Plastične kese veliki problem za životnu sredinu

Tako se Novi Sad pridružio Beogradu koji je već zabranio kese i ujedno ispoštovao preporuku Pokrajinske vlade da se do kraja 2020. godine zabrani korišćenje plastičnih kesa. Gradsko veće je navelo da se ova vrsta kesa zabranjuje jer posle upotrebe postaju komunalni otpad koji vrlo često dospeva u životnu sredinu i na dug vremenski period je zagađuje.
I dok se još uvek čeka na masovniju proizvodnju biorazgradivih kesa od prirodnih materijala, najveći broj ljudi i dalje prilikom kupovine bira običnu plastičnu kesu iako je primetno da ih građani manje koriste od uvođenja njihove naplate u prodavnicama 2018. godine.
Direktor "Polipaka" Viktor Grujić kaže da biorazgradive kese od prirodnih materijala nisu nešto što će biti lako prihvaćeno u Srbiji zbog cene, ali i dodaje da one nisu idealno rešenje kada se radi o zaštiti životne sredine.
- Istraživanje danskog Ministarstva ekologije pokazalo je da su plastične kese zapravo najpogodnije zbog mogućnosti da se iskoriste više od jednog puta, ali i zbog toga što ih je moguće reciklirati nekoliko puta - kaže on.
Poslednja istraživanja kažu da prosečan građanin Srbije upotrebi oko 1.000 plastičnih kesa u toku jedne godine. S obzirom na to da su to tanke kese koje se teško recikliraju, one završavaju ili na deponijama, ili na drugim mestima koje degradiraju prostor i predstavljaju veliki problem za životnu sredinu.
Inženjer zaštite životne sredine Bojan Batinić kaže za 021 da je problem, kako proizvodnja plastičnih kesa, tako i deponovanje, zbog toga što se veoma teško razgrađuju.
- Mi smo radili istraživanje i došli do podatka da se na novosadskoj deponiji odlaže oko 7.800 tona plastičnih kesa godišnje, čineći tako njihov udeo od 6.4% u ukupnom komunalnom otpadu. Ipak, najdominantniji negativan uticaj plastičnih kesa na životnu sredinu ogleda se u problemima koji se javljaju nakon deponovanja. To se pre svega odnosi na njihov veoma dugačak period razgradnje, koji u određenim slučajevima može da traje i do 1.000 godina, pri čemu se istovremeno otežava i proces razgradnje biodegradabilnih materija koje se nalaze u blizini ili unutar kesa - kaže Batinić.
Još jedan problem problem prilikom deponovanja plastičih kesa jeste i to što one ispuštaju metan koji je, prema rečima Batinića, dvadeset puta štetniji od ugljendioksida.
- Postoje direktive EU koje zabranjuju da se biorazgradive frakcije deponuju, upavo zato što emituju metan. Postavlja se pitanje koliko je prelazak sa plastičnih na biorazgradive kese dobar ili loš potez. Upravo tu dolazimo do regionalnih deponija koje mogu biti rešenje ako su kese biorazgradive. Međutim, najbolje rešenje je da građani u još većem procentu pređu na cegere - rekao je Batinić.
Predsednik udruženja zaštite životne sredine "RIO" iz Novog Sada, Andrej Kukučka, kaže za 021 da je problem zagađenja plastičnim kesama velik, a da je u Novom Sadu vidljiv na svakom koraku. Kako navodi, postoji nekoliko načina da se ovaj problem reši.
- Ono što treba da zameni kese jeste papirna ambalaža od nekih jačih materijala. Da ne spominjem cegere, koji mogu dosta duže da se koriste i koji su i čvršći i bolji. Na taj način smanjujemo otpad od običnih kesa. Najbolji način je edukacija dece, početni razredi osnovne škole i predškolski uzrast, zato što kada decu nešto naučite i oni to predlože roditeljima, retko kad će roditelji, koji inače bacaju smeće, uraditi suprotno od onoga što dete kaže. Ipak, ono što jeste najefikasnije je da se zakonom zabrani korišćenje takvih kesa - jasan je Kukučka.
Ni inženjer zaštite životne sredine iz udruženja "Novi Sad ima srce" Jovica Vukša ne poriče da je stanje u Novom Sadu po pitanju zagađenja plastičnim kesama veoma loše. On dodaje da postoji još jedan problem, koji na zapadu nije česta pojava.
- Ovde imamo problem koji je malo dublji i koji ne postoji na zapadu, a to su ti sakupljači sekundarnih sirovina. Oni su sabotirali pokušaj da se u Novom Sadu napravi reciklažni sistem. Rasturili su sve kontejnere za prikupljanje pet ambalaže. Dok se oni ne integrišu ponovo u društvo, ne možemo pričati dalje, jer kako god mi budemo separatisali otpad ispred zgrade, neko će doći, pokupiti, odneti, i to onda neće imati efekta - kaže Vukša.
Odlično rešenje pronašla je Hrvatska. Prilikom povratka pet ambalaže u market ili prodavnicu dobija se 8 dinara, dok se u Nemačkoj dobija čak 25 dinara ukoliko vratite praznu flašu u prodavnicu, što je odličan podstrek i način da se otpad skloni uz prirode.
Projekat "Zdravoskop" finansijski je podržala Gradska uprava za kulturu. Stavovi izneti u sadržaju nužno ne odražavaju stav gradske uprave.