Nezaboravna Zilahijeva lekcija
Nekako s proleća 1972. Pavle Janković Šole, urednik u Radiju Novi Sad, dobio je zadatak da sadržaj i formu programa gradske hronike osavremeni.
Foto: 021.rs
Inspirativne novosti, generalno posmatrano, stizale su sa obe strane Atlantika, a podrazumevale su mnogo više živog, takozvanog kontakt programa, uz plasiranje novih novinarskih imena, sa punim autorskim identitetom.
Šole, po vokaciji dečiji pesnik i pisac, otac šestoro dece, odlučio je da, relativno veteranski sastav redakcije, "podetinji". Uz Veru Šoti i mene tek nekoliko meseci zaposlene, stizali su, dan za danom, sedmicom za sedmicom, honorarci: Jelena Boškov, Jasna Rajić, Lela Petrović (Cvetković), Zaga Obućina (Radović), Anđa Bjelajac, Teda Razumenić (Peričin), Nevena Vrsajkov, Laza Ludoški, Mita Đurđev, Caka Karadžić, Dule Komadinović...
Gotovo svi sa fakultetskim diplomama, ili na samom kraju studiranja, uleteli smo - predvođeni neverovatnim Šoletovim entuzijazmom - u višegodišnju avanturu osvajanja potpuno nepoznatog i novog medijskog prostora.
Ključno, po mom doživljaju makar, beše njegovo insistiranje da svako od nas redakciju prihvati kao drugi dom, a sve njene članove kao delove mnogobrojne porodice. I uspeo je: onaj ko nije bio na zadatku, ili nije radio na svom prilogu, bio je prisutan u zajedničkom prostoru. Makar kao partner za kafenisanje, zajedničko pušenje, analiziranje programa... benigno ogovaranje. Svaki bitan datum ili događaj, dakle rođendani, diplomiranje, ženidbe, udadbe, rođenja dece zajednički smo obeležavali i proslavljali. Iskreno i drugarski.
Gotovo dve decenije docnije, nešto slično sam doživeo u redakciji Trećeg programa Televizije Novi Sad. Samo dva puta. Tada i nikada više u poluvekovnoj novinarsko praksi. Ističem to, budući da je moj profesor na FPN, jedinstveni i neponovljivi Sergije Lukač, spremajući nas za predstojeći životni i profesionalni izazov, često ponavljao da je redakcija srce novinarstva.
Tu je, po dragom Profi, sve počinjalo, ali se, nažalost, i okončavalo. (Vidim poluironičan osmeh na licu aktuelnih žurnalista. Kao, kakva redakcija, ja i moj kompjuter, ja i moj snimatelj, ja i moj telefon... ja, ja, ja. OK, novo vreme. Svako ima pravo na sopstvene zablude.)
Znam da će zazvučati smešno, budući kakav je tehnološki cunami zapljusnuo savremeno novinarstvo, ali ono što je Šole sa nama i za nas činio, beše takođe neočekivani cunami novosti i drugosti. Recimo, tih godina je u Radiju važilo striktno pravilo, zapovest zapravo, da pred mikrofon mogu samo spikeri.
Iskusni novinari, sa deset i više godina staža, mogli su u magnetofon da pročitaju tekst za svoje priloge ili da urade intervjue. Šole je činio sve supotno: svi pred mikrofon, makar prvog dana bili u redakciji, javljanje uživo telefonom u program kada god je to tehnički bilo moguće. Sami smo snimali svoje priloge, a uskoro i montirali. Posebna smelost je bila njegova odluka da se u komunikaciji sa slušaocima ili gostima, ukine starostavno "mi" i zameni ga suvernim "ja". Revolucija!
Gotovo svi iz te nabrojane ekipe, "Klase 72.", ostvarili su impresivne karijere u Radiju ili nekom drugom mediju i, doslovce, posvetili život profesiji. Vesnici nastupajućeg "novog" novosadskog, a bome i jugoslovenskog, žurnalizma.
Te 1972. u Novom Sadu je sniman film "Samrtno proleće" u jugoslovensko-špansko-američkoj koprodukciji. Scenario je napisao, oslanjajući se na svoj istoimeni roman, svetski čuveni Lajoš Zilahi.
Osim toga što je bio jedan od vodećih mađarskih pisaca, Zilahi je odista bio vlasnik biografije za film: ratnik i humanista, antifašista i antikomunista, pisac, advokat, novinar, vlasnik filmske kuće... U svojoj zemlji nagrađivan, pa proganjan, u Americi emigrant, u Novom Sadu privremeni stanovnik, u kojem je i preminuo (1974.).
Jednog dana Šole mi reče da sutra, u prestižnom novosadskom hotelu Park, imam zakazan intervju sa Zilahijem. Opaaa! U zakazano vreme dočekao me živahni gospodin, blagog i dobronamernog pogleda, "tek" zakoračio u devetu godinu života. Uključim magnetofon i krenem sa pitanjima tipa kako ste, da li posećujete filmski set, da li ste zadovoljni sa radom ekipe, sviđa li vam se domaća hrana... bla bla bla... sve u tom poluidiotskom smislu.
Sluša me čuveni pisac i u jednom trenutku me upita da li bih želeo da ozbiljno razgovaramo o literaturi. Naravno, promucao sam, a starina Zilahi uze blokčić i na engleskom jeziku, na kojem smo razgovarali, napiše nekoliko pitanja: stanje u evropskoj literaturi, kriza sa kojima se suočava savremeni svet, angažman intelektulaca... Obavimo razgovor, koji je već sutradan objavljen. Dobio sam pregršt komplimenata od starijih kolega, u redakciji se govorilo o težini i ozbiljnosti razgovora... Vau!
Moja mala prevara, velika tajna i dobijena lekcija od slavnog pisca: za sva vremena sam tada naučio da je priprema za razgovor, ali i za druge novinarske forme više ili manje, neizostavni, zapravo, ključni deo. Kao u sportu: onoliko koliko se kvalitetno pripremaš, zavise i rezultati na takmičenjima. Jasno i nezaboravno. Meni, makar.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče
Bombardovanje 1999. godine - čega se sećaju Novosađani: Esmeralda, trčanje po čvarke, žurke...
24.03.2024.•
30
Povom 25. godišnjice od početka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, portal 021.rs vam donosi priče Novosađana o 78 dana 1999. godine.
Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"
24.03.2024.•
7
Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...
VIDEO: Sećanje na "Žutu kuću" živi - trag Novog Sada kojeg sve manje ima
20.03.2024.•
23
Na lokaciji na kojoj se nekada nalazila kultna novosadska "Žuta kuća" gradska vlast planira izgradnju crkve posvećenoj stradalima u južnoj Bačkoj tokom Drugog svetskog rata.
FOTO: Znate li da u Veterniku postoji bosanska brvnara koja je spomenik kulture?
26.02.2024.•
16
Prava Bosanska brvnara sa etnografskom zbirkom predmeta starih i 200 godina može se pronaći u Veterniku.
Student nije zapalio žito
05.02.2024.•
5
Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.
FOTO, VIDEO Novosadski lekar čuva grad u starim mapama: Ovo je njegova priča
01.02.2024.•
3
Novosađanin Dušan Jovanović, lekar gastroenterohepatolog i onkolog, tokom februara imaće izloženu prvu izložbu starih mapa i grafika Novog Sada i Petrovaradina iz njegove velike kolekcije.
Spomenik rodoljubima zaboravljen u šiblju pored pruge u Petrovaradinu
22.01.2024.•
11
Novi Sad ima dosta spomenika, ali neki su usled istorijskih događaja pali u zaborav. Jedan od njih je i spomenik rodoljubima, koji se nalazi daleko od pogleda, pored pruge u Petrovaradinu.
Kad je pošta stigla u Novi Sad...
12.01.2024.•
11
U Velikoj sali Glavne pošte u Novom Sadu krajem prošle godine otvorena je izložba o nastanku i razvoju pošte u gradu.
FOTO: Petrovaradinska tvrđava čuva sećanje na stradale za oslobođenje i stvaranje Jugoslavije
08.01.2024.•
3
Ove godine se obeležava 110 godina od početka Prvog svetskog rata, a među tužnim godišnjicama je i streljanje rodoljuba na području Petrovaradina septembra 1914. godine.
FOTO: Priča o lokomotivi koju svi znate - decenijama dočekuje putnike u Novom Sadu
25.12.2023.•
3
Ispred Železničke stanice već 35 godina Novosađane i druge putnike pozdravlja parna lokomotiva stara gotovo čitav vek.
Novi Sad čuva uspomenu na prvog partizanskog pilota
11.12.2023.•
6
Novi Sad je nekada imao fabriku aviona, aerodrom i školu za pilote. Malo toga podseća na ovaj deo istorije grada, a to uključuje i spomen-ploču posvećenu prvom partizanskom pilotu Franji Kluzu.
Kolači od prijateljstva: Novosadska slatka druženja
28.11.2023.•
9
Prvi kolač u koji sam se zaljubio - a da nisu bili makoši ili krofne - dela majstorskih ruku mojih baka Katice i Marije, bio je profiterol.
"Armija" - najstrašnije mučilište Novosađana
27.11.2023.•
15
Na najstrašnije mučilište Novosađana u istoriji grada "Armiju" podseća tabla na zgradi gde se nalazilo ovo zloglasno mesto.
Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama
14.11.2023.•
2
Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.
Neprimetna ploča na Gradskoj kući čuva priču o borbi novosadskih radnika
13.11.2023.•
2
Na Gradskoj kući stoji spomen ploča koja je skoro potpuno zaboravljena i skrajnuta gotovo tri decenije, iako se nalazi pred očima svih prolaznika.
Pogrebni nemiri u Novom Sadu: Kako su se Srbi borili da celivaju mrtvace
10.11.2023.•
22
Pre 246 godina u Novom Sadu su zabeleženi pogrebni nemiri jer su tadašnje carske vlasti pokušale da suzbiju pojavu nošenja otvorenog sanduka sa mrtvacem kroz naselja, kao i celivanje mrtvaca.
Iz centra na "brdo"
07.11.2023.•
3
Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.
Tri prsta iz Novog Sada
31.10.2023.•
2
Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.
Pisac prve moderne srpske drame rođen je u Novom Sadu - crkva je htela da spali rukopis
23.10.2023.•
7
Istorijska drama "Smrt Uroša V." koju je napisao Stefan Stefanović, igra se na pozorišnim scenama skoro dva veka, a malo je nedostajalo da nikada ne bude izvedena.
Novosadsko ugostiteljstvo: Početak kraja "doba nevinosti"
17.10.2023.•
0
Zahvaljujući maminom poslu - nekoliko godina je bila direktor Hotelskog preduzeća "Vojvodina" - kao sasvim mali dečak sam naučio značenje pojmove kao što su hotel, restoran, letnja bašta, pivnica...