Oni predstavljaju način da se, korišćenjem određenih merenja u vašem organizmu (uzoraka krvi, ćelija iz unutrašnjosti obraza, pljuvačke i slično), proceni koliko ste zapravo stari - ne po broju godina, već po fizičkom stanju organizma.
Istraživanja zasnovana na biološkim satovima ukazuju na čitav niz promena životnih navika koje mogu pomoći da biološki ostanemo "mladi" - od suplemenata, preko pravilne higijene sna, ishrane, lekova, kulturnih aktivnosti i fizičke aktivnosti.
Međutim, svi ti izvori mladosti postaju mnogo teže dostupni ljudima koji su pod finansijskim pritiskom ili se suočavaju sa drugim oblicima društvene marginalizacije.
A kako pokazuje novo istraživanje, taj nedostatak pristupa utiče na čitave populacije - i može početi još u detinjstvu, piše
ScienceAlert.
Nova studija potvrđuje da su niži socioekonomski status i, moguće, rasna ili etnička marginalizacija dosledno povezani sa ubrzanim biološkim starenjem, pri čemu se ta povezanost najjasnije vidi kod najnovije generacije epigenetskih satova.
Da bude jasno, to nisu pravi satovi. Oni predstavljaju način tumačenja obrazaca molekularnih promena u DNK osobe kako bi se procenilo u kojoj se fazi života nalazi njen organizam i koliko je to slično definisanoj "normalnoj" putanji starenja.
Prema epigenetskom satu, osoba sa sporijim biološkim starenjem može delovati mlađe nego što joj godine govore, dok osoba sa ubrzanim biološkim starenjem može razviti zdravstvene probleme povezane sa starenjem ranije nego što se očekuje.
Već je poznato da su socioekonomski status i iskustva rasizma snažni faktori koji utiču na zdravlje. Brojne studije pokazuju da ljudi koji žive u siromaštvu žive kraće i ranije obolevaju.
Strukturne nejednakosti sa kojima se mnogi suočavaju zbog svoje rasne ili etničke pripadnosti mogu imati slične posledice i često se prepliću sa iskustvom siromaštva.
Nova studija, koju su sproveli istraživači sa Instituta Maks Plank za ljudski razvoj u Nemačkoj i Univerziteta Kolumbija u Sjedinjenim Američkim Državama, osmišljena je kako bi procenila koliko su epigenetski satovi osetljivi u otkrivanju tih povezanosti.
Objedinjujući podatke iz 140 prethodno sprovedenih naučnih istraživanja, koja su obuhvatila gotovo 66.000 ispitanika, istraživači su testirali tri različite generacije epigenetskih satova.
Uticaj siromaštva na biološko starenje najjasnije je zabeležila najnovija generacija satova, za razliku od starijih modela, koji su prvenstveno bili razvijeni za procenu hronološke starosti.
Satovi druge generacije više su usmereni na zdravstveno stanje i rizik od smrtnosti, dok satovi treće generacije, odnosno najnoviji modeli, mere brzinu starenja na epigenetskom nivou.
Veliki skup podataka obuhvatio je ljude iz 23 zemlje, starosti od novorođenčadi do 86 godina.
Usredsređujući se posebno na podatke o deci, istraživači su otkrili da se obrasci povezani sa niskim socioekonomskim statusom pojavljuju veoma rano u životu, pri čemu deca iz siromašnijih porodica imaju tendenciju da stare brže od svojih vršnjaka iz imućnijih porodica.
Autori ipak napominju da su "budući da su satovi razvijeni na osnovu odraslih osoba sa drugačijim sastavom krvi i bez aktivnih razvojnih procesa, procene kod dece možda manje precizne i mogu odražavati i starenje i razvoj, zbog čega ih treba tumačiti sa oprezom".
Ipak, odrasli koji su odrasli u lošijim socioekonomskim uslovima takođe su imali brži tempo starenja od onih koji su odrasli u bogatijim porodicama, što dodatno naglašava uticaj materijalnog statusa na zdravlje.
Kako bi utvrdili da li se ovi obrasci odnose i na osobe iz rasno ili etnički marginalizovanih grupa, istraživači su sproveli dve analize američkih ispitanika: jednu u kojoj su upoređivali rezultate biološkog starenja belaca i crnaca, i drugu u kojoj su upoređivali belce i Latinoamerikance.
U obe analize biološko starenje bilo je sporije kod belaca, ali je razlika bila najveća između belaca i crnaca. I ove rasne razlike bile su najizraženije u podacima dobijenim pomoću bioloških satova treće generacije.
"Pronašli smo dokaze o pristrasnosti objavljivanja za pojedine satove kada je reč o rezultatima koji se odnose na rasu i etničku pripadnost; ipak, zbog visokog stepena heterogenosti, rezultate treba tumačiti oprezno. Rasizam se prepliće sa socioekonomskom ugroženošću i drugim zdravstvenim rizicima, stvarajući složene izazove. Veličina efekata bila je veća kod razlika povezanih sa rasom i etničkom pripadnošću nego kod socioekonomskog statusa. Međutim, studije koje se oslanjaju na podatke o rasi i etničkoj pripadnosti koje su prijavili sami ispitanici ne mogu obuhvatiti strukturni ili individualni rasizam, poput segregacije ili diskriminacije", navode autori.
Saznanje da epigenetski satovi mogu da otkriju ove uticaje, kao i koji modeli to rade najpreciznije, znači da ih naučnici mogu koristiti u budućim istraživanjima.
Možda bi se mogli koristiti i za utvrđivanje koje mere najefikasnije doprinose pravednijem zdravstvenom položaju ljudi.
Istraživanje je objavljeno u časopisu "Nature Human Behaviour".
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar