Globalni eho Norveškog naftnog fonda vrednog bilion dolara

Najava da će najveći investicioni fond rasprodati obveznice nominovane u manje raspostranjenim valutama zabrinula je države u razvoju, a mnoge u Srbiji podsetila na 1979. godinu, kada je naglo jačanje dolara uzročilo da dug bivše SFR Jugoslavije, u rekordno kratkom vremenu, sa devet skoči na dvadeset milijardi dolara.

Piše: Živan Lazić

Norveški naftni fond, sa 987 milijardi dolara najveći svetski ulagač, obelodanio je da će se povući sa tržišta obveznica nominovanih u manje rasprostranjenim valutama; kada su dužničke hartije od vrednosti u pitanju, ubudućeće kupovati samo nominovane u evru, dolaru i britanskoj funti.

Doduše, norveška vlada tek bi trebalo da odobri odluku Fonda, a i sam proces oslobađanja obveznica bio bi lagan i bez prevelikih pojedinačnih prodaja.

Život pod dugom

Vest je izazvala dosta uzbuđenja, naročito kod zemalja u razvoju, koje duguju preko 56.000 milijardi dolara, od čega je bezmalo polovina putem obveznica u domicilnoj valuti. Strah je od narušavanja finansijske konstelacije u kojoj se dospeli dug vraća prodajom novih obveznica.

Mada najveći u svetu, Norveški naftni fond teško da sam može narušiti postojeću strukturu. Dve trećine sredstava ulaže u vlasničke akcije, raspršene na preko 9.000 preduzeća u sedamdesetak država.

Tek 320 milijardi plasirano je u obveznice, od čega je 70 odsto nominovano u evrima, dolaru ili funti, a ostatak, vredan tek 96 milijardi raspršen je na dvadeset i tri valute. To nije svota čiji bi polagani izlazak sa tržišta obveznica van tri vodeće valute ozbiljnije poremetio tržište.

Ponašanje velikih investitora

Problem je, međutim, što ostali investitori često slede najjače, pogotovo što se Norveška percepira kao strateški najvažnija država NATO pakta i neka vrsta posebnog saveznika Sjedinjenih Američkih Država.

Potez Fonda se zasniva na proceni da će u narednom periodu, posle dve decenije pada, stopa inflacije u nerazvijenom svetu početi da raste, što može povećati rizičnost plasmana i pad vrednosti domicilnih valuta. Stoga su odlučili da se preorijentišu na tri najpouzdanije.

Ipak, među finansijskim svetom vlada uverenje da je za promenu strategije stiglo i odobrenje, ako ne i nalog, sa druge strane Atlantskog okeana. Oslabelom dolaru neophodna je podrška.

Kako se očekuje da drugi veliki investitori slede Norveški naftni fond, nova strategija bi ojačala potražnju, time i cenu, najvažnijem američkom (izvoznom) proizvodu.

Kako refinansirati dugove

Ovakav trend starije vraća u 1979. godinu. Druga je naftna kriza, cena "crnom zlatu" je sa 11 skočila na preko 35 dolara po barelu, i dalje raste, a dolar pada spram drugih valuta.

U beogradskom Sava centru se održava godišnja konferencija Međunarodnog monetarnog fonda. Još je u sećanju kako jugoslovenski predstavnik Janez Stanovnik zabrinut izjavljuje da malo ko može predvideti dalji razvoj situacije, a svakako će biti dramatičan.

Pol Volker, predsednik FED-a, zbrzano napušta sesije i vraća se u Njujork. Naglo podiže referentnu kamatnu stopu na 17 odsto, investitori iz nafte i drugih valuta hrle ka dolaru.

Kamata je ponovo uvećana, pomama za dolarima mnogo više. Nastalo je pravo bežanje iz svih hartija od vrednosti nominovanim u drugim valutama i sve su počele da dramatično padaju u odnosu na američku.

Dospele rate dugova više se nisu mogle refinansirati emitovnjem novih obveznica, kamate su počele naglo da rastu. Kako su i državni krediti i tada zajmljeni po promenljivim kamatama, obaveze su počele naglo da rastu.

Dramatičan manjak deviza

U Jugoslaviji je nastao strahovit manjak deviza, nije ih bilo ni za kupovinu nafte i lekova. Uvedena su brojna ograničenja, posebno na uvoz i potrošnju inostranih roba.

Nestašica goriva je iznudila uvođenje sistema "par-nepar", po kome se u jednom danu mogu voziti vozila samo sa zadnjom parnom cifrom, narednog samo sa neparnom. Usled slabog uvoza, ometena je proizvodnja, pa su nastali redovi za kupovinu osnovnih potrepština, poput ulja ili toalet papira.

Kako su i evropske države ušle u krizu, smanjile su uvoz, te je naš izvoz gotovo prepolovljen, a cene su znatno pale. Dogodila se situacija da smo za istu količline nafte koju uvozimo, morali da izvezemo i šest, sedam puta više roba nego četiri godine ranije.

U isto vreme, usled rata Iraka i Irana, uvedene su sankcije prema dve zemlje; naša dolarska potraživanja, na osnovu obavljenih građevinskih i izvoza poljoprivrednih roba i namenske industrije, ostala su zamrznuta.

Zaobilazno priznanje bankrota

Loša situacija, izazvana naglim jačanjem dolara, katastrofalno se odrazila na finansijske bilanse velikog broja država. Poljska je prva proglasila bankrot, Meksiko nekoliko dana kasnije, potom još tridesetak ozbiljnijih. Banana republike se ni ne računaju.

Oficijelno, SFR Jugoslavija nije bankrotirala, ali je njen dug za tri godine sa devet narastao na dvadeset milijardi dolara. U proleće 1982. godine zagrebačka Privredna banka ne uspeva u celosti vratiti dospeli kredit i država je prinuđena prvi put pozvati MMF u pomoć.

Mada je dolazak "dežurnog svetskog policajca" javnosti prikazan u svetlom tonu, u suštini bio je zaobilazno priznanje bankrota.

Ko kontroliše cenu nafte

Pre bezmalo četiri decenije veliku dužničku krizu izazvao je nagli rast cene nafte, nemogućnost da se na skupštini MMF nađe rešenje, te potonji ubrzani rast referentne kamatne stope u SAD i bežanje ulagača iz svih valuta u dolare.

Danas bi potez Norveškog naftnog fonda možda mogao inicirati sličan trend. Otuda upitanost nad odlukom najvećeg investitora.

Neizvesnost je tim veća što se poslednjih godina mnoge jače države pokušavaju osloboditi dolara kao svetske rezervne valute. Predvodnik Kina je na berzi u Šangaju emitovala naftne fjučerse nominovane u juanima, razmenjivim za zlato.

Švajcarska je sa Kinom sklopila sporazum po kome bi njen bankarski sistem bio čvorna tačka najmnogoljudnije države u finansijskim transakcijama drugim, ne dolarskim, valutama. Iran je obelodanio da će mu evropske države tokom sankcija zamrznuti dolarski dug moći vratiti u evrima, a i Rusija se polako priključuje na trend oslonca na različlite valute u inorazmeni.

U ovakvim uslovima, Kina bi mogla steći kontrolu nad cenom nafte, pogotovo ako uspe da kupi saudijski "Arapko", najveću naftnu kompaniju na svetu. Stav Saudijske Arabije biće od značaja na dalji tok, obim i intezitet dedolarizacije.

Ovakvi trendovi ne idu u prilog SAD i otuda sumnje u samostalnost odluke Norveškog naftnog fonda, orijentisane ka jačanju dolara.

  • Ema

    20.09.2017 20:07
    Zanimljiva analiza svetskog finansijskog tržišta. Autor je dobro glavnu opasnost, istovremeni rast vrednosti dolara i cene nafte.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Mali: Od 1. maja jeftiniji gas za privredu

Ministar finansija Siniša Mali izjavio je danas da je jedan od najvažnijih rezultata upravo završene Misije MMF postignuta saglasnost u vezi sa promenom metodologije obračuna cene gasa za privredu.