Arheolozi otkrili najraniju potvrđenu kremaciju odrasle osobe

U drevnom pećinskom skloništu u srcu Malavija arheolozi su pronašli najstariji dokaz o pogrebnoj lomači za odraslu osobu.
Arheolozi otkrili najraniju potvrđenu kremaciju odrasle osobe
Foto: Pixabay
Spaljeni ostaci, stari 9.500 godina, otkrivaju da je preminula bila žena starosti između 18 i 60 godina i da je njeno telo pažljivo pripremljeno za kremaciju na velikoj lomači koja je gorela mnogo sati. To se dogodilo kao deo namerne pogrebne ceremonije na mestu koje je već služilo za pogrebne obrede najmanje 8.000 godina.
 
To je "najraniji dokaz o namernoj kremaciji u Africi, najstarija lomača in situ (na mestu događaja) za odraslu osobu na svetu", piše tim na čelu sa antropološkinjom Džesikom Serezo-Roman sa Univerziteta Oklahome, prenosi ScienceAlert.
 
Otkriće produbljuje naše razumevanje pogreba kod lovaca-sakupljača, pokazujući da su njihovi obredi mogli biti mnogo složeniji nego što se ranije mislilo.
Ova ceremonija je podrazumevala planiranje i izgradnju, kao i značajnu upotrebu resursa za prikupljanje i održavanje velike količine drveta potrebnog da bi lomača gorela satima ili duže.
 
Neprekidno korišćenje tog mesta takođe ukazuje na zajedničko društveno pamćenje, pa čak i moguće oblike poštovanja predaka, za koje se ranije mislilo da su minimalni među pokretnim foragerskim (sakupljačkim) društvima.
 
Ozbiljnost s kojom ljudi pristupaju smrti prisutna je već mnogo milenijuma, pri čemu najraniji poznati namerni ukop datira od pre 78.000 godina. Raniji dokazi o namernim ukopima, verovatno od strane drugih homininskih vrsta, i dalje su predmet rasprave.
Što se tiče kremacije, dokazi su retki za period pre oko 7.000 godina, posebno među kulturama lovaca-sakupljača. Najraniji kremirani ljudski ostaci, pronađeni zakopani kod jezera Mungo u Australiji, datiraju od pre oko 40.000 godina, ali lomača nije pronađena.
 
Najranija potvrđena lomača na mestu događaja (gde su ostaci pronađeni tačno tamo gde se kremacija desila, na namenski podignutoj vatri) datira od pre 11.500 godina na današnjoj Aljasci, i radilo se o pogrebnom obredu za malo dete.
 
Nakon toga, nema dokaza o lomačama do pre oko 7.000 godina na lokalitetu Beisamun u južnom Levantu.
 
U podnožju planine Hora u Malaviju nalazi se arheološki lokalitet poznat kao HOR-1 gde su ljudi bili prisutni oko 21.000 godina. Između 16.000 i 8.000 godina unazad korišćen je za pogrebne obrede. Arheolozi su tamo identifikovali ostatke najmanje 11 pojedinaca.
 
Samo kod jedne osobe postoje dokazi o kremaciji pre sahrane. Njena zvanična oznaka je Hora 3, i iako su pronađeni samo delovi njenog skeleta - kosti udova, delovi pršljenova i karlice, i neki prsti - ti delovi, zajedno sa velikim slojem pepela u kojem su pronađeni, prikazuju živopisnu sliku njenih pogrebnih obreda.
 
Izgorelost i pucanje kostiju ukazuju na to da su bile izložene visokim temperaturama duže vreme. Osim toga, tragovi sečenja na kostima pokazuju da su neki delovi tela Hore 3 bili odvojeni pre kremacije.
 
Obojenost kostiju takođe pokazuje da su pomerane tokom kremacije, možda dok je vatra ložena i mešana.
 
Nijedan deo lobanje žene, niti zubi, nisu pronađeni, što sugeriše da je njena glava možda uklonjena pre spaljivanja. Ova praksa, za koju postoje dokazi i na drugim arheološkim lokalitetima u regionu, verovatno je "povezana sa pogrebnim praksama koje uključuju sećanje, društveno pamćenje i poštovanje predaka, što je podrazumevalo posthumne manipulacije i čuvanje delova tela", pišu istraživači u svom radu.
 
U međuvremenu, obim i sadržaj naslaga pepela odgovaraju lomači koja se sastojala od najmanje 30 kilograma mrtvog drveta, trave i lišća - značajna količina sakupljenih resursa koja bi omogućila dugotrajnu vatru.
 
Slojevi pepela nataloženi preko ostataka takođe ukazuju na to da je isto mesto korišćeno za paljenje vatre stotinama godina nakon kremacije.
Istraživači smatraju da to znači da je to mesto verovatno bilo ono što arheolozi nazivaju "postojano mesto" koje je moglo biti povezano sa teritorijom i odražava veze sa precima u onome što i danas ostaje monumentalni pejzaž.
 
"Istorija građenja velikih vatri na toj lokaciji, održavanje povezano sa događajem kremacije, i kasniji veliki događaji spaljivanja odražavaju duboko ukorenjenu tradiciju ponovnog korišćenja i posećivanja tog mesta, usko povezanu sa stvaranjem sećanja i uspostavljanjem 'postojanog mesta'. Ove prakse naglašavaju složene pogrebne i ritualne aktivnosti sa poreklom koje prethodi pojavi proizvodnje hrane, i osporavaju tradicionalne pretpostavke o saradnji u zajednici i stvaranju mesta u tropskim društvima lovaca-sakupljača."
 
Istraživanje je objavljeno u časopisu "Science Advances".
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Magazin