Južnoamerička hrana uticaće i na seljake u Srbiji

Posle 25 godina pregovaranja Evropska unija i Merkosur, asocijacije Brazila, Argentine, Urugvaja i Paragvaja, ovih dana potpisuju sporazum o ukidanju carina.
Južnoamerička hrana uticaće i na seljake u Srbiji
Foto: Pixabay
Time se stvara najveća bescarinska zona od oko 750 miliona stanovnika u kojoj se generiše gotovo četvrtina ukupnog svetskog bruto proizvoda. Reč je o u velikoj meri kompatibilnim zonama, gotovo jedina tačka u kojoj bi moglo da bude neugodnosti je agrar. 
 
Razlog je jednostavan, obe asocijacije imaju razvijene i međusobno konkurišuće poljoprivrede, s tim da su prirodni uslovi za poljoprivredu u Južnoj Americi neuporedivo povoljniji, pa su i njihovi usevi bitno jeftiniji od evropskih. 
 
Ugovorom se ukidaju dosadašnje carinske barijere, pa će agrarni proizvodi pre svega iz Brazila i Argentine biti uočljivo konkurentniji od evropskih i u Berlinu, Amsterdamu, Rimu...
Najveće bescarinsko područje
 
Evropski paori su odavno uočavali opasnost po sebe od ugovora i četvrt veka su bezmalo svakog meseca protestovali. Tako su i ovih dana seljaci zakrčili glavne trgove u Parizu, Beču, Varšavi, Briselu, ali to nije bilo dovoljno da Evropska komisija promeni odluku. 
 
Doduše, ostaje još obaveza Evropskog parlamenta da potvrdi važenje sporazuma, o čemu će se odlučivati na sastanku u aprilu mesecu. Unija je godinama prolongirala potpisivanje pokušavajući da svoje paore zaštiti od prejake konkurencije, ali, nakon što je američki predsednik Donald Tramp uveo brojne carine na uvoz i evropskih proizvoda, više nije bilo prostora za dalje odugovlačenje.
 
Kako su Ameri uveli carine na izvozne adute Unije kao što su automobilska industrija, farmacija, hemijska industrija, proizvodnja aviona i transportnih sredstava, Briselu nije preostalo ništa drugo nego da sa Merkosurom praktično sačini najveće bescarinsko područje na svetu. 
 
Pri evropskom izvozu ukinuće se čak 91 odsto sada postojećih nameta, a ostali će biti znatno sniženi. Tako ubuduće neće biti carine od 34 odsto za evropski izvoz automobila i aviona na ovo područje, dok će farmacija biti oslobođena plaćanja carine od 21 odsto.
Prirodna prednost Latinske Amerike
 
Procenjuje se da će ukidanje merkosurske carinske zaštite biti jak adut evropske automobilske industrije i farmacije u konkurenciji sa rivalima iz Kine koji poslednjih godina takođe žestoko atakuju na ovo tržište. 
 
Godišnja razmena EU i Merkosura je dostigla 110 milijardi evra, od čega na evropski izvoz otpada oko 57 odsto. Brisel očekuje da će za nekoliko sezona inoplasman uvećati za 30 do 40 odsto, pri čemu će udarni aduti biti mašine, automobili, avioni i farmaceutska roba.
 
Nevolja je što je Latinska Amerika veliki agrarni proizvođač i to, takoreći, svega što spada u poljoprivredu. Veoma uspešno koriste dva snažna benefita, toplo vreme i mnogo češće padavine, a kako farme kod njih dostižu i hiljade hektara zemljišta, ne čudi da su njihovi agrarni proizvodi mnogo jeftiniji od evropskih. I to takoreći svi, od šećera i kukuruza do govedine i piletine. 
 
Obim njihove proizvodnje je gotovo nestvaran za evropske pojmove, tako Brazil i Argentina godišnje u proseku izvoze oko 48 miliona tona kukuruza (Srbija se hvališe kada izvoz dostigne tri miliona), dok je proizvodnja šećera tolika da se koristi i kao benzinsko gorivo za vozila. 
 
U šali kažu da i sami ne znaju koliki je njihov uzgoj stoke i proizvodnja goveđeg mesa. Naravno da su pri toliko efikasnoj proizvodnji i cene znatno niže.
Avioni, automobili i lekovi
 
Sporazum je izrazito povoljan i na duge staze za vodeće proizvodne grane EU kao što su automobilska i industrija transportnih sredstava, proizvodnja aviona, hemijska i farmaceutska industrija. Procenjuje se da bi bez ugovora kojim se podstiče nastup u Latinskoj Americi (EU odranije ima slične ugovore sa još četiri manje latinoameričke države) došlo u pitanje oko 440.000 radnih mesta širom Unije, poglavito u automobilskoj i hemijskoj branši, inače osloncima evropske industrije.
 
Brisel je svestan da će slobodan ulazak agrarnih proizvoda iz Merkosura znatno uticati na pad prodaje robe evropskih seljaka. Pokušavao je da zaštiti svoje paore, pa je tako i pred samo potpisivanje smanjio carine na uvoz đubriva, te limitirao rast prodaje latinoameričke agrarne robe na pet odsto godišnje. 
 
Takođe, godišnji porast ne bi smeo nadmašiti 1,3 odsto ukupne unijske potrošnje određenog poljoprivrednog proizvoda. To će prvih godina primetno usporiti povećanje ponude zemalja Merkosura, ali nakon pet, pogotovo deset leta, nesumnjivo da će evropskom seljaku biti veoma teško.
 
Pokušaj čelnika Privredne komore Srbije da relativizuju budući uticaj na srpsku poljoprivredu ispao je prilično smešan. Naravno da će uticaja biti, i to ne samo veoma snažnog, već i dugoročnog. Osnovni razlog je što je poljoprivredna proizvodnja zemalja Merkosura, zahvaljujući prirodnim uslovima, mnogo jeftinija, a države ove asocijacije su privredni ambijent uredile tako da dodatno podstaknu prednost svog agrara.
 
Primer proizvodnje mleka
 
Žito iz Argentine je uvek za najmanje 25 odsto ispod cene najjeftinijeg proizvođača iz Unije, prednost u uzgoju soje je još i veća. Njihova govedina i živinsko meso je potisnulo domaće svuda gde se pojavilo. 
 
Naravno da će u budućnosti uticaj uvoza iz ovih zemalja bitno uticati na ovdašnje paore. Uostalom, baš kao i u evropskim zemljama, s tim da je Unija pokušala da snagu tog uticaja relativizuje ograničavanjem rasta uvoza sa ovog područja.
 
Primer aktuelne krize proizvodnje mleka u Srbiji nam mnogo toga govori. Bilo je dovoljno da SAD (pre)visokim carinama praktično učine neisplativim izvoziti sir i mlečne prerađevine u SAD, pa da se, inače veliki, evropski viškovi preliju gde god je moguće prodati ih, i u Srbiju. 
 
Nastala je duboka kriza stočarstva i pored toga što je otkupna cena srpskih mlekara, ustaljena na cirka 56 dinara, sasvim solidna, baš kao i državna subvencija od 19 dinara za litar. Evropske podrške su neuporedivo veće i traju decenijama bez većih oscilacija. 
 
Naravno da se srpski uzgajivač mlečnih goveda teško nosi sa tako snažnim rivalom. Može se samo zamisliti kako će biti teško boriti se protiv konkurenta čija se prednost zasniva na prirodno boljim uslovima, što je u agraru velika i startna prednost.
 
Seljak kao prerađivač
 
Biće, svakako, segmenata agrara u kojima će uticaj biti manji. Reč je pre svega o voćarstvu i povrtarstvu. Latinoamerikanci su odlični i u ovim segmentima agrara, ali velika udaljenost od Evrope jako ograničava plasman latinoameričkog svežeg voća na evropskim tržištima. 
 
Čini se da je konkurencija iz Merkosura primetno slabija kada je reč o lekovitom bilju, ali ovu proizvodnju, nekada veoma razvijenu i pojedinim delovima Vojvodine, srpski seljaci su gotovo u potpunosti napustili još pre dve, tri decenije.
 
U tradicionalnom sejanju pšenice, kukuruza, suncokreta, stočnog hraniva, te na njima zasnovanom uzgoju stoke, rival iz Latinske Amerike ima nemalu prednost. Ovdašnji seljak, baš kao i evropski, moraće da proizvodni ciklus produži na spravljanje što finalnijih agrarnih i prehrambenih proizvoda. 
 
Naletu tako snažnog rivala kao što je proizvođač iz Latinske Amerike evropski seljak se može suprotstaviti samo ako sopstveni proizvodni ciklus što više produži u segment prerade. Mnoge, posebno niže, finalizacije prehrambene proizvodnje ubuduće bi u mnogo većoj meri bile delatnost evropskog seljaka. Jedino tako može da opstane u rivalitetu sa kakvim se do sada nije suočavao. Prethodno, neophodno je da podigne i konkurentnost sopstvene agrarne delatnosti.
 
Budućnost u navodnjavanju
 
Rezerve su u snažnijem osloncu na navodnjavanje. Mada se Vojvodina povremeno hvali sa Kanalom Dunav-Tisa-Dunav, reč je o sistemu čija je prvenstvena uloga u odbrani od visokih voda i poplava. 
 
Dogradnjom i razvojem sekundarne i tercijarne kanalske mreže, a tu je uloga države nezamenjiva, valjalo bi kanal maksimalno koristiti i za potrebe poljoprivrede. 
 
Samo tako srpski seljak bi mogao povećati obim i poboljšati efikasnost sopstvene proizvodnje i potonjim većim osloncem na prerađivačku delatnost odupreti se latinoameričkom konkurentu.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Poljoprivrednik

    19.01.2026 12:27
    Resenje nam je jednostavno, ne mozemo niti trebamo prekinuti sa poljoprivredom zbog ovoga, nego se samo preusmeriti u drugu proizvodnu bransu. Nama su vec agrarni proizvodi iz albanije i poljske napravili preveliku razliku na trzistu, a mozemo misliti koliko je tek jeftinije uzgojiti nesto u juznoj americi naspram evrope. Samo nasi poljoprivrednici da krenu da proizvode voce i povrce koje ne moze da trpi toliki dug transport i cekanje po granicama i resili smo problem. A sto se ostalih uvoznih stvari tice, siguran sam da ce vecina naseg naroda pre kupiti domace nego uvozno, cak i po malo vecoj ceni. Sam prvi se trudim da kod svakog proizvoda podrzim domacu proizvodnju.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Meta otpušta 1.500 radnika

Kompanija Meta, koju vodi Mark Zakerberg, odlučila je nakon godina neuspeha u stvaranju profitabilne platforme za virtuelnu stvarnost, da otpusti veći broj zaposlenih u ovom sektoru.

Srbija uvela kvote na uvoz gvožđa i čelika iz BiH

Spoljnotrgovinska komora Bosne i Hercegovine (STK BiH) je tražila hitan odgovor vlasti BIH povodom informacije da je Vlada Srbije od 1. januara do 30. juna ograničila uvoz pojedinih proizvoda od gvožđa i čelika.