Foto: 021.rs (Prof. dr Mirjana Rajilić Stojanović)
Preporučuju se i za jačanje imuniteta, kod iritabilnog kolona, alergija i raznih drugih stanja. Ali, šta se dešava sa probioticima tokom stajanja na polici i da li su oni pred istekom roka trajanja zaista bezbedni po naše zdravlje?
Na ovu temu danas govori prof. dr Mirjana Rajilić Stojanović, jedan od dva odsto najuticajnijih naučnika sveta. Prof. Rajilić Stojanović je autorka više od 50 naučnih radova u oblasti crevne mikrobiote, probiotika i funkcionalne hrane.
Šta su probiotici?
Probiotici su živi mikroorganizmi koji, kada se daju u adekvatnoj dozi, ostvaruju pozitivan efekat na zdravlje domaćina. Interesantno je da je koncept probiotika začet na Balkanu, kada je nobelovac Ilija Mečnjikov dugovečnost lokalnog seoskog stanovništva povezao sa konzumacijom mlečno-kiselinskih proizvoda. Čovek je kroz istoriju ishranom unosio mikroorganizme, najčešće kroz prirodno konzervirane prehrambene proizvode.
Danas, kada u ishrani dominiraju sveže i smrznute namirnice i hemijski konzervirana hrana, nametnula se potreba za upotrebom probiotika u vidu suplemenata. Suplementacija kapsulama koje sadrže žive korisne mikroorganizme dokazano sprečava razvoj nekih bolesti i/ili ubrzava proces izlečenja.
Često čujem pitanje: "Kako je moguće da u kapsuli budu živi mikroorganizmi?". Ne samo da je moguće, već je i od izuzetne važnosti. Kada su osušeni, u formi praha, mikroorganizmi su sposobni da prežive u "stanju hibernacije" mesecima čekajući vodu. Ovaj proces je veoma očigledan pri korišćenju suvog pekarskog kvasca, koji može mesecima stajati na polici bez ikakve aktivnosti, a potapanjem u vodu počinje da raste i uz odgovarajuće sastojke pravi testo za hleb ili štrudlu. Na sličan način se ponašaju probiotski mikroorganizmi nakon unošenja u naše telo. Kada stignu u debelo crevo, koje je ciljano mesto njihovog delovanja, oni postaju aktivni.
Znači li to da od toga da li su mikroorganizmi živi zavisi efikasnost probiotika?
Da, to je zapravo ključni uslov da bi se mikroorganizam mogao smatrati probiotikom. Mikroorganizmi koje uzmemo u probiotskoj kapsuli mogu da ispolje svoje dejstvo na čoveka ako uspeju da stignu do debelog creva. Međutim, pre nego što stignu u debelo crevo probiotski mikroorganizmi moraju da prežive želudac gde je kiselina izuzetno jaka.
Enzimi koji vare hranu takođe napadaju mikroorganizme unesene hranom i uništavaju ih. Veliki broj probiotskih mikroorganizama ne preživi u našem digestivnom traktu upravo zbog jako agresivnih uslova u želucu i tankom crevu. Ali, ako smo uneli dovoljan broj, preživeli probiotski mikroorganizmi kada stignu u debelo crevo u njemu žive i transformišu nesvarenu hranu u korisne metabolite, odnosno sastojke koji pozitivno utiču na naše zdravlje.
Tu se priča o brojevima ne završava. U debelom crevu već žive različiti mikroorganizmi i svi oni se trude da dođu do hrane tj. ostataka hrane koju čovek nije svario. Da bi probiotski mikroorganizam imao ikakve šanse da učestvuje u podeli dostupnih resursa, ne sme da bude malobrojan. Zbog toga su pozitivni zdravstveni efekti vidljivi samo kada se odgovarajući mikroorganizam unese u odgovarajućoj količini.
Koliki broj mikroorganizama ćemo uneti kapsulom definiše naš izbor probiotskog proizvoda. Naime, različiti proizvođači pakuju različite količine živih mikroorganizama i to se može lako utvrditi na osnovu podataka na deklaraciji proizvoda.
Takođe, uslovi čuvanja probiotika, na koje proizvođač direktno utiče odabirom pakovanja, direktno utiču na preživljavanje probiotika na polici apoteke ili u neseseru potrošača. Naime, iako su u "stanju hibernacije", mikroorganizmi u kapsuli polako odumiru, pa se broj živih ćelija vremenom smanjuje. Najbrže odumiru mikroorganizmi koji nisu zaštićeni od uslova spoljašnje sredine, npr. kada su kapsule probiotika spakovane u staklene teglice.
Najveći stepen preživljavanja omogućava odabir odgovarajuće kombinacije plastične i metalne folije, kao i primena modernih tehnologija pakovanja poput aTECH tehnologije koju primenjuje kompanija Abela Pharm. S obzirom na to da mikroorganizmi odumiru vremenom, proizvođač treba da obezbedi da preparat tokom celog roka trajanja sadrži onu dozu mikroorganizama koja omogućava efikasnost konkretnog soja. I pred istekom roka trajanja i nakon isteka roka trajanja, probiotici su uvek bezbedni ali ukoliko njihov broj padne ispod doze potrebne za postizanje kliničkog efekta, probiotski preparat postaje neefikasan.
Znači li to da kada biramo proizvod treba da uzmemo onaj sa najviše dobrih mikroorganizama?
U principu da, ali, pored broja, jako je važno obratiti pažnju i na soj, tj. ime i prezime mikroorganizma. Važno je znati da nisu svi probiotici isti. Samo za mali broj mikroorganizama je klinički dokazano da su efikasni u određenim indikacijama. Tako postoje probiotici koji sprečavaju dijareju izazvanu antibioticima, ali i oni koji sprečavaju razvoj ekcema, ili mastitisa, ili koji utiču na raspoloženje.
Za svaku od ovih indikacija potrebno je primeniti soj koji je pokazao konkretnu efikasnost u kliničkom ispitivanju. Odgovarajući soj za indikaciju od interesa potrošaču će preporučiti edukovan farmaceut. Iako postoji puno indikacija za njihovu primenu, u široj populaciji probiotici se najčešće koriste za sprečavanje dijareje koju izazivaju antibiotici. Antibiotici ubijaju bakterije neselektivno i možemo reći da deluju kao "tepih bombardovanje".
Zbog toga se primenom antibiotika uništavaju, pored bakterija koje izazivaju bolest, i dobre bakterije crevne mikrobiote. Da bi se sprečili poremećaji crevne mikrobiote i povezani zdravstveni problemi od velikog je značaja uzimanje probiotika. Postoji nekoliko sojeva koji su efikasni za ovu indikaciju, ali je za potrošače verovatno najzgodnije da koriste probiotski kvasac - Saccharomyces boulardii, na koji antibiotici ne deluju zato što nije bakterija. Zahvaljujući činjenici da je kvasac, ovaj probiotik preživljava "tepih bombardovanje" čak i kada se uzima u isto vreme kad i antibiotik.
Oko 1.000 pacijenata sa karcinomom pluća u Srbiji od 1. oktobra dobiće novu mogućnost lečenja koja može da im produži život i pomogne da bolest duže bude pod kontrolom.
U okviru novog dela Univerzitetskog kliničkog centra Srbije u Beogradu danas je počeo da radi prvi Centar za multiplu sklerozu i srodne bolesti, koji obolelima pruža multidisciplinarni pristup lečenju na jednom mestu.
Bangladeš je pogođen epidemijom malih boginja koja je odnela skoro 1.000 života, a situaciju otežava nedostatak vakcina i prenatrpanost bolnica, objavio je Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Fizička aktivnost je dobra za mozak, ali veliko novo istraživanje pokazuje da bi za rizik od demencije moglo biti važno ne samo koliko se krećemo, već i gde i zašto smo fizički aktivni.
Novi rezultati kliničkog ispitivanja, koje je predvodio tim iz Koordinacionog centra za klinička istraživanja Klinike Klivlend, pokazali su da jedna doza novog leka smanjuje loš holesterol za čak 52 odsto.
Od pasulja do kikirikija, postoji mnogo dobrih izvora biljnih proteina. Ako želite da povećate unos proteina iz biljnih namirnica, semenke bundeve mogu biti dobar izbor.
Ateroskleroza, postepeno nakupljanje naslaga u arterijama i jedan od glavnih uzroka kardiovaskularnih bolesti, može neprimetno da se razvija decenijama pre nego što izazove simptome.
Muškarcima je teško da izgube kilograme zbog nedostatka podrške i doživljavanja programa za mršavljenje kao "ženskog prostora", pokazalo je novo istraživanje.
Dva psihijatra na Novom Zelandu dobila su odobrenje da pacijentima sa teškim posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) propisuju farmaceutski MDMA (metilendioksimetamfetamin).
U Srbiji je od 1. juna do 30. avgusta rеgistrоvаnо 18 slučајеvа grоznicе Zаpаdnоg Nilа, najnoviji su podaci Instituta zа јаvnо zdrаvljе Srbiје "Dr Milаn Јоvаnоvić Bаtut".
Naučnici sa Metropolitanskog univerziteta u Osaki otkrili su da jedan protein u neuronima može značajno da utiče na sklonost prema masnoj hrani i povećanje telesne težine kod miševa.
Naučnici su pronašli način da obogate beli hleb spanaćem, a prvo manje istraživanje pokazalo je da takav hleb može da utiče na odgovor organizma na insulin i osećaj gladi.