Droga koja menja svet?

Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji. Sa idejom koja je toliko intrigantna, "Bezgranično" je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.

Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji. Sa idejom koja je toliko intrigantna, "Bezgranično" je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.

U adaptaciji knjige Alana Glina i sa užasnim prevodom distributera, Kuper u "Bezgraničnom"  igra Edija Moru, pisca sa hroničnom kreativnom blokadom, neurednom frizurom i prljavim stanom. Uz sve to, rok za knjigu se opasno približava. Sasvim slučajno, on dobija misterioznu novu drogu (ili lek?) od koje mu mozak počinje koristiti više od uobičajenih dvadeset posto resursa. U rekordnom vremenu, Edi završava knjigu, uči strane jezike, uspeva da vara na pokeru i, konačno, postaje kralj Vol Strita radeći kao desna ruka bogatog magnata Karla Van Luna (Robert De Niro). Sa druge strane, zalihe droge mu se polako troše,  opasni zelenaš nepoznatog slovenskog porekla od koga je svojevremeno pozajmio pare postaje nervozan, nepoznati ljudi počinju da ga prate na ulici...

Prva i osnovna poruka ovog filma je, "Nemojte koristiti drogu." Iako ovo možda zvuči prebanalno, to je poruka koja se publici servira u svakoj drugoj sceni. Druga poruka, malo suptilnija, ima veze sa našim oslanjanjem na različite lekove i lekiće od kojih na kraju postajemo generalno otupeli, sa još manje od dvadeset posto funkcionalnog mozga. Kuperov lik možda oslikava moderni strah od mediokriteta, tako da brže bolje prelazi od "pisca", što bi verovatno trebalo da predstavlja neki šmrljav, poluuspešan život, do "investicionog genija", što je super jer tada možete da se busate sa Robertom De Nirom.

Međutim, reditelja Nila Bergera i scenaristu Leslija Diksona očigledno ne zanima šta bi se ovim filmom moglo reći. Umesto toga, oni u film trpaju akcione scene koje su ponekad duhovite (Kuperova improvizacija na temu Brusa Lija je posebno zabavna), ređe uzbudljive (opasna kombinacija klizaljki i male dece, u sceni sa sjajnom Ebi Korniš), a s vremena na vreme i smešne (veliko finale filma je nenamerno nateralo par ljudi u bioskopu da se nasmeju). U Bergerovoj režiji, film zuji i tutnja sa vizuelnim efektima koji kao da se trude da isprate saundtrek, a ne obrnuto. Neke scene, poput onih koje se tiču efekata misterioznih pilulica, izgledaju zaista sjajno. Neke izgledaju kao video spotovi.

Postava je, s druge strane, uvek dobra. Bredli Kuper ima dovoljno zvezdane harizme da iznese ovaj film – zbg njegovog relativno običnog izgleda i prirodne glume, na njega nije teško gledati kao na "čoveka iz naroda". De Niro je ovu ulogu igrao već sto puta, tako da tu nema nikakvih iznenađenja. Ebi Korniš je glumica o kojoj se ne priča dovoljno, što je šteta – njena uzbudljiva scena jurnjave naterala me je da pomislim da bi ona možda bila mnogo bolji protagonista od Kupera.

Za cenu jedne karte, dobićete više zapleta nego što je uobičajeno (i poželjno) za jedan celovečernji film, a premalo raspleta. Ko su misteriozni ljudi koji prate našeg junaka? Da li će on uspeti u svojim namerama, uprkos nedostatku droge? Sve ovo je zanimljivo i zabavno.  Ljubavna priča i zaplet na Vol Stritu deluju manje promišljeno. Konačno, tu su i scene koje kao da su pozajmljene iz nekih drugih filmova. Edijev život na visokoj nozi je samo jedna zabavna sekvenca, koja bi možda i bila vredna proširivanja –nešto poput modernog Dorijana Greja. Tu je i zaplet vezan za ubistvo, koji nikada nije do kraja objašnjen. "Bezgranično" je film u kojem je lako uživati, pod pretpostavkom da ste i ovih dvadeset posto mozga sveli na nekih petnaest.

Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji . Sa idejom koja je toliko intrigantna, „Bezgranično“ je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.
U adaptaciji knjige Alana Glina i sa užasnim prevodom distributera, Kuper u „Bezgraničnom“  igra Edija Moru, pisca sa hroničnom kreativnom blokadom, neurednom frizurom i prljavim stanom. Uz sve to, rok za knjigu se opasno približava. Sasvim slučajno, on dobija misterioznu novu drogu (ili lek?) od koje mu mozak počinje koristiti više od uobičajenih dvadeset posto resursa. U rekordnom vremenu, Edi završava knjigu, uči strane jezike, uspeva da vara na pokeru i, konačno, postaje kralj Vol Strita radeći kao desna ruka bogatog magnata Karla Van Luna (Robert De Niro). Sa druge strane, zalihe droge mu se polako troše,  opasni zelenaš nepoznatog slovenskog porekla od koga je svojevremeno pozajmio pare postaje nervozan, nepoznati ljudi počinju da ga prate na ulici...
Prva i osnovna poruka ovog filma je, „Nemojte koristiti drogu.“ Iako ovo možda zvuči prebanalno, to je poruka koja se publici servira u svakoj drugoj sceni. Druga poruka, malo suptilnija, ima veze sa našim oslanjanjem na različite lekove i lekiće od kojih na kraju postajemo generalno otupeli, sa još manje od dvadeset posto funkcionalnog mozga. Kuperov lik možda oslikava moderni strah od mediokriteta, tako da brže bolje prelazi od „pisca“, što bi verovatno trebalo da predstavlja neki šmrljav, poluuspešan život, do „investicionog genija“, što je super jer tada možete da se busate sa Robertom De Nirom.
Međutim, reditelja Nila Bergera i scenaristu Leslija Diksona očigledno ne zanima šta bi se ovim filmom moglo reći. Umesto toga, oni u film trpaju akcione scene koje su ponekad duhovite (Kuperova improvizacija na temu Brusa Lija je posebno zabavna), ređe uzbudljive (opasna kombinacija klizaljki i male dece, u sceni sa sjajnom Ebi Korniš), a s vremena na vreme i smešne (veliko finale filma je nenamerno nateralo par ljudi u bioskopu da se nasmeju). U Bergerovoj režiji, film zuji i tutnja sa vizuelnim efektima koji kao da se trude da isprate saundtrek, a ne obrnuto. Neke scene, poput onih koje se tiču efekata misterioznih pilulica, izgledaju zaista sjajno. Neke izgledaju kao video spotovi.
Postava je, s druge strane, uvek dobra. Bredli Kuper ima dovoljno zvezdane harizme da iznese ovaj film – zbg njegovog relativno običnog izgleda i prirodne glume, na njega nije teško gledati kao na „čoveka iz naroda“. De Niro je ovu ulogu igrao već sto puta, tako da tu nema nikakvih iznenađenja. Ebi Korniš je glumica o kojoj se ne priča dovoljno, što je šteta – njena uzbudljiva scena jurnjave naterala me je da pomislim da bi ona možda bila mnogo bolji protagonista od Kupera.
Za cenu jedne karte, dobićete više zapleta nego što je uobičajeno (i poželjno) za jedan celovečernji film, a premalo raspleta. Ko su misteriozni ljudi koji prate našeg junaka? Da li će on uspeti u svojim namerama, uprkos nedostatku droge? Sve ovo je zanimljivo i zabavno.  Ljubavna priča i zaplet na Vol Stritu deluju manje promišljeno. Konačno, tu su i scene koje kao da su pozajmljene iz nekih drugih filmova. Edijev život na visokoj nozi je samo jedna zabavna sekvenca, koja bi možda i bila vredna proširivanja –nešto poput modernog Dorijana Greja. Tu je i zaplet vezan za ubistvo, koji nikada nije do kraja objašnjen. „Bezgranično“ je film u kojem je lako uživati, pod pretpostavkom da ste i ovih dvadeset posto mozga sveli na nekih petnaest.
  • filmofil

    10.04.2011 18:51
    ni/ni
    Jos jedan iz serije polukomercijalnih polu umetnickih filmova koji ce se najvise vrteti po raznim tv kanalima.De Niro nije los ali pamtimo ga i u boljim izdanjima. Vidi se da reditelj nije imao koncept ili ga se nije previse drzao.Ali gledljivo
  • prevodilac

    07.04.2011 09:36
    konacno
    Konacno da neko i o tome progovori. prevodi filmova su sve gori i diskutabilniji. Ili je previse zargona, neujednaceni su i nestandardizovani, pa deluju polupismeno. vreme je da neko digne glas, jer ako ne postujemo tudj jezik ne postujemo ni svoj. Ili ga ne znamo. Odlicno primeceno. Hvala kolega.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Vesti

Poslednji put na Kings Krosu

Finale najveće priče našeg vremena je stiglo. "Hari Poter i relikvije smrti: drugi deo" mnogo je više od tek tamo nekog letnjeg hit filma. Ovo je završnica svetskog fenomena koji je obeležio čitavu jednu generaciju. Konačno je došlo vreme da, zajedno sa Harijem, odrastemo i  maturiramo iz Hogvorts škole za veštice i čarobnjake.

Pirati opet u Novom Sadu

Iako serijal filmova o Piratima sa Kariba kao da već pati od morske bolesti, poslednji deo je u najmanju ruku poput zabavne vožnje u luna parku.

Ko se boji vuka još

Najnovije čitanje legende stare 700 godina je romantični triler u stilu Agate Kristi.

Od Transilvanije do Oza

Žeđ za bajkama i mjuziklom pokušali su da utole glumci Novosadskog pozorišta u novopostavljenom "Čarobnjaku iz Oza."

Cirkus je stigao u grad!

"Burleska" je zapravo "Bar kod crnog kojota" za ovaj vek – objektivno šupalj i neoriginalan, ali i na neki perverzan način zabavan i smešan, pa makar se smejali i gde ne treba.

Turista: Fijasko u Veneciji

Otišao sam na "Turistu", prvi zajednički film superzvezda Džonija Depa i Anđeline Džoli, bez ikakvih očekivanja. Izašao sam zabrinut za njihove karijere.

Kako platiti stanarinu?

Studenti Dramske akademije u Novom Sadu objasnili sugrađanima kako se živi "La Vie Boheme".

Hari protiv Voldemora, polufinale

Hari protiv Voldemora, polufinale Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja. Jedna od mojih omiljenih scena iz filmova o Hariju Poteru (a verujte mi, ima ih dosta) je iz "Vatrenog pehara", četvrtog dela ove fenomenalne priče. U toj sceni, Hari sa svojim prijateljima Ronom i Hermionom kampuje na svetskom prvenstvu u kvidiču u malom, otrcanom šatoru. Ipak, kada Hari stupi u njega, postaje jasno da je enterijer zapravo višesobni stan. Oduševljen, Hari na to ima da kaže samo – "I love magic". Hari, skroz si u pravu. Čuveni trio se vraća u "Hari Poteru i relikvijama smrti". Umesto po Hogvortsu, Hari, Ron i Hermiona bazaju po šumama i gorama kako bi izbegli sigurnu smrt od strane zlog čarobnjaka Voldemora, u isto vreme smišljajući kako da ga ubiju. Ko nije bežao sa nastave, znaće da to mora da se uradi tako što će se uništiti Voldemorovi horkruksi – predmeti u kojima su smešteni delići njegove duše. Na početku "Relikvija" horkruksa ima pet komada, tako da obavezno ponesite nešto za grickanje. Ako mene pitate, "Relikvije smrti" imaju najbolji početak od svih filmova do sada. U pitanju je tiha, dramatična scena u kojoj Hermiona (fenomenalna Ema Votson) briše svojim roditeljima sećanje na nju, za slučaj da strada dok bude pomagala svojim prijateljima. Detinjstvo je gotovo, kako Hermionino, tako i moje. Ton filma se nadalje ne menja posebno – uprkos ponekoj dobroj fori , uglavnom gledamo naše junake kako beže, pate ili bivaju ubijeni. Teško je bilo koji film unutar serijala (a pogotovo poslednji) tretirati zasebno. Posebno ako je taj serijal "Hari Poter". A stvar dodatno komplikuje činjenica da se radi o polovini filma  Ako se sećate Tarantinovog  "Kill Billa", sve će vam biti jasno. Nije lako ubiti Voldemora, najgoreg čarobnjaka u istoriji, pa samim tim ni strpati kompletnu mitologiju Dž. K. Rouling u jedan film. Tako nam "Relikvije smrti" dolaze u dva navrata – jedan sada, a jedan dogodine. Naravno, rezultat je film bez kraja – zapravo, završna scena (koliko god impresivna bila) kao da je nakalemljena na sam kraj zbog "vau" faktora, iako bi mogla da se dogodi bilo gde tokom čitavih dva i po sata. Tako smo ovaj put ostali bez velikog finala na kraju. Iskreno, rez po sredini nije u potpunosti opravdan, pogotovo ako se u obzir uzme da je ovo jedan od retkih filmova iz  serijala u kom ima  poprilično praznog hoda. Prethodni filmovi su svi bili upakovani kao trileri, tako što je Hari uglavnom  rešavao zadatu misteriju i gde bismo dobijali (manje-više) zadovoljavajuće odgovore. Ovde je upravo obrnuto – događaji se gomilaju jedan na drugi bez da znamo (hajde da se pravimo da nismo čitali knjigu) u kom pravcu priča ide i kakvu vrstu završetka da očekujemo. Konačan rezultat je film sa grandioznim scenama koje su slabašno povezane, ali su ponekad i dirljive - scena plesa koje u knjizi nema, je posebno dobar primer. Ipak, teško je ne osetiti se pomalo prevarenim na kraju. Dobrih stvari ima mnogo više. Za početak, specijalni efekti su zadivljujući. Film je poprilično nasilan, a efekti su tu ili da vas drže na ivici sedišta, ili da potpomognu priči. Drugim rečima, oni su sredstvo, a ne cilj, što je kod mene uvek veliki plus. Mislim da sam jedan od retkih koji se obradovao kada je objavljeno da film ipak ne izlazi u 3D tehnologiji, jer sam se bojao da će takav efekat zabavnog parka kompromitovati emotivnu srž filma. Ovako,film je u 2-D, a efekti sjajni. Treba spomenuti i animiranu sekvencu (a neću vam reći šta je u pitanju), koja me je u potpunosti iznenadila, ali ne i razočarala. Opšte je poznato kakva je postava Hari Poter filmova i iako ovde nije potpuna (Megi Smit, falila si nam!), puno je i novih i starih faca. Najbolji novitet je definitivno Bil Naji u maloj ulozi ministra magije. Ralf Fajns je standardno jeziv u ulozi Voldemora. Ipak, na novinarskoj projekciji se činilo kao da su favoriti Severus Snejp (Alan Rikman) i Belatriks Lestrejndž (Helena Bonam Karter), koji bi izazvali nervozni kikot svaki put kada bi se pojavili. Rade Šerbedžija je super u svoje tri sekunde. Naravno, najvidljiviji je udarna trojka - Denijel Redklif, Rupert Grint i Ema Votson kao Hari, Ron i Hermiona i lepo je videti kako su sa svakim filmom sve bolji. Ema je tu ipak najimpresivnija, a njen okršaj sa Belatriks je jedan od najboljih trenutaka u filmu. Čak ispada da ne preza ni od malo golotinje! Nemoguće je ne preporučiti film o Hariju Poteru, a  pogotovo "Relikvije". U pitanju je savršeni blokbaster, a fanovi poput mene će uvek imati nešto da zamere. Ovo je režiseru Dejvidu Jejtsu već treći "Hari" i vidi se da kapira šta tu treba da se uradi, a to je propisno ekranizovati završetak detinjstva mnogih od nas. Budite spremni, to bez suza ne prolazi. I neka hejteri hejtuju koliko žele, uvek ću ponosno reći da volim Potera. Iako definitivno nije najbolji film ovog dugačkog serijala, "Hari Poter i relikvije smrti: Deo prvi" je jeziv, dirljiv i uspešan početak kraja.

Celulit na mozgu

Dve različite, a opet slične predstave Novosadskog pozorišta/Ujvideki Szinhaz bave se problemima modernog čoveka – verom, slobodom, seksom i pomorandžinom korom.

Matriks 21. veka

Svaka čast Kristoferu Nolanu, režiseru blokbastera "Početak". Nije lako ne grešiti, a svaki njegov film je bolji od prethodnog.

Kako ljubav boli

Ostvarenje "Ne zaboravi me" može na prvi pogled da deluje kao najobičnija holivudska komercijala koja za zadatak ima da afirmiše Roberta Petinsona, tinejdžerskog srcolomca iz "Sumrak sage", kao dobrog glumca. Rezultat? Robert afirmisan, a film odličan.

Šta bismo mi bez Anđeline?

Sa jedne strane, triler "Solt" je kopija raznih drugih filmova, ima ogromnih rupa u zapletu i na momente vam dođe da se nasmejete koliko su određene scene van pameti. Sa druge strane, Anđelina Džoli je u naslovnoj ulozi.

Kako su vampiri postali dosadni

U novosadski bioskop stigao je i treći deo omiljene droge tinejdžera, serijala "Sumrak". Treći film zove se "Pomračenje" i iako je bolji od prethodnika ("Mladi mesec" sam jedva presedeo), siguran sam da neće ući ni u kakve anale vampirskih filmova.

Tameron ipak nije Branđelina

Prvi put nakon maestralnog ostvarenja "Vanilla Sky" iz 2001. godine, Tom Kruz i Kameron Diaz snimaju novi zajednički film. Međutim, u tih devet godina, mnogo toga se promenilo.

Seks i grad i ništa

Majkl Patrik King, scenarista mnogih epizoda serije "Seks i grad", kao i reditelj obe filmske adaptacije, učinio je nemoguće - drugim filmom (a sigurno će ih biti još) pretvorio je kultnu franšizu u zabavu za široke mase, a neke od najuticajnijih fiktivnih likova pop kulture u mediokritete željne dobrog provoda.  

Mukica Dženifer i njen plan B

Jedinstvena prilika da vidite Dženifer Lopez kako piški Možete da se smejete koliko hoćete, ali Dženifer Lopez nije loša glumica. Nakon što je njena naslovna uloga u filmu "Selena"  nominovana za Zlatni globus , Džej-Lo je nizala popularne filmove, sa manje ili više uspeha.