Problem sa mlekom: Foliranje ne pomaže

Danima uzgajivači mlečnih goveda blokiraju puteve i ključne raskrsnice po Srbiji, mlekarima su se priključili i drugi poljoprivrednici, pa je protest obuhvatio sve seljaštvo.
Problem sa mlekom: Foliranje ne pomaže
Foto: Pixabay
Inicijalni povod za duge demonstracije je nagli priliv mleka i maslaca iz inostranstva koji nižim cenama potiskuju domaće. Nalet agrouvoza je izraženiji duže vreme, ali je poslednje dve-tri sezone dostigao nezapamćene razmere.
 
Nevolja je po seljake tim veća što se podudara sa tri uzastopne izrazito loše poljoprivredne sezone, te činjenicom da su se istovremeno u velikoj meri ispoljile i posledice uzrokovane klimatskim promenama. 
 
Tako su srpski seljaci došli u situaciju da ne znaju šta će sa tri miliona tona viška pšenice nalagerovanih poslednjih godina, baš kao što i strahuju kako kukuruz, bespomoćan na "tropske noći", bezmalo svake godine doživljava nalet parazita i biva zaražen, a što se ispoljava u vidu prekomerne količine aflatoksina u mleku.
Evropljanima suženo tržište
 
I tako, nakon svega, sada dolazi u pitanje uzgoj mlečnih goveda, delatnost koja čini osnov boravka na selu. Zastoj ili, daleko bilo, nestajanje ove aktivnosti direktno vodi napuštanju života u ruralnom ambijentu. 
 
Ratarstvo veoma lako i efikasno može da se obavlja dolaskom zemljodelaca iz grada da obave oranje, sejanje ili žetvu, ali uzgoj stoke zahteva kontinuiranu brigu 24 časa dnevno. Time, naravno, i neposredno prisustvo uzgajivača u svakom trenutku. Po zahtevnosti i naporu koji se ulaže, posao se poredi sa rudarskim.
Otkud da su evropski trgovci tako naglo navalili baš na siromašno srpsko tržište? Neposredan razlog je u sporovima koji su iskrsli između Evropske unije sa SAD, odnosno Kinom, a koji su rezultovali drastično smanjenim plasmanom na tradicionalna izvozna tržišta evropskih mlekara. 
 
Širom Unije je ogroman višak i tamošnji trgovci jurnuli su svuda gde su mogli, pa i na omaleno srpsko tržište. Kako su subvencije u Uniji neuporedivo više nego u Srbiji, nije čudo što im je cena niža, pa tako potiskuju mleko iz domaće proizvodnje. 
 
Kako je pre bezmalo dve decenije Srbija sa EU potpisala ugovor o bescarinskom tržištu, mogućnosti države Srbije da reaguje carinom ili prelevmanima su ograničene i moguće su samo ako se dokaže da preterani uvoz direktno vodi smanjenju domaće proizvodnje.
Pad domaće potrošnje
 
Nakon promena dvehiljaditih godina i otvaranja prema evropskom tržištu, Srbija je transformisala nekadašnji uzgoj tradicionalne stoke i dobijanje dve ili dve i po hiljade litara mleka po kravi. 
 
Prešla je na uzgoj mnogo rasnijeg krda i sada srpski seljak proizvede i po sedam, osam hiljada litara mleka po grlu. Naravno, od nekadašnjih dva miliona stoke spalo se na cirka 970 hiljada koliko je zabeleženo na agrarnom popisu 2015. godine. 
 
Ono što brine je potonji pad broja stoke, na 700.000 za samo desetak sezona. Tako je domaća proizvodnja mleka od cirka 1,65 milijardi tona spala na 1,4 milijarde, a lane je plasirano još manje za 70.000.
 
Međutim, izvoz je sa prošlogodišnjih 41.000 uvećan na 53.000 tona mleka, pa je pad domaće produkcije zapravo posledica pada domaće potrošnje. I tu se ne možemo pohvaliti, trošimo 190 litara po glavi stanovnika, dok, poređenja radi, Finci popiju 450, Danci 380, Holanđani 350, Nemci 330, Česi 320 litara. 
 
Lane smo mleka i pavlake izvezli u vrednosti 16,3 miliona evra, a uvezli u vrednosti 28,2 miliona evra. Očito da cena mleka iz domaćeg uzgoja nije konkurentna na evropskom tržištu. Međutim, ako se uračuna i izvoz sira, onda je vrednost našeg inoplasmana oko 203, naspram uvoza u iznosu od 190 miliona evra. Dakle, pozitivni smo, baš kao i u razmeni hrane koju smo lane izvezli u vrednosti od 3,1 milijarde evra, dok smo uvoz platili 2,9 milijardi.
 
Srbija je agrarna država
 
Međutim, upravo poslednji primer ukazuje na problem. Pre petnaestak godina naš izvozni suficit je premašivao milijardu evra i smatralo se da srpska poljoprivreda ima potencijal i za dvostruko veći. Sada vidimo da je došlo do bitnog pogoršanja, odnosno činjenica je da srpski kupci mnogo više nego ranije kupuju hranu poreklom iz inostranstva. 
 
To je porazno za agrarnu državu kakva je Srbija i stoga treba razmotriti zašto je došlo do obrta. Lane smo uvezli mleka, većinom preko sira, u visini od oko 48.000 tona, dok smo pre desetak sezona godišnje uvozili ispod 12.000 tona i to jasno pokazuje da smo postali traženo tržište.
 
Svakako da je iznenadna zatvorenost američkog i kineskog tržišta evropsku robu usmerila na sve ostale, pre svega obližnje regije. Ali lak i profitabilan ulazak na srpsko tržište omogućava i monetarna politika države Srbije - precenjen kurs dinara čini srpsku robu skupom u inostranstvu, baš kao što inostrana roba na ovdašnjem tržištu postaje mnogo jeftinija. 
 
To što domaća agrarna proizvodnja stagnira, potom opada, umnogome je posledica i "jake" domaće valute. Jednostavno, monetarna politika države Srbije doprinosi da srpski proizvođač postaje sve skuplji.
 
Državna ulaganja
 
Treba uočiti i činjenicu da nam je mleko nekonkurentno za izvoz, dok nam je prerađeno u sir i te kako profitabilno. Ova činjenica nam jasno pokazuje da je središte problema baš u uzgoju stoke, odnosno stočna hrana je preskupa, a i troškovi veterinarske zaštite nisu mali i svake godine se uvećavaju. To nam pokazuje da problemi sa profitabilnošću leže prvenstveno u proizvodnji stočne hrane.
 
Kako izaći iz nevolja? Nagli priliv inostrane robe samo je maksimalno razotkrio slabosti srpskog agrara, što se ispoljava kao preskupa proizvodnja čak i osnovnih ratarskih useva. Svakako da će uvođenje prelevmana na uvoz tvrdih sireva mnogo uticati da suzbije pravi nalet inostrane hrane, ali na duži rok najznačajnije je domaći agrar, sam uzgoj stočne hrane, dovesti na nivo evropske profitabilnosti.
 
To je moguće samo ako država poljoprivredu uvrsti među prioritete i počne ozbiljnije da ulaže u ovu granu, počevši od dogradnje kanalske mreže i snažnog subvencionisanja navodnjavanja. Potrebno je i podsticati otvaranje prerađivačkih pogona po selima i manjim varošicama kako bi se proširio spisak delatnosti kojima se bavi "čovek sa sela". Neophodno je seoskim žiteljima poboljšati dostupnost zdravstvene zaštite, baš kao i mogućnosti obrazovanja, te kulturno-zabavnog života u lokalnoj zajednici.
 
Korektna monetarna politika
 
Bez modernizacije i povećanog standarda života po selima i manjim gradićima teško da će ljudi uopšte ostajati da žive na selu i bave se stočarstvom. Naravno, monetarna politika bi morala da bude ne populistička, već na podjednaku korist za sve građane. Danas poljoprivredni proizvođači žestoko trpe.
 
Posledice su uvećanje površina pod pšenicom na cirka 600.000 hektara, mada bi bilo dovoljno i upola manje, ali se seljak za žito odlučuje zbog skromnih ulaganja. Jednostavnije kazano, najmanje gubi na pšenici. Opada i povrtarska proizvodnja kroz koju su na srpsko selo tradicionalno dolazile moderne tehnologije uzgoja, baš kao što su pojedine delatnosti, poput uzgoja lekovitog bilja, gotovo iščezle sa ovdašnjih polja.
 
Na pogoršanje uslova za poljoprivrednu proizvodnju seljak je reagovao odbrambeno: usmerio se na osnovne useve i tako drastično umanjio troškove. Sve zarad cilja da nekako preživi. Druge ambicije odložene su za neka bolja vremena i za vreme prema selu korektnije politike.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • @Realista

    23.02.2026 11:22
    Свака част, свака ти је на месту. Такође, одакле су узимани ови подаци, гдје су извори?
  • Anonimus

    23.02.2026 11:08
    Realista
    Nemoj biti prepotentan i prestajati da čitaš čim ti se nešto ne sviđa. Autor upravo ističe politiku kao uzrok nevolja uzgajivača stoke i to mnogo dublje sagledano nego što ti promišljaš.
  • Александра

    23.02.2026 11:04
    Glasački list
    Jedini glasački list koji se broji je novčanica. Odgovornost svakog od nas pojedinačno mora da se pokaže pri kupovini proizvoda. Moramo da kupujemo domaće!!!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija