Celulit na mozgu

Dve različite, a opet slične predstave Novosadskog pozorišta/Ujvideki Szinhaz bave se problemima modernog čoveka – verom, slobodom, seksom i pomorandžinom korom.

Dve različite, a opet slične predstave Novosadskog pozorišta/Ujvideki Szinhaz bave se problemima modernog čoveka – verom, slobodom, seksom i pomorandžinom korom.

"Pomorandžina kora", po tekstu Maje Pelević, precizno i duhovito disecira komplikovane muško-ženske odnose našeg vremena. Andrea Jankovič igra Nju, sasvim običnu devojku koja uprkos internetu, plastičnoj hirurgiji i sjajnim plesnim pokretima ne može da pronađe muškarca svojih snova. Njega igra Aron Balaž, koji je takođe i u ulogama hirurga i Njenih mnogih udvarača. S vremena na vreme, Ona svraća u čekaonicu plastičnog hirurga, gde upoznajemo i druge žene, starije i mlađe, lepše ili ružnije, manje ili više iskompleksirane...


Tekst je duhovit i bolno istinit – siguran sam da ćete se smejati, ali i da će vam nakon predstave ostati gorak ukus u ustima. Na kraju krajeva, kuda smo mi to otišli kada ustajemo iz kreveta i u isti se vraćamo sa brojkama u glavi: koliko kalorija, koliko para, koliko seksualnih partnera smo tokom dana degustirali? I na kraju, čemu otklanjati celulit na butinama, kada ga na mozgu imamo još više? Predstavu nosi sjajna Andrea Jankovič, iskrenom izvedbom koja podseća na Rene Zelveger i njenu Bridžit Džouns. Naravno, tu je i standardno impresivni Balaž, čija je moć transformacije zapanjujuća. Predstava je dobila šest Sterijinih nagrada – za glumačka ostvarenja Jaknovičeve i Balaža, tekst, koreografiju, scenu i kostim.


Sa druge strane, imamo i "Čovekovu tragediju", priču o religiji, konkretno o hrišćanstvu, i o tome kako smo svi izgubljeni negde između cinizma i fanatičnog verovanja (u nešto). Čuveno delo Imrea Madača modernizovano je u skladu sa bludnim 21. vekom. Lucifer i Adam putuju kroz istoriju i demonstriraju ljudsku slabost kao razlog i rezultat trenutnog stanja stvari - od čuvenog skandala u Edenskom vrtu, pa do modernih, uglavnom materijalnih iskušenja (duhovito prikazanih simbolom "Mekintoša" - zagriženom jabukom).


Scenom na visokim štiklama dominira fantastična Emina Elor (široj publici poznata iz serije "Vratiće se rode"), seksi u ulozi Lucifera. Ona glumi, ona igra, ona peva! Svakako je jedan od najsimboličnijih trenutaka kada, razapeta na krst, zapeva Madoninu "Live to Tell". Za ovu ulogu proglašena je najboljom glumicom na festivalima u Kišvardi i Smederevu. Aron Balaž je opet tu, ovog puta u ulozi izgubljenog Adama, a mila Agota Ferenc igra Evu. Ova predstava je zapravo veoma ozbiljna – u njenu teatralnost ugrađeno je dosta gorućih tema: teme slobode, demokratije i ljubavi su sveprisutne, ali nikada previše napadno. Sviđa mi se kako Mađari ne popuju.


Možda i ne bi bilo loše pogledati ove dve predstave zajedno, jer se tematski nadovezuju jedna na drugu. Obe su u duhovitoj režiji Kokana Mladenovića. U obe je pojedinac marginalizovan u odnosu na dominantnu ideologiju, bio to "Kosmopoliten" ili Sveto pismo. Obe su agresivno aktuelne i moderne. U obema je evidentan ogromni talenat ove trupe. Konačno, obe su titlovane na srpski. Zato, pravac u Novosadsko pozorište!

  • Milica

    27.10.2010 06:29
    A RoKI?
    Sto ne pisete o Roki Hororu, to je super predstava, gledala sam je dva puta,ti glumci su stvarno neverovatni.Gledala sam i Pomorandzinu koru na Pozorju, to je pravi zenski manifest, otvaranje ociju, jedna uzasno ozbiljna tema ispricana na zabavan nacin ali ledi krv u zilama
  • GL

    26.10.2010 12:49
    velike predstave
    Hrabrost je uraditi dva velika pisca u tako savremenom strihu ,dva autoriteta procitati na potpuno nove i neocekivane nacine. Veliki i potpuni uspeh i napor koji treba pozdraviti.
  • talija

    26.10.2010 12:44
    Dobro da je neko prepoznao trud tih ljudi iz UJVIDEKISCINHAZ..vec godinama drze nivo i bore se za kvalitet. Bravo za njih

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Vesti

Poslednji put na Kings Krosu

Finale najveće priče našeg vremena je stiglo. "Hari Poter i relikvije smrti: drugi deo" mnogo je više od tek tamo nekog letnjeg hit filma. Ovo je završnica svetskog fenomena koji je obeležio čitavu jednu generaciju. Konačno je došlo vreme da, zajedno sa Harijem, odrastemo i  maturiramo iz Hogvorts škole za veštice i čarobnjake.

Pirati opet u Novom Sadu

Iako serijal filmova o Piratima sa Kariba kao da već pati od morske bolesti, poslednji deo je u najmanju ruku poput zabavne vožnje u luna parku.

Ko se boji vuka još

Najnovije čitanje legende stare 700 godina je romantični triler u stilu Agate Kristi.

Od Transilvanije do Oza

Žeđ za bajkama i mjuziklom pokušali su da utole glumci Novosadskog pozorišta u novopostavljenom "Čarobnjaku iz Oza."

Droga koja menja svet?

Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji. Sa idejom koja je toliko intrigantna, "Bezgranično" je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.

Cirkus je stigao u grad!

"Burleska" je zapravo "Bar kod crnog kojota" za ovaj vek – objektivno šupalj i neoriginalan, ali i na neki perverzan način zabavan i smešan, pa makar se smejali i gde ne treba.

Turista: Fijasko u Veneciji

Otišao sam na "Turistu", prvi zajednički film superzvezda Džonija Depa i Anđeline Džoli, bez ikakvih očekivanja. Izašao sam zabrinut za njihove karijere.

Kako platiti stanarinu?

Studenti Dramske akademije u Novom Sadu objasnili sugrađanima kako se živi "La Vie Boheme".

Hari protiv Voldemora, polufinale

Hari protiv Voldemora, polufinale Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja. Jedna od mojih omiljenih scena iz filmova o Hariju Poteru (a verujte mi, ima ih dosta) je iz "Vatrenog pehara", četvrtog dela ove fenomenalne priče. U toj sceni, Hari sa svojim prijateljima Ronom i Hermionom kampuje na svetskom prvenstvu u kvidiču u malom, otrcanom šatoru. Ipak, kada Hari stupi u njega, postaje jasno da je enterijer zapravo višesobni stan. Oduševljen, Hari na to ima da kaže samo – "I love magic". Hari, skroz si u pravu. Čuveni trio se vraća u "Hari Poteru i relikvijama smrti". Umesto po Hogvortsu, Hari, Ron i Hermiona bazaju po šumama i gorama kako bi izbegli sigurnu smrt od strane zlog čarobnjaka Voldemora, u isto vreme smišljajući kako da ga ubiju. Ko nije bežao sa nastave, znaće da to mora da se uradi tako što će se uništiti Voldemorovi horkruksi – predmeti u kojima su smešteni delići njegove duše. Na početku "Relikvija" horkruksa ima pet komada, tako da obavezno ponesite nešto za grickanje. Ako mene pitate, "Relikvije smrti" imaju najbolji početak od svih filmova do sada. U pitanju je tiha, dramatična scena u kojoj Hermiona (fenomenalna Ema Votson) briše svojim roditeljima sećanje na nju, za slučaj da strada dok bude pomagala svojim prijateljima. Detinjstvo je gotovo, kako Hermionino, tako i moje. Ton filma se nadalje ne menja posebno – uprkos ponekoj dobroj fori , uglavnom gledamo naše junake kako beže, pate ili bivaju ubijeni. Teško je bilo koji film unutar serijala (a pogotovo poslednji) tretirati zasebno. Posebno ako je taj serijal "Hari Poter". A stvar dodatno komplikuje činjenica da se radi o polovini filma  Ako se sećate Tarantinovog  "Kill Billa", sve će vam biti jasno. Nije lako ubiti Voldemora, najgoreg čarobnjaka u istoriji, pa samim tim ni strpati kompletnu mitologiju Dž. K. Rouling u jedan film. Tako nam "Relikvije smrti" dolaze u dva navrata – jedan sada, a jedan dogodine. Naravno, rezultat je film bez kraja – zapravo, završna scena (koliko god impresivna bila) kao da je nakalemljena na sam kraj zbog "vau" faktora, iako bi mogla da se dogodi bilo gde tokom čitavih dva i po sata. Tako smo ovaj put ostali bez velikog finala na kraju. Iskreno, rez po sredini nije u potpunosti opravdan, pogotovo ako se u obzir uzme da je ovo jedan od retkih filmova iz  serijala u kom ima  poprilično praznog hoda. Prethodni filmovi su svi bili upakovani kao trileri, tako što je Hari uglavnom  rešavao zadatu misteriju i gde bismo dobijali (manje-više) zadovoljavajuće odgovore. Ovde je upravo obrnuto – događaji se gomilaju jedan na drugi bez da znamo (hajde da se pravimo da nismo čitali knjigu) u kom pravcu priča ide i kakvu vrstu završetka da očekujemo. Konačan rezultat je film sa grandioznim scenama koje su slabašno povezane, ali su ponekad i dirljive - scena plesa koje u knjizi nema, je posebno dobar primer. Ipak, teško je ne osetiti se pomalo prevarenim na kraju. Dobrih stvari ima mnogo više. Za početak, specijalni efekti su zadivljujući. Film je poprilično nasilan, a efekti su tu ili da vas drže na ivici sedišta, ili da potpomognu priči. Drugim rečima, oni su sredstvo, a ne cilj, što je kod mene uvek veliki plus. Mislim da sam jedan od retkih koji se obradovao kada je objavljeno da film ipak ne izlazi u 3D tehnologiji, jer sam se bojao da će takav efekat zabavnog parka kompromitovati emotivnu srž filma. Ovako,film je u 2-D, a efekti sjajni. Treba spomenuti i animiranu sekvencu (a neću vam reći šta je u pitanju), koja me je u potpunosti iznenadila, ali ne i razočarala. Opšte je poznato kakva je postava Hari Poter filmova i iako ovde nije potpuna (Megi Smit, falila si nam!), puno je i novih i starih faca. Najbolji novitet je definitivno Bil Naji u maloj ulozi ministra magije. Ralf Fajns je standardno jeziv u ulozi Voldemora. Ipak, na novinarskoj projekciji se činilo kao da su favoriti Severus Snejp (Alan Rikman) i Belatriks Lestrejndž (Helena Bonam Karter), koji bi izazvali nervozni kikot svaki put kada bi se pojavili. Rade Šerbedžija je super u svoje tri sekunde. Naravno, najvidljiviji je udarna trojka - Denijel Redklif, Rupert Grint i Ema Votson kao Hari, Ron i Hermiona i lepo je videti kako su sa svakim filmom sve bolji. Ema je tu ipak najimpresivnija, a njen okršaj sa Belatriks je jedan od najboljih trenutaka u filmu. Čak ispada da ne preza ni od malo golotinje! Nemoguće je ne preporučiti film o Hariju Poteru, a  pogotovo "Relikvije". U pitanju je savršeni blokbaster, a fanovi poput mene će uvek imati nešto da zamere. Ovo je režiseru Dejvidu Jejtsu već treći "Hari" i vidi se da kapira šta tu treba da se uradi, a to je propisno ekranizovati završetak detinjstva mnogih od nas. Budite spremni, to bez suza ne prolazi. I neka hejteri hejtuju koliko žele, uvek ću ponosno reći da volim Potera. Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja.

Matriks 21. veka

Svaka čast Kristoferu Nolanu, režiseru blokbastera "Početak". Nije lako ne grešiti, a svaki njegov film je bolji od prethodnog.

Kako ljubav boli

Ostvarenje "Ne zaboravi me" može na prvi pogled da deluje kao najobičnija holivudska komercijala koja za zadatak ima da afirmiše Roberta Petinsona, tinejdžerskog srcolomca iz "Sumrak sage", kao dobrog glumca. Rezultat? Robert afirmisan, a film odličan.

Šta bismo mi bez Anđeline?

Sa jedne strane, triler "Solt" je kopija raznih drugih filmova, ima ogromnih rupa u zapletu i na momente vam dođe da se nasmejete koliko su određene scene van pameti. Sa druge strane, Anđelina Džoli je u naslovnoj ulozi.

Kako su vampiri postali dosadni

U novosadski bioskop stigao je i treći deo omiljene droge tinejdžera, serijala "Sumrak". Treći film zove se "Pomračenje" i iako je bolji od prethodnika ("Mladi mesec" sam jedva presedeo), siguran sam da neće ući ni u kakve anale vampirskih filmova.

Tameron ipak nije Branđelina

Prvi put nakon maestralnog ostvarenja "Vanilla Sky" iz 2001. godine, Tom Kruz i Kameron Diaz snimaju novi zajednički film. Međutim, u tih devet godina, mnogo toga se promenilo.

Seks i grad i ništa

Majkl Patrik King, scenarista mnogih epizoda serije "Seks i grad", kao i reditelj obe filmske adaptacije, učinio je nemoguće - drugim filmom (a sigurno će ih biti još) pretvorio je kultnu franšizu u zabavu za široke mase, a neke od najuticajnijih fiktivnih likova pop kulture u mediokritete željne dobrog provoda.  

Mukica Dženifer i njen plan B

Jedinstvena prilika da vidite Dženifer Lopez kako piški Možete da se smejete koliko hoćete, ali Dženifer Lopez nije loša glumica. Nakon što je njena naslovna uloga u filmu "Selena"  nominovana za Zlatni globus , Džej-Lo je nizala popularne filmove, sa manje ili više uspeha.