Koliko često zvezde padalice "sleću" na Zemlju

Svake godine milioni kamenih krhotina iz svemira izgore u Zemljinoj atmosferi, mnogi nakratko buknu i pojavljuju se na nebu kao "zvezde padalice". Ali koliko njih preživi svoj brzi pad i padne na tlo?
Koliko često zvezde padalice "sleću" na Zemlju
Foto: Pixabay
Stene iz svemira koje slete na Zemlju poznate su kao meteoriti. Ogromni udari, poput onog koji je verovatno okončao vladavinu dinosaurusa pre oko 66 miliona godina, izazvan asteroidom ili kometom prečnika oko 10 kilometara, izuzetno su retki. Većina stena koje padaju na Zemlju su veoma sitne, a relativno mali broj njih preživi svoj vatreni pad kroz Zemljinu atmosferu.
Prema procenama naučnika, manje od 10.000 meteorita sudari sa Zemljinom kopnenom ili vodenom površinom, što je neznatan broj u  poređenju sa Mesecom, koji nema atmosferu i koga pogađaju svemirske stene različitih veličina: oko 11 do 1.100 tona na dnevnom nivou, a to je oko 33.000 sudara svemirskih stena veličine pingpong loptice na godišnjem nivou.
Svemirske stene koje obično završavaju kao meteoriti poznate su kao meteoroidi - mali asteroidi ili najmanji članovi Sunčevog sistema. Veličina im je od jednog metra do zrna prašine prema Američkom meteorskom društvu.
 
"Meteoroidi su uglavnom fragmenti asteroida ili kometa. Međutim, neki od njih mogu biti ostaci odnešeni sa planeta ili meseca. Na primer, postoji više od 300 poznatih meteorita koji su nastali kao delovi Marsa", navodi Meteorološko društvo.
 
Meteoroidi prolaze kroz Zemljinu atmosferu, sagorevaju od vazdušnog trenja i stvaraju svetlosne trake na nebu. Te vatrene stene koje padaju nazivaju se meteori. Veoma svetao meteor je poznat kao vatrena lopta. Hiljade vatrenih lopti bukte nebom na Zemlji svakog dana, ali većina njih je iznad okeana i nenaseljenih regiona, a većina je maskirana dnevnim svetlom.
 
Većina otkrivenih meteora na Zemlji dolazi iz meteorskih kiša povezanih sa prašinom koju oslobađaju komete. Meteorske kiše ne proizvode meteorite, jer su meteoriti u takvim kišama krhki da bi preživeli pad na zemlju", rekao je Gonzalo Tankredi, astronom sa Univerziteta Republike u Montevideu, Urugvaj.
 
Da bi procenio koliko meteorita uspešno pogodi Zemlju svake godine, Tankredi je analizirao podatke Meteoritskog društva. Od 2007. do 2018. godine, bilo je 95 izveštaja o padu meteorita na Zemlju.
 
Nemoguće je sa sigurnošću znati koliko meteorita padne u okean i potone na dno neotkriveno. Međutim, 29 odsto Zemljine površine je pokriveno kopnom. Urbana područja, u kojima živi oko 55 odsto ljudi, pokrivaju oko 0,44 odsto zemljišta, naveo je Tankredi.
 
"Sve u svemu, on je procenio da verovatno postoji oko 6.100 pada meteorita godišnje na celu Zemlju i oko 1.800 na kopno", rekao je Tankredi.
 
Takođe je naveo da se očekuje da svemirske stene široke 10 metara uđu u Zemljinu atmosferu svakih šest do 10 godina. Stena koja je dovoljno velika da izazove eksploziju poput one u Tunguskoj oblasti u Rusiji 1908. godine, događa se svakih 500 godina.
 
Procenjuje se da će se veliki kosmički udar od stene širine oko jedan kilometar dešavati svakih 300.000 do 500.000 godina, dok bi se sudar poput onog koji je okončao period krede i uništio dinosauruse mogao dogoditi jednom u 100 do 200 miliona godina.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Nauka i tehnologija

Sojuz lansiran prema svemirskoj stanici

Ruska svemirska letelica Sojuz s ruskim kosmonautom i dvema astronautkinjama, beloruskom i američkom, lansirana je s kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu prema Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).