"Nekud" - umetnički projekat koji nas izmešta u drugu stvarnost i podseća na Subin Novi Sad

Marko je nedavno masterirao na Akamediji umetnosti u Novom Sadu, a postavši finalistom konkursa za nagradu "Milan Mladenović" prepozant je i kao regionalno muzičko ime. Evo priče o mladom kompozitoru čija originalnost podseća na svu kompleksnost muzičkog bekgraunda grada u kojem je rođen.
"Nekud" - umetnički projekat koji nas izmešta u drugu stvarnost i podseća na Subin Novi Sad
Foto: 021.rs (Milica Josić)
Umetnost koja nas oplemenjuje rađa se onog trenutka kada se pronađe neki novi prostor kreativnosti, ne onaj bukvalni, već imaginativni koji je u stanju da osmisli najstudiozniji spoj softvera i hardvera, a ljudskim mozgom se zove.
 
Taj prostor za novu igru, pokretne slike, boje ili note, uvek je neko neočekivano polje ljudskog umeća, do tada nepoznato i drugačije. Izvor je neke nove lepote, znanja i istine, mesto je bez stega i ograničenja, različito od svega viđenog. Kao takvo ono ushićuje sva čovekova čula, nadvisuje sve ponore preko kojih ga život doziva, vodi ga nekud - nekud gde je bolje.
 
Upravo "nekud" ime je projekta koji nas vodi negde drugde, gde je drugačije, neobično, izvan nekih poznatih granica, iza kojih postoje i neki drugi svetovi - misteriozni, melanholični, muzički duboko promišljeni i hiperosetljivi. "nekud" je autorsko delo mladog novosadskog kompozitora koji se zove Marko i čija muzika, na neki čudesno dirljiv način podseća na - tek za retke dokučive kreativne svetove Mitra Subotića Sube, proslavljenog građanina sveta poteklog iz Novog Sada. 
 
Iz muzičke radionice "nekud" izašla je i pesma "Anestezija" koju je u orbitu interesovanja regionalne muzičke zajednice odašiljao nedavni konkurs za nagradu "Milan Mladenović". Žiri u kojem su bili novotalasni nemirni dečaci Darko Rundek i Srđan Gojković Gile, te Remi, intrigantna pevačica grupe "Elemental", od 319 prijavljenih kompozicija iz celog regiona, u finalu su odabrali 14 najboljih pesama i uopšte nije čudno što se "Anestezija" našla među njima.
 
 
Jednog sunčanog jutra, dok su se Njegoševom ulicom razvijali i širili raznoliki zvuci prepodnevnog života grada, Marko je za 021.rs govorio o projektu "nekud", svojoj muzici, osećaju sveta kroz oči nekoga ko je taman masterirao, o tome kakvu budućnost za sebe i svoju muziku vidu u ogledalu vremena koje nam se od ovog marta pretumbalo za priličan broj stepeni. 
 
"Konkurs za nagradu 'Milan Mladenović' bio je izuzetno iskustvo. Pokrenula ga je 'Zadužbina' čoveka koji je, ne samo ikona rok muzike u regionu, već fenomen sam po sebi, koji je imao neverovatno imaginaciju i umeće da izađe iz zone komfora, svoje lične i vremena u kojem je stvarao. Legendarna saradnja sa Subom je jedan od primera za to. Da je Milan danas živ, verujem da bi i sada radio nešto potpuno drugačije od onog što svi drugi radi. 
 
Ceremonija proglašenja i dodele nagrade pobednicima grupi 'Dram', bila je sjajna, iako je haos oko drugog kruga korone već počeo da se zahuktava - mislim da bi ljudi uopšteno trebalo malo više da paze jedni na druge i na sebe, da budu odgovorniji. Bio je prisutan ceo muzički establišment, ne samo rok, nego i iz drugih sfera popularne muzike. Žao mi je što, zbog situacije sa epidemijom, nije mogao da dođe Rundek. Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi, malo popričao sa pobednicima. Sve u svemu, odlično iskustvo koje je donelo neko šire regionalno prepoznavanje jer je konkurs upravo regionalne prirode. Mislim da su mi ulazak u finale obezbedili ljudi iz regiona, a pozitivan odjek koji od tada dobijam može da bude dobra odskočna daska za moje dalje planove."
 
Na pitanje iz kakvog se osećaja sveta pravi muzika koju komponuje pod imenom "nekud", Marko kaže:
 
"Ako si presrećan, onda nemaš mnogo razloga da pevaš, to je moj utisak, odnosno, imaš - ali to je onda neki drugi žanr. Ni Severina ne peva kad je srećna, i ona peva o ljubavnim jadima. Njene pesme izgledaju kao da su vesele, ali njihova suština uopšte nije.
 
Pesme uvek odražavaju neki lični, trenutni osećaj, atmosferu životnog trenutka u kojem si. Kakav god da je trenutak, uvek se klonim patetike, jako je ne volim, čak bih mogao da kažem da je prezirem i zato se jako trudim da izbalansiram tu moju melanholiju, da ne poprimi nijednu patetičnu naznaku", ističe Marko.
 
Kako kaže, za nastanak kompozicije potreban je i emotivni i analitički momenat. 
 
"Samo emotivni nije dovoljan, a kada si u emotivnoj krizi - ne radi taj analitički deo. Znam da neki ljudi najbolje rade kada su u haosu - ja ne. Moram da budem u dobroj emotivnoj sitauciji, jer kada sam u katastofalnoj - onda ne radim dobro, bar ne u većini slučajeva."
 
Sagovornik 021.rs kaže da je "nekud" nastajao dosta dugo, odnosno da se zaokružio onog trenutka kada je ponovo počeo da peva. Svemu tome prethodio je projekat isključivo elektronske muzike - bez vokala koji je radio za neke druge ljude. Smatra da je ta faza njegovog muzičkog života bila vrlo korisna za njegovo napredovanje jer "kada nemate vokal - morate nečim drugim da nadomestite to i tako onda usavršite svoj zvuk, boju, sintove, ritmove...", objašnjava naglašavajući da mu se rad u popularnoj muzici čini težim od onog u klasičnoj/umetničkoj muzici, jer si u popularnoj ograničen nekim elementim.
 
"Kako se 'nekud' oblikovao, shvatio sam da su mi potrebni i drugi ljudi, da je to nešto šire od samo mene, da je to jedan šire holistički integrisan projekat različitih talentovanih ljudi. Zato sam zvao svoje prijatelje koji su dobri u svom poslu da pomognu oko finalizovanja moje ideje.
 
Tako je moja pesma 'Pull' i pravljenje spota za nju obuhvatilo šezdesetak učesnika, od fotografa, ljudi zaduženih za video, kameru, svetlo, scenografiju, do devojaka koje su učestvovale u spotu. Bio je potpuni haos na setu - mom stanu prepunom ljudi, ali bio je to zabavan haos." 
 
 
Muzička priča ovog mladog čoveka, koji će u skorijoj budućnosti jamačno krojiti ozbiljan deo regionalne muzičke scene, počinje još u vrtiću kada je počeo da peva, ali je odmah potom usledila pevačka pauza od jedno 15 godina, napomenuo je u razgovoru. U muzičkoj školi svirao je klavir, a već u ranim razredima počeo je da komponuje, da bi već u četvrtom imao punu svesku minijatura. Čuva je i danas, kaže da u njoj ima nekih neobično inventivnih stvari koje ponekad i iskoristi. 
 
Da će se sigurno baviti muzikom i komponovanjem shvatio je krajem osnovne škole. Upisao je potom srednju muzičku i već tada su neke njegove kompozicije bile izvođene a dobijao je i nagrade na dečjim konkursima. Džez, odnosno džez gitara koju je počeo da svira - a bio je samouk, odnosno internet je bio njegov mentor, bio je tranzicija ka popularnoj muzici, a time i elektronskoj. Do džeza, njegov svet bila je isključivo klasična muzika, barokna pre svega na koju je i danas, kaže, osetljiv. Duhovito primećuje da mu je tadašnji mp3 bio toliko pun klasike da su kompozicije maltene "ispadale" iz njega.
 
Akademija umetnosti na koju je dospeo samo je trebalo da izbrusi njegov talenat i proširi vidike. Na temu školovanja i brušenja talenta, Marko ima svoje mišljenje.
 
"Kompozicija se studira jedan na jedan i koliko mnogo zavisi od tebe samog, još više zavisi od tvog profesora. Ako upisuješ kompoziciju trebalo bi već da vladaš zanatom u pogledu harmonije, kontrapunkta, muzičkih oblika... Ako to nemaš u malom prstu - a morao bi po mom mišljenju da imaš vrlo rano, kasnije to teže nadoknadiš, onda već kaskaš. Jako je važno da imaš profesora koji je inspirativan, koji ti odgovara, jer ako se ne nađete kao ljudi i saradnici to može da te zauvek odvoji, ne samo sa Akademije, već i od sveta muzike. 
 
Moja sreća je da sam došao najpre kod profesora Miroslava Štatkića i bio kod njega dok nije otišao u penziju. Vrlo inspirativan čovek, s jakim umetničkim stavom. Svašta se od njega moglo naučiti, od radne navike do kompozicione tehnike. Kada je on otišao u penziju, prešao sam kod profesora Baškima Šehua, kompozitora svetskog kalibra sa fascinantnim portfoliom, koji je studirao kod Pjera Buleza. Šehu ima 70 godina, još uvek ima elan za komponovanje i ja bih voleo da i mene u tim godinama drži takva radoznost."
 
 
Na pitanje, da li se muzika stvara iz tišine ili mnogo slušanja druge muzike, i kako mu se čini klima na muzičkoj sceni kod nas i u svetu, Marko poručuje da mu je ovo trenutak u životu kada najmanje sluša muziku.
 
"Ali to ide u talasima, verujem da je to samo neka faza. Dejvid Bouvi, jedan od mojih idola, rekao je svojevremeno da, kada radi novu muziku, ne sluša ništa. I to je prirodno, jer kada stvaraš - ne treba ti taj spoljnji impuls. On ti je potreban kad pauziraš, kad miruješ. Čini mi se da sam u ovom trenutku pun muzike i da me ništa ne može iznenaditi. Prethodno sam jedno vreme manično slušao sve, od raznih popularnih muzika raznih zemalja sveta do raznih folklornih pesama raznih podneblja. 
 
Čini mi se da se scena na svetskom planu baš jako menja. Već i kod nas muzika se potpuno drugačije kreira, plasira, brže se prave zajednice koje je propagiraju međusobno, a naročito je to vidljivo kod srednjoškolske publike. Muzički je, dakle, mnogo bolja sitaucija, a to ima veze sa identitetom na društvenim mrežama. Mislim da ni kult nastupa uživo više nije toliko jak, ni bitan. Sada je bitnije da imaš snimak. Danas više ni priče o energiji živog nastupa, koja neosporno postoji, nisu 'krunski argument' jer energiju, i to vrlo snažnu i uzbudljivu, nosi i sažeta intimnost izvođenja/snimka od kuće, čak možda i intenzivniju. 
 
Imam sa tim novim generacijama mnogo kontakta na društvenim mrežama, i zapanjen sam u pozitivnom smislu koliko ima srednjoškolaca koji formiraju svoje bendove, svoju muziku, prave potpuno luda, nova, fantastična dela. Tu oko nas je neverovatna grupacija talentovanih klinaca, dosta sam ih upoznao i oduševili su me. Naravno, tu je i marketing kao neminovnost i očigledna neophodnost. Bez njega nema ništa, i sam sam morao da naučim bar neke osnovne stvari. Ko god želi da živi od muzike, zahvaljujući svom talentu i nepresušnoj inspiraciji, mora da nauči neka pravila marketinga, mora da zna kako biznis funkcioniše, jer ga u protivnom niko neće čuti. 
 
Stvari danas u muzičkom svetu retko i teško eksplodiraju jer je muzike toliko da ne možeš postići sve da čuješ. Bitno je da si stalno prisutan. U nekom trenutku izgleda da je mnogo bitnije da imaš mnogo pesama nego da su izuzetno dobre. Reperi to naveliko koriste, izbace 60-70 pesama pre nego što nešto možda eksplodira i onda im se javi Kol Benet (vlasnik kompanije "Lyrical Lemonade"), snime spot i tu je kraj.
 
Meni je na svetskom planu interesantno šta kod kuće, ili od kuće, u produkcijskom smislu rade Bili Ajliš i njen brat Fin. Ne mistifikuju muziku, pokazuju kako je stvaraju, otkrivaju kako njihov talenat dobija finalni oblik. Oni su prosto dvoje talentovanih, entuzijastičnih ljudi, kojima, doduše, nije odmoglo ni to što im roditelji rade za "Warner music". Verujem ipak da bi oni našli put za svoju muziku i da im roditelji nisu radili za tu kompaniju. Oni će se tek razvijati, a Bili će sigurno tek eksplodirati u autorskom smislu, jer je još uvek premlada, bez životnog iskustva, i ne bi bilo dobro da se sa 16-17 godina zarobi u tom iskustvu. 
 
Smatram da se autorski identitet i pravi sa 17-18, ili 20 godina, ne u četrdesetoj - to se baš retko dešava, ali iskustvo koje čovek stiče godinama svakako da brusi stvaranje i kreativnost, donosi nove priče, složenije, zanimljivije, provokativnije, značajnije. Kako teku godine usložnjava se znanje i autorski odnos prema svemu što kao iskustvo prolazi kroz čoveka. Nadam se da je to i moj put", kaže na kraju razgovora idejsni tvorac projekta "nekud".

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Kultura