Mnogo nedoumica oko rešavanja pitanja upravljanja otpadom

Namera je da se doprinese boljem upravljanju otpadom, što, između ostalog znači delotvornije ponovno iskorišćenje i reciklažu iskoristivih materijala iz otpada, bolju zaštitu životne sredine i ljudi od opasnih materija, te značajnu pomoći Srbiji u procesu pristupanja EU, a vezano za Poglavlje 27 - Životna sredina i klimatske promene.
Strategija upravljanja otpadom podrazumeva poboljšanje kvaliteta života stanovništva osiguravanjem željenih uslova životne sredine i očuvanjem prirode zasnovane na održivom upravljanju. Podrazumeva i "prihvatanje veće pojedinačne odgovornosti za životnu sredinu i aktivnije učešće javnosti u procesima donošenja odluka" jer mora da se utvrdi odgovornost i smanji opasnost od nepropisno odloženog otpada za buduće generacije.
Činjenica je da će sadašnje, ali i buduće generacije morati da ulože milijarde evra kako bi se rešili svi problemi koji su godinama odlagani, a dolaze na naplatu. I pomenuti dokument nas podseća na prošlost kada se zaključuje da Srbija, na primer, već ima zakone o upravljanju otpadom i zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu, ali ni oni nisu bili u punoj snazi zbog nedostatka podzakonskih akata.
Ono što je najviše poražavajuće je zaključak u ovom aktu da su najveći problemi u Srbiji, zapravo, oni primarni - nedostatak svesti građana, nedostatak organizovane usluge odnošenja otpada, nedostatak kontejnera i vozila za komunalna preduzeća, ali i sam rad ovih preduzeća i cena koja se naplaćuje za odnošenje otpada. Zato možda i ne čudi što Srbija nema uređen sistem upravljanja otpadom, ali godinama nije ni radila da primarne probleme potpuno reši.
Politika koje se Evropska unija drži kad je reč o otpadu naglašava razvoj mera kao što su promovisanje čistije proizvodnje, uklanjanje opasnih karakteristika otpada tretmanom, promovisanje ponovnog korišćenja i reciklaže otpada, primena ekonomskih instrumenata, analiza životnog ciklusa proizvoda, razvoj sistema eko-obeležavanja. Dosta od navedenog Srbija je već uvela u domaće zakonodavstvo, ali je izostavila primenu istog i sada planira da dodatno uredi i ulepša zakone, uz obećanje da će zaista nove politike i sprovoditi.
Sandra Kamberović iz organizacije "Hrabri čistač" nema visoka očekivanja.
"Postoje različiti predlozi i inicijative za rešavanje pitanja upravljanja otpadom - tu su neke nove i neke starije tehnologije, ali ne leži problem samo na površini, već i u samom, kontaminiranom zemljištu. Sada moramo da uredimo sistem tako da se sa uklanjanjem deponija tretira i zemljište na kojem je ista bila, u suprotnom nemamo rešen problem. Nova regulativa mora da definiše prava i obaveze svakog u lancu, a svi moraju da budu uključeni, od lokalnih samouprava, do javno-komunalnih preduzeća. Vlada još uvek nije iznela stav kako će tačno ove izmene učiniti i u kom pravcu će sve ići, tako da je rano reći da li ćemo očekivati rešenja poput, recimo, javno-privatnih partnerstava", smatra naša sagovornica.
Kamberović dodaje da najbitnija stvar nije učinjena, a to je reforma javno-komunalnih preduzeća.
"Doduše, šta vam vredi i najbolje upravljanje preduzećem, deponijom, partnerstvom, ako nemate ekonomske instrumente i kaznenu politiku? Zato je bitno probleme rešavati sa primarnih nivoa, kako ne bismo imali rupe u sistemu", naglašava Kamberović, na čelu "Hrabrog čistača".
U proseku, jedan stanovnik Srbije generiše skoro kilogram komunalnog otpada na dan ili 318 kilograma godišnje. Ukupni otpad od plastike čini skoro 13 odsto, dok ukupna količina kartona iznosi osam odsto. Slede staklo, papir, tekstil, pelene za jednokratnu upotrebu i metal.
Istovremeno, stručnjaci procenjuju da se u Srbiji godišnje generiše od milion do 1,5 miliona kubika građevinskog otpada u šta spadaju šut, ostaci od renoviranja i rekonstrukcija i sav ostali infrastrukturni otpad koji je moguće reciklirati. Srbija ima i veliki problem sa količinom istorijskog otpada jer, iako ranije pomenuta strategija predviđa saniranje svih deponija ovog otpada, i dalje postoji oko 70 lokacija kontaminiranih smećem propalih industrijskih pogona.
Nikola Arežina iz novosadskog udruženja "Fruškać" video je na primeru Nacionalnog parka "Fruška gora" šta zaostalo smeće može da učini i smatra da je u reciklaži rešenje koje za mnoge može da bude i profitabilno.
"Kad se pogleda koliko imamo otpada, Srbija je zaista bogata zemlja, sa resursima za recikliranje i velikim potencijalom. Mene zapravo i začudi kad vidim da se reciklira i nekoliko procenata otpada. Primećujem, doduše, da se recikliranjem ne bave 'veliki igrači', industrija i firme, već često manje firme i obični građani. Reciklaža je zapravo vrlo ozbiljna delatnost i može da se zaradi ukoliko se na nivou sela ili jedinica lokalne samouprave oforme jedinice za reciklažu. Em će kružiti novac, em će se smanjiti količina otpada u rekama, šumama itd. Pojedinci bacaju plastične flaše po Fruškoj gori preko proleća, misleći da šteta nije velika, ali ne razmišljaju da će kiša tu flašu odneti u Dunav i napraviti još veću štetu", naglašava Arežina za 021.
On smatra da su pojedine inicijative i koraci pozitivni - na primer, uvođenje naplate plastičnih kesa u marketima.
"Sledeći potez bi trebalo da bude sličan onom koji je napravljen u Hrvatskoj. Ako vratite plastičnu ambalažu u market, dobijete nazad određenu svotu novca, jer je u cenu proizvoda uključena i cena ambalaže. Ljudi bi masovno vraćali ambalažu i pokrenuli biste ozbiljnu priču o reciklaži za kratko vreme. To možda zvuče kao sitne stvari, ali su efekti vidljivi i efikasni", pojašnjava naš sagovornik iz "Fruškaća".
Upravljanje otpadom postaće još aktuelnija tema u javnosti pošto Srbija polako dobija "zeleno svetlo" za otvaranje Poglavlja 27. Međutim, građani neće morati mnogo da strepe jer Srbija nema novac potreban za implementaciju svih novina koje se očekuju, pa od Unije traži prelazne periode od po nekoliko decenija da bi uvela određena postrojenja i tehnologiju. Evropska unija se drži određenih principa u zaštiti životne sredine i insistira da se i njene članice drže istih, a među njima su dva principa nama nepoznata - prevencija i "zagađivač plaća".
Projekat "Zdravoskop" finansijski je podržala Gradska uprava za kulturu. Stavovi izneti u sadržaju nužno ne odražavaju stav gradske uprave.