Stanišić: Sve što pojedemo ima plastiku i aditive u sebi

Fizička hemičarka Svetlana Stanišić izjavila je da se plastika nalazi u svim telesnim tečnostima kod čoveka, da su deca pre rođenja izložena uticaju plastike i aditiva koji potiču od nje.
Stanišić: Sve što pojedemo ima plastiku i aditive u sebi
Foto: 021.rs (ilustracija/AI)
Kako je navela, sve što pojedemo ima neku količinu plastike ili plastičnih aditiva u sebi.
 
"Plastika prolazi krvno-moždanu barijeru i akumulira se u mozgu. To se videlo kroz razne nalaze sa obdukcija i danas nema tkiva u organizmu gde se komadići te plastike ne nalaze. Ono što je problem je što telo deluje na plastiku kao na strano telo i ta plastika kontinurano emituje razne materije koje se nalaze u njenom sastavu, aditive, koje utiču na hormonski balans, tako da ona može biti medijum za unos raznih drugih zagađujučih materija", rekla je Stanišić za Tanjug.
Ona je dodala da je tehnologija napredovala i omogućila da se istraži sadržaj pojma mikro i nano plastike.
 
"Danas znamo da su komadići akumulirani u različizim tkivima, što utiče na imunski sistem. Naše ćelije ne mogu da se reše komadića mikro i nano plastike kao što izlaze na kraj sa drugim stranim telima i to može skratiti njihovo vreme trajanja i na taj način, preko imuniteta, može uticati na pojavu svih bolesti", rekla je ona.
Stanišić je objasnila da čovek kada pojede plastiku, jedan odsto prolazi kroz creva i dospe do jetre.
 
"Neki deo se eliminiše, a neki kruži kroz krvotok. Komadići su sitniji od kapilara i mogu da dospeju do najudaljenijih tkiva. Unos plastike korelira sa korišćenjem brze hrane i hrane koja je pakovana u plastične ambalaže. Ne možete odvojiti šta je uzrok, a šta posledica, jer sve to sinergijski utiče. Mi udišemo plastiku, jer plastika potiče od prašine koja dolazi", rekla je Stanišić.
 
Na pitanje kako se ljudi mogu zaštiti od plastike, ona je istakla da, kada je u pitanju pijaća voda, moguće je filtriranje koje može da utiče na uklanjanje plastike.
 
"Međutim, plastika kada je u pitanju, oralni unos potiče delom iz hrane, a takođe potiče pre svega iz vode koja je pakovana u plastičnu ambalažu. Znači, ne tiče se toliko vode sa česme. Osoba koja pije vodu sa česme unese par hiljada komadića mikroplastike na godišnjem nivou, a ko koristi flaširanu vodu, on može da unese i 80-90 hiljada. Znači to je značajno veći unos, a jednako toliko se unese iz hrane", istakle je Stanišić.
 
Ona je objasnila da reciklirana plastika nema isti kvalitet kao prvoproizvedena, da je skuplja, kao i da su reciklaže ograničene.
 
Prema njenim rečima, pojedine afričke i evropske zemlje zalažu se za ograničenje proizvodnje plastike, dok se sa druge strane zemlje poput Saudijske Arabije zalažu za to, jer od toga zarađuju.
 
Ona je istakla je da je u Srbiji loša situacija.
 
"Kod nas je jako loša situacija i to je ono što i laici znaju. I loša je što se tiče i otpada koji završava u vodama. Ja sam skoro komentarisala stanje reke Lim, ali tu su i druge vode. I zbog industrijskih otpadnih voda, zbog kanalizacija i zbog plastike. Mi ne odlažemo na sanitaran način otpad, on nije obezbeđen. Druga stvar, stalno imamo nekakve požare na deponijama. Treće, pričamo o tome kako inspekcija ima mali kapacitet", rekla je Stanišić.
Ona je istakla da je odgovornost na svima.
 
"Odgovornost je na svima nama. Naravno, nekada nevladin sektor zanemaruje zapravo da je pitanje životne sredine, takođe i političko i socijalno pitanje, znači nema promena bez toga da i stanovništvo bude uključeno. Na primer, morali bismo se pozabaviti pre svega sortiranjem otpada, zatim tim upravljanjem u smislu da se taj odvojeni otpad zaista i tretira i distribuira tamo gde treba. To za sada funkcioniše samo kada je u pitanju jedan deo industrija, ne komunalni otpad, dakle od građanstva. Tako da to je dug put", rekla je Stanišić.
 
Prema njenim rečima, sakupljanje otpada nije neki način da se rešimo otpada, ali za početak bi bilo moguće urediti divlje deponije.
 
"Da se pozabavimo time da imamo sanitarno obezbeđene deponije, podložene ogovarajućim materijalom, da nema curenja i opasnosti od požara. To je ono što nam utiče na prirodu i na kraju se vraća u lanac ishrane. Tako da danas praktično sve što pojedemo ima neku količinu plastike ili tih plastičnih aditiva u sebi", zaključila je Stanišić.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Nesa

    15.12.2025 13:08
    Nesa
    Cim je plastika pocela da se koristi za ambalažu krajem 80-ih ovo se znalo. Sada je ukinuti je ne moguce jer je drasticno jeftinija od papira stakla…! Hrana se veštački proizvodi u vecini slučaja jer je jeftinije i veci je profit dok sam da sadis gajiš i sl.je preskupo i ko bi to radio od radno sposobnih kada je svaki dan borba za egzistencijom.
  • И

    15.12.2025 12:58
    И
    То знамо јер је тековина модерног човечанства. Гајити неку илузију о природној исхрани је крање неозбиљно и скоро па не могуће у оваквој земљи. За 10 до 30 година људи ће се природну селекцију доживети и наставиће живети у њима познатом свету.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Zdravlje