Droga koja menja svet?
Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji. Sa idejom koja je toliko intrigantna, "Bezgranično" je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.
U adaptaciji knjige Alana Glina i sa užasnim prevodom distributera, Kuper u "Bezgraničnom" igra Edija Moru, pisca sa hroničnom kreativnom blokadom, neurednom frizurom i prljavim stanom. Uz sve to, rok za knjigu se opasno približava. Sasvim slučajno, on dobija misterioznu novu drogu (ili lek?) od koje mu mozak počinje koristiti više od uobičajenih dvadeset posto resursa. U rekordnom vremenu, Edi završava knjigu, uči strane jezike, uspeva da vara na pokeru i, konačno, postaje kralj Vol Strita radeći kao desna ruka bogatog magnata Karla Van Luna (Robert De Niro). Sa druge strane, zalihe droge mu se polako troše, opasni zelenaš nepoznatog slovenskog porekla od koga je svojevremeno pozajmio pare postaje nervozan, nepoznati ljudi počinju da ga prate na ulici...
Prva i osnovna poruka ovog filma je, "Nemojte koristiti drogu." Iako ovo možda zvuči prebanalno, to je poruka koja se publici servira u svakoj drugoj sceni. Druga poruka, malo suptilnija, ima veze sa našim oslanjanjem na različite lekove i lekiće od kojih na kraju postajemo generalno otupeli, sa još manje od dvadeset posto funkcionalnog mozga. Kuperov lik možda oslikava moderni strah od mediokriteta, tako da brže bolje prelazi od "pisca", što bi verovatno trebalo da predstavlja neki šmrljav, poluuspešan život, do "investicionog genija", što je super jer tada možete da se busate sa Robertom De Nirom.
Međutim, reditelja Nila Bergera i scenaristu Leslija Diksona očigledno ne zanima šta bi se ovim filmom moglo reći. Umesto toga, oni u film trpaju akcione scene koje su ponekad duhovite (Kuperova improvizacija na temu Brusa Lija je posebno zabavna), ređe uzbudljive (opasna kombinacija klizaljki i male dece, u sceni sa sjajnom Ebi Korniš), a s vremena na vreme i smešne (veliko finale filma je nenamerno nateralo par ljudi u bioskopu da se nasmeju). U Bergerovoj režiji, film zuji i tutnja sa vizuelnim efektima koji kao da se trude da isprate saundtrek, a ne obrnuto. Neke scene, poput onih koje se tiču efekata misterioznih pilulica, izgledaju zaista sjajno. Neke izgledaju kao video spotovi.
Postava je, s druge strane, uvek dobra. Bredli Kuper ima dovoljno zvezdane harizme da iznese ovaj film – zbg njegovog relativno običnog izgleda i prirodne glume, na njega nije teško gledati kao na "čoveka iz naroda". De Niro je ovu ulogu igrao već sto puta, tako da tu nema nikakvih iznenađenja. Ebi Korniš je glumica o kojoj se ne priča dovoljno, što je šteta – njena uzbudljiva scena jurnjave naterala me je da pomislim da bi ona možda bila mnogo bolji protagonista od Kupera.
Za cenu jedne karte, dobićete više zapleta nego što je uobičajeno (i poželjno) za jedan celovečernji film, a premalo raspleta. Ko su misteriozni ljudi koji prate našeg junaka? Da li će on uspeti u svojim namerama, uprkos nedostatku droge? Sve ovo je zanimljivo i zabavno. Ljubavna priča i zaplet na Vol Stritu deluju manje promišljeno. Konačno, tu su i scene koje kao da su pozajmljene iz nekih drugih filmova. Edijev život na visokoj nozi je samo jedna zabavna sekvenca, koja bi možda i bila vredna proširivanja –nešto poput modernog Dorijana Greja. Tu je i zaplet vezan za ubistvo, koji nikada nije do kraja objašnjen. "Bezgranično" je film u kojem je lako uživati, pod pretpostavkom da ste i ovih dvadeset posto mozga sveli na nekih petnaest.
Najnoviji film Bredlija Kupera je bolno osrednji . Sa idejom koja je toliko intrigantna, „Bezgranično“ je mogao biti mnogo više od jednog običnog trilera/drame/edukativnog filma.
U adaptaciji knjige Alana Glina i sa užasnim prevodom distributera, Kuper u „Bezgraničnom“ igra Edija Moru, pisca sa hroničnom kreativnom blokadom, neurednom frizurom i prljavim stanom. Uz sve to, rok za knjigu se opasno približava. Sasvim slučajno, on dobija misterioznu novu drogu (ili lek?) od koje mu mozak počinje koristiti više od uobičajenih dvadeset posto resursa. U rekordnom vremenu, Edi završava knjigu, uči strane jezike, uspeva da vara na pokeru i, konačno, postaje kralj Vol Strita radeći kao desna ruka bogatog magnata Karla Van Luna (Robert De Niro). Sa druge strane, zalihe droge mu se polako troše, opasni zelenaš nepoznatog slovenskog porekla od koga je svojevremeno pozajmio pare postaje nervozan, nepoznati ljudi počinju da ga prate na ulici...
Prva i osnovna poruka ovog filma je, „Nemojte koristiti drogu.“ Iako ovo možda zvuči prebanalno, to je poruka koja se publici servira u svakoj drugoj sceni. Druga poruka, malo suptilnija, ima veze sa našim oslanjanjem na različite lekove i lekiće od kojih na kraju postajemo generalno otupeli, sa još manje od dvadeset posto funkcionalnog mozga. Kuperov lik možda oslikava moderni strah od mediokriteta, tako da brže bolje prelazi od „pisca“, što bi verovatno trebalo da predstavlja neki šmrljav, poluuspešan život, do „investicionog genija“, što je super jer tada možete da se busate sa Robertom De Nirom.
Međutim, reditelja Nila Bergera i scenaristu Leslija Diksona očigledno ne zanima šta bi se ovim filmom moglo reći. Umesto toga, oni u film trpaju akcione scene koje su ponekad duhovite (Kuperova improvizacija na temu Brusa Lija je posebno zabavna), ređe uzbudljive (opasna kombinacija klizaljki i male dece, u sceni sa sjajnom Ebi Korniš), a s vremena na vreme i smešne (veliko finale filma je nenamerno nateralo par ljudi u bioskopu da se nasmeju). U Bergerovoj režiji, film zuji i tutnja sa vizuelnim efektima koji kao da se trude da isprate saundtrek, a ne obrnuto. Neke scene, poput onih koje se tiču efekata misterioznih pilulica, izgledaju zaista sjajno. Neke izgledaju kao video spotovi.
Postava je, s druge strane, uvek dobra. Bredli Kuper ima dovoljno zvezdane harizme da iznese ovaj film – zbg njegovog relativno običnog izgleda i prirodne glume, na njega nije teško gledati kao na „čoveka iz naroda“. De Niro je ovu ulogu igrao već sto puta, tako da tu nema nikakvih iznenađenja. Ebi Korniš je glumica o kojoj se ne priča dovoljno, što je šteta – njena uzbudljiva scena jurnjave naterala me je da pomislim da bi ona možda bila mnogo bolji protagonista od Kupera.
Za cenu jedne karte, dobićete više zapleta nego što je uobičajeno (i poželjno) za jedan celovečernji film, a premalo raspleta. Ko su misteriozni ljudi koji prate našeg junaka? Da li će on uspeti u svojim namerama, uprkos nedostatku droge? Sve ovo je zanimljivo i zabavno. Ljubavna priča i zaplet na Vol Stritu deluju manje promišljeno. Konačno, tu su i scene koje kao da su pozajmljene iz nekih drugih filmova. Edijev život na visokoj nozi je samo jedna zabavna sekvenca, koja bi možda i bila vredna proširivanja –nešto poput modernog Dorijana Greja. Tu je i zaplet vezan za ubistvo, koji nikada nije do kraja objašnjen. „Bezgranično“ je film u kojem je lako uživati, pod pretpostavkom da ste i ovih dvadeset posto mozga sveli na nekih petnaest.
Komentari 2
filmofil
prevodilac
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar