Problem otpadnih voda u Dunavu i dalje bez rešenja

Utvrđeno je da je u reci veoma visoko prisustvo bakterije ešerihije koli. Jedan od osnovnih uzroka ovolike zagađenosti je taj što Novi Sad nema centralni prečistač otpadnih voda tako da fekalne vode iz kanalizacije direktno završavaju u Dunavu.
Kako to ispuštanje izgleda vidi se na ispustu iz crpnih stanica na Keju žrtava racije nedaleko od broda Cepelin, odnosno neposredno pored železničko-drumskog mosta. Prolaz ovim delovima Keja je neprijatan zbog smrada, ali to nisu jedina mesta gde fekalije iz naselja idu u sistem i potom u Dunav.
Novi Sad bi u slučaju da uspe da obezbedi dovoljna sredstva i da nema drugih zastoja Centralni prečistač otpadnih voda mogao da dobije najranije 2024. godine.
Rukovodilac Službe razvoja sistema JKP "Vodovod i kanalizacija" Radojica Stefanović kaže za 021 da se novcem Evropske unije finansira priprema dokumentacije neophodne za tender za izvođača radova i da bi Novi Sad početkom 2021. godine trebalo da ima te papire. On navodi da ukoliko bude novca, biće raspisana javna nabavka za radove.
"Trenutno je u toku faza pred izradu Studije izvodljivosti, što predstavlja Studiju opravdanosti sa idejnim projektom. Sa naše strane je odobren projektni zadatak koji je pisala firma IFICO koju je angažovala EU. Sada je u toku odobravanje projektnog zadatka od strane EU što će brzo biti gotovo i onda do bi trebalo da usledi tender na kojem će evropske strukture odrediti ko će raditi Studiju izvodljivosti, tendersku dokumentaciju za Žutu knjigu radova, a paralelno sa tim radi se i Studija uticaja na životnu sredinu".
Stefanović kaže da se posebno dugo radi Studija uticaja na životnu sredinu i da su za sve ove poslove rokovi tesni, ali da je plan da budu gotovi za godinu dana, odnosno negde početkom 2021. godine.
"Definisan je rok od godinu dana za ta tri posla, što je vrlo tesno, s obzirom da mi moramo da izradimo i lokacijske uslove, a pre toga i urbanistički plan, tj. da Urbanizam uradi plansku dokumentaciju. Konsultant treba da napravi idejno rešenje i da dobije lokacijske uslove. Sve to ide paralelno, jer se uslovi izdaju kad konsultant napravi neko tehničko rešenje. To rešenje je napravljeno u prethodnoj studiji, ali mora zvanično da se uredi u novoj preceduri kako bi ga predali za lokacijske uslove", priča Stefanović.
On kaže da kada Novi Sad dobije ovu dokumentaciju, ima sve što je potrebno da se raspiše tender za izvođača radova, tako da, ako bude novca, radovi bi mogli da počnu 2021. godine. Teško je proceniti kada bi prečistač bio građen, ali da se zna da je potrebno oko dve do tri godine da se postrojenje sagradi i proradi, tako da je najoptimističnija procena da bi prečistač mogao da bude gotov 2024. godine.
Igor Jezdimirović iz Inženjera zaštite životne sredine kaže da Dunav može da apsorbuje velike količine otpadnih voda, ali da i on ima svoje granice.
"Naša sreća u Novom Sadu i Beogradu je to što imamo Dunav koji ima kapacitet i mikrobiologiju koja može da preradi sve što izlijemo. Međutim, to ne može da ide u nedogled. Dunav je između druge i treće klase kvaliteta, što znači da nije baš za sve upotrebe, a sa druge strane, da se zbog nedostatka prečišćavanja stalno pojavljuju razlčičite bakterije koje mogu da naškode ljudima", kaže Jezdimirović.
On potvrđuje da bi grad uskoro mogao da dočeka rešenje za otpadne vode, ali da tu treba povesti računa i o industriji.
"Pored fekalnih voda, mnogo opasnije su industrijske vode. One su opterećene mnogo opasnijim materijama. Tu često ima teškoh metala, hemikalija koje su veoma opasne i sve to se direktno izliva u naše reke i kanale, bez ikakvog prečišćavanja".
Proteklih godina bili smo svedoci i kako se u Dunav u blizini Žeželjevog mosta nebrojano puta iz kanalizacionog ispusta izliva crveno-plava ili bordo-braon tečnost. Niko i dalje nije odgovarao, niti je šta preduzeto.
Po zakonu svi zagađivači smeju da ispuštaju otpadne vode do 2032. godine, bez obaveze da saniraju količinu tih voda. Budući da inspekcija nema nikakve ingerencije da zatvori zagađivače, ovakva situacija će se samo ponavljati. Stroža kaznena politika, skraćivanje rokova za usaglašavanje, ali i definisanje i donošenje planova koji će obavezati zagađivače da izvrše određene radnje na smanjenju emisije štetnih materija, rešilo bi ovaj problem.
"Recimo, da se kaže da za dve godine treba da se završi projektovanje prečistača, onda nakon tog isteka da se za dve godine izradi faza 1... za pet godina da smanjite emisiju za 10 odsto u odnosu na sadašnju. To su onda merljivi parametri, na osnovu kojih inspekcija može da reaguje i zagađivačima donosi mere i da ih kažnjava. Kad je ostavljeno do 2032, vama su ruke vezane. Ne možete da kažete uradite to za dve godine, oni će reći 'izvini, uredba kaže do 2032', a mi moramo da poštujemo zakon", kaže Jezdimirović.
Dodajmo da u Institutu za javno zdravlje kažu da je Dunav kod Novog Sada u drugoj klasi kvaliteta i da bi svi koji se kupaju, obavezno morali da se istuširaju. Što se ostatka dunavskog toka tiče, istraživanje je poazalo da je situacija u Mađarskoj je znatno popravljena, austrijski deo Dunava ima veoma nizak nivo zagađenja, kao i nemački. Najproblematičniji deo sada je naš, jer se situacija u Rumuniji znatno poboljšala poslednjih godina.
Projekat "Zdravoskop" finansijski je podržala Gradska uprava za kulturu. Stavovi izneti u sadržaju nužno ne odražavaju stav gradske uprave.