji su zastali na čas, krv se slila iz glave, dajući mogućnost očima da vide sve ono na šta nas je Dule upozoravao i sve ono što danas živimo. 
 
Dule je vrlo mlad postao trener, nakon neuspešne košarkaške karijere posvetio se radu sa decom, prošao šampionski kroz sve uzrasne kategorije znajući da, ako da sve od sebe u sistemu tadašnje države, čeka ga sigurno jedna šansa za veliku scenu. Dule je tu šansu iskoristio, shvativši tokom svog puta i sazrevanja da je primarno biti čovek, pa tek onda igrač. To je filozofija koja ga je krasila do samog kraja.
 
Njegovu veličinu i uspešan pedagoški rad pokazuju reči kojim se bivši igrači opraštaju od očinske figure, koja im je ponudila seme nade. "Ako su ruže procvetaće."
 
Sport je u društvu socijalističkog uređenja bio bitan faktor i to su Ivica i Duško dobro znali, poslednji jugoslovenski selektor je preuzimao krivicu i maštao šta bi bilo da se nisu igrači ispromašivali protiv Argentine i da se Jugoslavija vratila sa medaljom iz Italije, možda bi se sklonili balvani, možda Vukovar ne bi bio razoren, možda Sarajevo ne bi preuzelo ulogu Lenjingrada. 
 
Duško je poznavajući istoriju i psihologiju ovog prostora upozoravao na zlo vreme koje danas živimo, na diktaturu i tiraniju koja nam se sprema, dugo je vodio medijski rat sa naprednom hobotnicom, što je štetilo njegovom zdravlju i voljenom Partizanu. Bio bi taj rat stogodišnji da Duleta nije izdao njegov Brut i poslao ga na put bez povratka sa njegove najsjajnije pozornice u Partizanu. 
 
Otišao je Dule u Limož ovenčan slavom i trofejima, ispraćen skandiranjem Dule Bon Voyage, odjekivali su pozdravi sa surčinskog aerodroma, ali je odzvanjala nada kroz reči: "Sve će proći i ovo će se jednom lane zvati."
Iako su prolazile godine, iako se zdravlje nije popravljalo, Vujošević je bio ono što i ranije. Neka vrsta svetionika koja je, uprkos svemu, uspevala da se probije kroz medijski mrak Srbije. I bio je spreman da kaže ono što misli, bez obzira na reakcije. Biti spreman - to je sve, pozivao se jednom prilikom na Hamleta. 
 
Dani tuge će proći, a kad prođu, ostaje nam, u trenutku mraka, da se setimo svih onih koji su ga svojim rečima, mislima i delima rasterivali i pokazivali nam da je to, ipak, ništa strašno. Da podignemo glavu, otvorimo oči, da ustanemo kad padnemo, baš kao kod Duleta: "Šta ste pali?! Borba bre!"
 
Iliti - pao je četrnaesti kilometar, ali Kadinjača nikad neće.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Vlada

    11.04.2026 09:25
    Kakav tekst!!! Sto bi rekao nas Djole, "dajte mi 10.000 Duleta.....". Zbogom VELIKI ČOVEČE!
  • Kika

    11.04.2026 09:08
    Tuga
    Bio je prvenstveno veliki čovek.
    Slava mu.
  • Milmar

    11.04.2026 08:55
    Bravo
    za tekst...istinito iskreno emotivno....Hvala Duletu za sve ove godine, naucio nas je bar , kako postovati ljude,protivnika , ali nema predaje ! Uvek je lepo biti navijac Partizana , za njegovo vreme - najlepse decenije....Hvala ti, Vujosevic Dule

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Zašto Amerika ratuje?

Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.

Umetnik je prisutan

Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.

Trampovska revolucija

Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.

Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.

Ogled(anje): Kako se guši sloboda

Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.

Uređivanje pravosuđa

Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.

Ogled(anje): Veština razgovora

Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.