Svi talenti Mike Antića
Početkom godine nezavisna producentka kuća "Panorama Plus" snimila je, a Radio Televizija Vojvodina objavila, petodelnu dokumentarnu seriju o Miki Antiću. "Okovan u slobodi." Izvanredno urađen posao.
Foto: 021.rs
Ekipa profesionalaca, koju su svojevremeno okupili Olga i Dušan Ninkov, jednostavno ne ume da omane. Sve što su dosad (u)činili, valjalo je. Sve! Ovoga je puta ključni scenarista i reditelj bio Saša Karišik, umesto - na tešku tugu i žalost - preminulog Duleta, kamerom je profesorski vladao Toba Milinkov. Ekranom dominira Mika i ljudi koji o njemu govore, a Duletov dobri duh lebdi, tu oko nas.
Mika Antić! Je li deset ljudskih života dovoljno da se savlada i obuzda tolika erupcija talenata? Hm, nisam siguran.
Pesnik, pisac, novinar, urednik, slikar, crtač, scenarista, reditelj, teve voditelj, pa nanovo u krug... Čudo od znanja i veština. Pritom Miroslav beše apsolutno samouk. Početnik ili rutiner, svejedno. Neumorni kopač po majdanu sopstvene nadarenosti.
Sve se to slaže i dokazima prilaže, pred gledaočevim očima.
Ali, samo pred onim gledaocima koji su nedeljom u pola dva buljili u televizorske iskrice. Pa, ko to čini? Od vajkada se koncem sedmice, u svakoj časnoj vojvođanskoj kući - od podneva po kasnog popodneva - oko "svetog astala", okupljaju najmiliji i najdraži. Tu se priča, prepričava, priseća... Tu se voli. I, obeduje. Ne mora navek "supesosamesa". Šta god domaćini iznesu, dobro je!
A ovi bezvaznjaci, u vreme za astal, nude televiziju. U poslednjih 35 godina, sem preretkih izuzetaka, pokojnom Televizijom Novi Sad, sada, kao, živom RTV, upravljaju neznalice. Oni što sastavljaju programsku šemu i za nju odgovaraju, posebna su liga diletanata.
Proći će i oni. I, njihovi. Kao šta su takvi, baš odatle, vazda odlazili. Iskustvo ne laže!
Sećanje. Pre 13 godina, u dokumentarnoj televizijskoj seriji "Sredina", sagovornik mi je bila Ljiljana Petrović, istinska pevačka diva. Beše maj, u dan tačno, dve godine nakon što je u Srbiji održano takmičenje za "Pesmu Evrovizije". Zamislio sam da razgovor, uz ostalo, bude i "posveta", ovde prečesto demonstriranoj kolektivnoj gluposti i neverovatnoj lakoći nipodaštavanja dokazanih kvaliteta i nesumnjivih uspeha. Tuđih, naravski.
Gospođa Petrović je bila prvi predstavnik Jugoslavije, davne (kakva verbalna koincidencija!) '61. godine, na tom takmičenju. Prelepo je otpevala pesmu Jožeta Privšeka "Neke davne zvezde", na stihove baš Mike Antića. I, pazite, tog maja 2008. celosedmični "dnevnoćni" tulumi u Beogradu, prošli su, a da se niko od likova zaduženih za organizaciju te muzičke fešte nije setio Ljiljane Petrović.
Niko je nije pozvao da svojim prisustvom uveliča jedinstven muzički događaj. U bilo kom smislu, u bilo kojoj prilici. Od pukog protokola, do prisustva na sceni, recimo, jedne od takmičarskih večeri. Niko! Da li je to normalno, bilo gde u svetu, sem ovde među nama?
Prilikom spomenutog razgovora, dama kao uvek, ali baš dama, Ljilja - kako je instirala da joj se obraćam - nije želela mnogo da priča o tuđoj sramoti. Kazala je da je poziv očekivala, bilo joj "malkicke" žao što se nije dogodio i, onako, veselo novosadski, kroz prelep osmeh, poentirala : "Ah, moš misliti, bilo pa prošlo..."
Pričali smo i o Miki. Dugo. Mnogo. O tome kako je smislio stihove, dok ona, samo uz klavir, "lalalisanja" melodiju. Onda o tome šta su radili, tih dana, u Kanu.
Ispričala je Ljilja, kako je Mika, uz ostalo, bio i njen stilista. Vrlo oštar! Prisetila se svoje prelepe zelene haljine, koju je ponela za nastup, ali se Mika usprotivio, tvrdeći da je suviše ekstravagantna za nekog ko dolazi iz socijalističke domovine. Na brzinu, Ljiljanu su opravili u "malu crnu" haljinu. Bila je prelepa i elegantna, svakako.
Da, setila se još, Mika je čak bio i protiv njenog šminkanja, jer trebalo je, kako je žučno insistirao, da se pokaže skromnost i prirodna lepota Jugoslovenki.
Neočekivano "komesarski" za razbarušenog boema.
Jer, Miku su doživljavali kao boema. Taj izraz je u nas, uglavnom, eufemizam za pijančenje. U kafanama, prirodno. Mika je voleo da popije. Prečesto i preterano. Vremenski i količinski. Tvrdio je da nikada nije pisao pijan. Ne pije - pričao je u tom serijalu - pet meseci, a onda popije za deset dana ono što normalan svet popije za pet meseci. Tada je gubio odgovornost za sve i svakoga, zaboravljao na dogovore, nije znao koji je dan, koliko je sati, šta se događa u svetu... Potom se vraćao kući, nedelju dana se kajao pred ženom, bio - kako je rekao - dobar, i onda je sedao da piše.
Biće da sam ga upoznao u tih "njegovih" deset dana. Kao srednjošlolac, sa ekipom sam osvajao kafanske prostore. Onaj u restoranu na Tvrđavi, uz Janikine tamburaše, naročito. Tu smo naletali na Miku. Nije baš bio prijatno društvo. On prekaljeni veteran, mi apsolutni početnici u cuganju. Kada imaš jedva 17 godina, teško uspostavljaš kontakt sa nekim dvostruko starijim. Ma ko to bio. Sa kakvim god se imenom i društvenim stausom kitio.
Vreme je gazilo svojom stazom. Stigla je "miroljubiva koegzistencija", tada vrlo popularna društvena doktrina. Šalim se, dabome, ali Mika i ja postadosmo "kolege". Između trećeg i četvrtog razreda gimnazije, većinu leta proveo sam u redakciji "Novosadske hronike", lista "Dnevnik". Učio sam zanat od Bude Budimca i Laze Vasića. I, naravski, uživao u Mikinim tekstovima.
Onda su putevi počeli intenzivnije da nam se ukrštaju. Novinarski, ali i sa čašama vinjaka u rukama, za astalima konobarice Smilje, u legendarnom "Oraču".
Sećanje, opet. O, kako smo '71. godine, devojka Mila i ja, ponosno, onako novosadski, uživali, u prepunoj pulskoj Areni, nakon ovacija Mikinom filmu "Doručak sa đavolom". Trebalo je imati muda, pa baš te godine, kada je Partija otvarala sopstvenu utrobu - "prolećari" u Hrvatskoj, "liberali" u Srbiji - snimiti film o posleratnom prinudnom otkupu, zapravo surovom i krvavom otimanju stoke i hrane od osiromašenih paora. "Čupanje brkova", nije bila fraza, već metod. I, dobio je tad Mika "Zlatnu Arenu" za scenario.
Sećanje, još jedno. Godine 1978, porodično sa Murgaškima, letovali smo u Dubrovniku. Za vreme "Ljetnjih igara", organizovana je, uz ostale programe, i "Ulica Pjesnika". Jedne kasne večeri na našem ćošku, gde Antuninska preseca Prijeko, beše mnogo ljudi. Žena u ogromnoj većini. Mika recituje. Povremeno - po oprobanom svom štihu - zamuca. Osvetljen ženskim pogledima divljenja, zadovoljstva, uživanja. Pogledima ljubavi, tu na dubrovačkom ćošku, upravo dogođenih. Mike i nepoznatih žena.
Te večeri sam shvatio njegovu izuzetnost. Savršeno vladanje svojim i veštinama i demonima. Njegovu - kako će decenijama docnije naslov televizijske serije tvrditi - okovanost u slobodu. Zarobljenost u svoj svet. U sebe samog.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče
VIDEO: Prepoznajete li ovaj grad - šta se radilo u Novom Sadu proleća 1939. godine?
18.04.2024.•
25
Pre 85 godina Novi Sad je bio znatno drugačiji grad. Najpre, u njemu je živelo gotovo sedam puta manje ljudi.
Bombardovanje 1999. godine - čega se sećaju Novosađani: Esmeralda, trčanje po čvarke, žurke...
24.03.2024.•
30
Povom 25. godišnjice od početka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, portal 021.rs vam donosi priče Novosađana o 78 dana 1999. godine.
Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"
24.03.2024.•
7
Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...
VIDEO: Sećanje na "Žutu kuću" živi - trag Novog Sada kojeg sve manje ima
20.03.2024.•
23
Na lokaciji na kojoj se nekada nalazila kultna novosadska "Žuta kuća" gradska vlast planira izgradnju crkve posvećenoj stradalima u južnoj Bačkoj tokom Drugog svetskog rata.
FOTO: Znate li da u Veterniku postoji bosanska brvnara koja je spomenik kulture?
26.02.2024.•
16
Prava Bosanska brvnara sa etnografskom zbirkom predmeta starih i 200 godina može se pronaći u Veterniku.
Student nije zapalio žito
05.02.2024.•
5
Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.
FOTO, VIDEO Novosadski lekar čuva grad u starim mapama: Ovo je njegova priča
01.02.2024.•
3
Novosađanin Dušan Jovanović, lekar gastroenterohepatolog i onkolog, tokom februara imaće izloženu prvu izložbu starih mapa i grafika Novog Sada i Petrovaradina iz njegove velike kolekcije.
Spomenik rodoljubima zaboravljen u šiblju pored pruge u Petrovaradinu
22.01.2024.•
11
Novi Sad ima dosta spomenika, ali neki su usled istorijskih događaja pali u zaborav. Jedan od njih je i spomenik rodoljubima, koji se nalazi daleko od pogleda, pored pruge u Petrovaradinu.
Kad je pošta stigla u Novi Sad...
12.01.2024.•
11
U Velikoj sali Glavne pošte u Novom Sadu krajem prošle godine otvorena je izložba o nastanku i razvoju pošte u gradu.
FOTO: Petrovaradinska tvrđava čuva sećanje na stradale za oslobođenje i stvaranje Jugoslavije
08.01.2024.•
3
Ove godine se obeležava 110 godina od početka Prvog svetskog rata, a među tužnim godišnjicama je i streljanje rodoljuba na području Petrovaradina septembra 1914. godine.
FOTO: Priča o lokomotivi koju svi znate - decenijama dočekuje putnike u Novom Sadu
25.12.2023.•
3
Ispred Železničke stanice već 35 godina Novosađane i druge putnike pozdravlja parna lokomotiva stara gotovo čitav vek.
Novi Sad čuva uspomenu na prvog partizanskog pilota
11.12.2023.•
6
Novi Sad je nekada imao fabriku aviona, aerodrom i školu za pilote. Malo toga podseća na ovaj deo istorije grada, a to uključuje i spomen-ploču posvećenu prvom partizanskom pilotu Franji Kluzu.
Kolači od prijateljstva: Novosadska slatka druženja
28.11.2023.•
9
Prvi kolač u koji sam se zaljubio - a da nisu bili makoši ili krofne - dela majstorskih ruku mojih baka Katice i Marije, bio je profiterol.
"Armija" - najstrašnije mučilište Novosađana
27.11.2023.•
15
Na najstrašnije mučilište Novosađana u istoriji grada "Armiju" podseća tabla na zgradi gde se nalazilo ovo zloglasno mesto.
Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama
14.11.2023.•
2
Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.
Neprimetna ploča na Gradskoj kući čuva priču o borbi novosadskih radnika
13.11.2023.•
2
Na Gradskoj kući stoji spomen ploča koja je skoro potpuno zaboravljena i skrajnuta gotovo tri decenije, iako se nalazi pred očima svih prolaznika.
Pogrebni nemiri u Novom Sadu: Kako su se Srbi borili da celivaju mrtvace
10.11.2023.•
22
Pre 246 godina u Novom Sadu su zabeleženi pogrebni nemiri jer su tadašnje carske vlasti pokušale da suzbiju pojavu nošenja otvorenog sanduka sa mrtvacem kroz naselja, kao i celivanje mrtvaca.
Iz centra na "brdo"
07.11.2023.•
3
Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.
Tri prsta iz Novog Sada
31.10.2023.•
2
Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.
Pisac prve moderne srpske drame rođen je u Novom Sadu - crkva je htela da spali rukopis
23.10.2023.•
7
Istorijska drama "Smrt Uroša V." koju je napisao Stefan Stefanović, igra se na pozorišnim scenama skoro dva veka, a malo je nedostajalo da nikada ne bude izvedena.
Novosadsko ugostiteljstvo: Početak kraja "doba nevinosti"
17.10.2023.•
0
Zahvaljujući maminom poslu - nekoliko godina je bila direktor Hotelskog preduzeća "Vojvodina" - kao sasvim mali dečak sam naučio značenje pojmove kao što su hotel, restoran, letnja bašta, pivnica...
Komentari 2
Msp
Da ti namignem nalo.
Da zamnom ostane nešto
Kao leprsav trag.
Mika Antić
akim
sa svima sam se vlažno ljubio.
I kome treba nežnost vratio,
i kome treba nežnost ubio.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar