Miletića umalo ubio Srbin, a ostala sumnja da je poludeo zbog sifilisa

Na centralnom trgu u Novom Sadu, Trgu slobode, već 81 godinu nalazi se spomenik jednom od najvažnijih pripadnika srpskog naroda u Vojvodini i Novom Sadu - Svetozaru Miletiću.
Miletića umalo ubio Srbin, a ostala sumnja da je poludeo zbog sifilisa
Foto: 021.rs
Spomenik se trenutno renovira i proleće će dočekati obnovljen, a to što zauzima ovako važno mesto govori dosta o tome šta su nekada i sada mislili Novosađani o Miletiću. 
 
Rođen je u Mošorinu 22. februara 1826. godine, kao najstariji od sedmoro dece, u siromašnoj porodici. Miletić je osnovnu školu završio u Titelu, a potom dolazi u Srpsku gimnaziju u Novom Sadu, da bi potom školovanje nastavio u Bratislavi, gde će se priključiti pristalicama panslavenizma i revolucionarnu 1848. godinu dočekuje u Budimpešti. Tada počinje njegovo otvoreno političko delovanje koje će trajati narednih decenija. 
 
Mada će se nakon revolucije, razočaran dešavanjima koje nisu dovele do stvaranja Srpske Vojvodine, posvetiti daljim studijama i potom početi da radi kao advokat u Novom Sadu, oko 1861. godine potpuno će se vratiti politici.
 
 
Bogat društveno-politički život je vezao za borbu za bolji status srpskog naroda u "žuto-crnoj" monarhiji i imao je mnogo protivnika. Iz tog razloga ne čudi što su njegovi protivnici iz Ugarske, kako za 021.rs priča hroničar Zoran Knežev, angažovali Srbina iz Beograda da ga ubije.

"Imao je dosta problema sa Srbima, jer koliko je prednjačio i želeo neke krucijalne stvari da uradi za srpski narod, oni su mu podmetali noge. Imamo taj podatak da su Ugari platili atentan na Miletića i da je novac uzeo jedan Srbin, vlasnik hotela u Beogradu. Mada je dobio novac za atentat, nije to uradio, jer je Pešta javila da se dogovorila sa Miletićem i da odustaju od atentata", navodi saogovornik 021.rs.  

Nije Miletić samo jednom bio na meti atentatora. Mada je i bio u zatvoru i rašireno je mišljenje da su posledice robije dovele do teškog oboljevanja i čak ludila. Međutim, Knežev kaže da je gotovo izvesno da je Miletić godinama patio od sifilisa, što je na kraju dovelo do toga da pred smrt mnogi misle da je poludeo, iako su to bile posledice bolesti.
 
"Naši umni ljudi koji su odlazili sa ovih prostora u Beč ili Peštu da studiraju su bili manje platežne moći i vreme su uglavnom provodili po jeftinim kafanama i tu su nailazili na 'jeftine devojke'. Tako se desilo da je dosta naših poznatih i umnih ljudi bolovalo od sifilisa, a priča je da je i Miletić bio među njima i da je na kraju završio život od posledica ove dugogodišnje bolesti", priča Knežev.
 
Koliko mu je zdravlje bilo oštećeno videlo se po tome što se Miletić nakon dugogodišnje robije nikada nije oporavio. Zadnjih 15 godina života proveo je povučeno, dok se porodica brinula o njemu. Umro je  4. februar 1901 u Vršcu, a sahranjen je u Novom Sadu.

Miletićeva sahrana u Novom Sadu

U mladosti zanesen idejama panslavenizma, Miletić je tokom života bio revolucionar, konzervativac, protivnik, saradnik i Beča i Pešte i Beograda. Sporili ili odobravali neke njegove poteze ili stavove, nesporno ostaje da vojvođanski Srbi, više od 100 godina posle Miletićeve smrti, nisu dobili njegovog dostojnog naslednika. 

Realizaciju ovog teksta podržao je TONS.

  • Singrr

    24.10.2020 20:41
    A sto nije...
    ...studirao u Bgd, kad je toliko bio za prisajedinjenje? Aha, tamo nije bilo ni srednje skole a kamo li univerziteta...
  • JedanGari

    17.10.2020 23:08
    Istina boli a gari?
    Jedan od nasih najboljih i najuticajnijih naconalista. Vecna mu slava!
  • mlada Vojvođanka

    17.10.2020 06:31
    Istorija je čudo - kako se kome ćefne može je tumačiti! Svako ima pravo da svoje mišljenje proglasi činjenicama.I pobednici i poraženi iz istog rata barataju istinom! Tako beše oduvek a tako je i danas. Pa je tako istina zarobljena u svakom slučaju i služi jedino za potkusurivanje u "argumentivanim" prepirkama! Jeeeer, ništa mi nemamo od prepirki i dopisivanja - delovanje i rezultat tog rada je bitno! Ovako čampraz divan će nam doneti još samo jednu podelu pa će na kraju i Miletić ostati zapamćen samo kao sifilističar...a svaki medicinar, ne nužno i lekar, jako dobro zna koliko, kako i dokle se moglo živeti, lećiti i opstati sa tom, tada vrlo opakom boleštinom! Knjige zasnovane na rekla kazala i pričalo se su izgleda postale istorijska gradja kojoj treba verovati kao i guslarima jer u njihovim pesmama pobismo pola Turaka. Zato se mante istorije, već uredite sadašnjost da danas možete živeti a ne preživljavati!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče

Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"

Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...

Student nije zapalio žito

Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.

Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama

Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.

Iz centra na "brdo"

Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.

Tri prsta iz Novog Sada

Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.