Imune ćelije "pamte" gojaznost dugo nakon gubitka težine

Pobediti gojaznost retko je lako. Za mnoge ljude, čak i uspešan gubitak težine prati dugotrajna borba da se spreči povratak kilograma.
Imune ćelije "pamte" gojaznost dugo nakon gubitka težine
Foto: Pixabay
Povratak gojaznosti je čest, a istraživanja ukazuju da je to više od pitanja volje. Masne ćelije zadržavaju "sećanje" na gojaznost dugo nakon gubitka težine, pokazale su studije, potencijalno potkopavajući napore da se izbegne ponovno gojenje.
 
I nisu u pitanju samo masne ćelije. Kako istraživači izveštavaju u novoj desetogodišnjoj studiji, određene imune ćelije takođe mogu nositi trajno sećanje na gojaznost.
 
Ovaj zapis može očuvati povećan rizik od bolesti povezanih sa gojaznošću i do 10 godina nakon što osoba smrša, sugeriše studija, prenosi ScienceAlert.
Mehanizam za to je metilacija DNK, normalan biološki proces u kome se metil grupe vezuju za molekule DNK, menjajući aktivnost gena bez narušavanja sekvence DNK.
 
Kod ljudi koji su se nedavno izborili sa viškom kilograma, specifični dodaci DNK u pomoćnim T ćelijama izgleda čuvaju ćelijsko sećanje na gojaznost, podstičući poremećeno, proinflamatorno stanje koje može trajati godinama uprkos smanjenju telesne težine.
 
Da bi to utvrdili, istraživači su analizirali imune ćelije iz nekoliko grupa ljudskih ispitanika. To su uključivali uzorke pacijenata sa gojaznošću koji su ili vežbali četiri puta nedeljno tokom 10 nedelja ili primali injekcije semaglutida za mršavljenje, zajedno sa kontrolnim grupama.
Dodatno su proučavali uzorke ljudi sa Alstremovim sindromom, retkim genetskim poremećajem koji često uključuje gojaznost u detinjstvu, kao i zdrave uparene parove kao kontrolu.
 
Istraživači su takođe ispitivali mehaniku dugotrajnog uticaja gojaznosti na imunu funkciju analizirajući imune ćelije miševa koji su hranjeni ishranom bogatom mastima, kao i donacije krvi ljudskih dobrovoljaca.
 
"Nalazi sugerišu da kratkoročni gubitak težine možda neće odmah smanjiti rizik od nekih bolesti povezanih sa gojaznošću, uključujući dijabetes tipa 2 i neke vrste raka. Umesto toga, kontinuirano upravljanje težinom nakon gubitka će videti kako 'sećanje na gojaznost' polako bledi. To može potrajati nekoliko godina održavanja gubitka težine, verovatno pet do 10 godina, iako to zahteva dalja istraživanja, da bi se u potpunosti preokrenuli efekti gojaznosti na T ćelije", kaže ko-glavni autor Klaudio Mauro, imunolog na Univerzitetu u Birmingemu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
 
Ova otkrića bacaju svetlo na "navike vođenja evidencije" imunog sistema, kaže starija autorka i molekularna epidemiološkinja Belinda Nedžai sa Univerziteta Kvin Meri u Londonu.
 
"Naši nalazi pokazuju da je gojaznost povezana sa dugotrajnim epigenetskim modifikacijama koje utiču na ponašanje imunih ćelija. To sugeriše da imuni sistem zadržava molekularni zapis o prošlim metaboličkim izlaganjima, što može imati implikacije za dugoročni rizik od bolesti i oporavak", kaže Nedžai.
 
Kod ljudi sa gojaznošću pomoćne T ćelije "pamte" gojaznost i podstiču ponovno dobijanje da težini, kao što su prethodna istraživanja pokazala. Međutim, mehanizam za to je ostao nejasan.
 
Nova studija identifikuje dve ključne funkcije ćelija kao puteve putem kojih metilacija povezana sa gojaznošću utiče na pomoćne T ćelije: autofagiju, prirodno uklanjanje i recikliranje ćelijskog otpada, i imunu senescenciju, odnosno starenje ćelija u imunom sistemu.
Metilacija DNK usled gojaznosti izgleda utiče na obe funkcije, što je ključan uvid u rasprostranjenost i osnovu povratka bolesti, kaže koautor i imunolog Endi Hogan sa Univerziteta Mejnot u Irskoj.
 
"Znamo da je gojaznost hronična progresivna i relapsirajuća bolest, i naši nalazi pružaju dodatno razumevanje tačnih molekularnih mehanizama koji potencijalno pokreću rizik od povratka, i naglašavaju izazove sa kojima se suočavaju ljudi koji žive sa gojaznošću da uspešno upravljaju svojom težinom", kaže on.
 
Ovi nalazi bi takođe mogli pomoći u postavljanju temelja za ciljane terapije koje, zajedno sa drugim intervencijama, mogu preokrenuti efekte gojaznosti na T ćelije.
 
"Naša studija sugeriše potencijalne terapijske mogućnosti da se ovaj proces ubrza, kao što je prenamena lekova poput SGLT2 inhibitora, koji su pokazali obećavajuće rezultate u smanjenju upale i podsticanju imuno-posredovanog uklanjanja senescentnih ćelija kod gojaznosti", kaže Mauro.
 
Studija je objavljena u časopisu "EMBO Reports".
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Zdravlje