Koliko će nas koštati zaštita životne sredine

Šef Pregovaračke grupe 27, državni sekretar Ivan Karić, istakao je da će proces zvaničnog podnošenja zahtevati odgovornost na visokom administrativnom nivou kako bi se odobrili planovi na kojima se zasniva pregovaračka pozicija, kao i zato što implementacija zahteva velika finansijska sredstva. Samo za tri najskuplje direktive u sektoru voda i otpada je potrebno uložiti oko 7,2 milijarde evra.
Država se zato nada da će Evropska unija biti velikodušan donator, jer su sume potrebne za ceo posao u vezi sa ovim poglavljem vrlo visoke. A zapravo osnovno pitanje je - odakle nam toliki novac.
U Srbiji se godinama zloupotrebljava novac namenjen zaštiti životne sredine, a prevashodno kroz "eko dinar", koji je izgubio smisao kad je postao osnov za finansiranje ozelenjavanja gradova. Zato se očekuje da će budžet u ovu svrhu biti bolje definisan, a to će pomoći i građanima da shvate zašto izdvajaju novac i kako to utiče na njihovo zdravlje.
Prema rečima Igora Jezdimirovića iz Inženjera zaštite životne sredine, u gradu poput Novog Sada godišnje se za zaštitu životne sredine izdavaja dva miliona evra - što građani Novog Sada ne osećaju, jer značajnijih pomaka nema. Svakodnevno 350.000 kilograma raznog otpada završi na gradskom smetlištu. Ne može ni da se priđe gradu, a da se ne oseti neprijatan miris kraj autoputa.
"Ne možete da očekujete da prodate turističku, privrednu ili bilo koju drugu uslugu ako živite na deponiji, a na žalost mnogi naši sugrađani sa Klise imaju takav osećaj. Zbog čega ništa ne čine da to promene, ne znam. Ako živite blizu đubreta, ono završava u vama i vi trpite posledice. Još uvek nismo spremni da prihvatimo da će nas sanacija štete najviše koštati u celoj priči, a nova šteta se svakodnevno stvara i problemi sve jače i vidljivije isplivavaju", kaže Jezdimirović za 021.rs i dodaje da se trećina propisa koje treba da prilagodimo za pristup Evropskoj uniji odnosi na oblast zaštite životne sredine.
Ivan Karić napominje kaže da će prilagođavanje promenama koje ćemo morati da uvedemo trajati čak i decenijama od dana ulaska u Uniju.
"Imamo probleme koji će koštati - a to su pre svega upravljanje otpadom i vodama, jer smo u obavezi da obezbedimo kvalitetnu pijaću vodu svim građanima Srbije. To se odnosi i na prečišćavanje otpadnih voda velikih gradova, svih otpadnih voda koje ulaze u reke, pa i u male vodotokove", navodi Karić i dodaje da se u narednih 20 godina predviđa oko 300 različitih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
Predsednik Ekološkog pokreta Vrbas Ratko Đurđevac ocenjuje za 021 da se političari u Srbiji razmeću sa troškovima i ciframa - u zaštiti životne sredine je to naročito slučaj, a jasna svrha toga je da ljudi "okrenu glavu" i ne bune se.
"Većina građana veruje da ovde nikad ništa neće biti urađeno. Postoji izveštaj Evropske komisije prema kojem smo dosta solidni sa uvođenjem zakona, ali je njihova implementacija upitna. Postoji rečenica koja kaže da je 'Srbija u ranoj fazi pripreme", što u prevodu samo znači da se ovde ama baš ništa do sada nije uradilo. Ne može se raditi 'copy-paste' zakona jer je ovo drugačija sredina, sa ljudima koji su navikli i naučeni na drugačije. Zato je ključ obrazovanje, ali i tu imate problem jer se godišnje desetine miliona dinara pronevere na konkursima za finansiranje nekakvih udruženja zaštite životne sredine, koji ne rade ništa".
Veliki problem predstavlja i lokalni nivo vlasti, koji je tu da na najvidljivijem području za građane sprovodi zakonske mere. Vlast na lokalu, međutim, to ne radi najefikasnije i lokalna komunalna preduzeća vrve od neiskusnih, neukih radnika.
Jezdimirović napominje da Srbiji nedostaje kvalitetnih, obrazovanih ljudi koji poznaju u materiju i koji će doprineti rešavanju problema, ali je dobiti posao u državnoj administraciji "crna kutija u kojoj smo svi svesni kako se zapošljava i radi".
"Kad je uvedena komunalna policija, imali smo određena očekivanja da će situacija u pogledu njenih ingerencija biti mnogo bolja. Međutim, to se nije dogodilo i ovaj organ je dao jako mali doprinos u oblasti kojom bi trebalo da se bavi. Inspekcija je takođe ozbiljna institucija koja bi morala da deluje odlučno i brzo, ali je inspektora na terenu nedovoljno i struka vas ovde, nažalost, ne preporučuje kao glavni faktor zapošljavanja. Ovi organi moraju da budu nezavisni i to moramo da naučimo ako nekada želimo da imamo vladavinu prava", smatra on i dodaje da bi kaznene mere, takođe, trebalo da budu oštrije, kako za nesavesne građane, tako i za nesavesne državne činovnike.
Državni sekretar Ivan Karić primećuje tri važna koraka koja su pred državom u procesu otvaranja Poglavlja 27.
"Promena zakona, podizanje svesti građana i stvaranje podsticaja za građane da se bave ekološkim poslovima. Moramo da stvorimo uslove da ljudi uzgajaju organsku hranu, što je svest koja se već rađa kod nas, naročito u Vojvodini. Postoje i pojedinci koji se bave preradom otpada i reciklažom, kompostiranjem, što je nešto što država podržava, ali mora i da finansira. To su sve zadaci pred nama", poručuje Karić.
Projekat "Zdravoskop" finansijski je podržala Gradska uprava za kulturu. Stavovi izneti u sadržaju nužno ne odražavaju stav gradske uprave.