Vučićeva loša priča

"Vučić jednostavno kaže – promenite ploču ili se ni vi nećete dobro provesti."
Vučićeva loša priča
Foto: 021.rs
Da u javnom prostoru preovlađuje pamet, a u institucionalnom zakon, niko se ozbiljno ne bi bavio insinuacijama Aleksandra Vučića da je nadstrešnica novosadske železničke stanice pala jer se pored nje, nekoliko sati ranije, prošetao novosadski opozicionar Miša Bačulov.
 
Vučićeva nova priča glasi: nisam ja, opozicija je urušila nadstrešnicu.
Vučić sa svitom je pre godinu dana već slagao da nadstrešnica novosadske stanice nije rekonstruisana. Ta laž je bila toliko presna da joj se kao jedina (tada izmaštana) konkurencija pojavila ideja da bi Vučić mogao da optuži Dragana Đilasa da je svalio tri tone betona na sedamnaestoro ljudi. Pre godinu dana je to bio internetski cinizam. Ali eto nas sada i tu – samo što nije Đilas nego Bačulov (bar za sada).
 
Na stranu nesuvisle i za inteligenciju uvredljive laži. Vučić jeste van sebe poslednjih meseci, ali njegove sumasišavše konstrukcije uvek imaju neki cilj. U ovom konkretnom slučaju, može ih biti više. Recimo, poželjno je popuniti režimsko-tabloidno vreme teorijom zavere u mesecu godišnjice stradanja u Novom Sadu, uveriti svoje birače da je opozicija zla i da se izvesno bavi terorizmom, nezavisne medije zatrpati "odbranom" Bačulova.
Ipak, iza vela opsene za milione, leži Vučićeva poruka upućena tužilaštvu i sudu: priča koju ste ispričali u optužnici je loša. Ne sviđa mi se. Ona uključuje moje saradnike sa kojima ne mogu da otvorim deo pruge ka Subotici. To me čini čak i pomalo tužnim. Nađite neku drugu priču, bilo koju, može da bude i potpuno besmislena, evo kao ova sa Bačulovim – ja ću je podržati svojim predsedničkim autoritetom i u svim mojim medijima. Tamo ionako svaka laž postane istina.
 
Vučić jednostavno kaže – promenite ploču ili se ni vi nećete dobro provesti.
 
Da iza nastupa prethodnih dana stoji gola pretnja pravosudnom sistemu, više je nego jasno. Pre svega, trenutak je takav – Viši sud u Novom Sadu je na potezu jer odlučuje o potvrđivanju optužnice za tzv. konstruktivni deo urušavanja nadstrešnice, odnosno o optužnici za nepostupanje po građevinskim propisima (sud ju je već jednom vraćao na doradu), a tužilaštvo za organizovani kriminal se sprema da sasluša Gorana Vesića.
 
Niko nikada, pa čak ni u Vučićevoj Srbiji, nije mogao da predvidi šta će neko ispričati tužiocu, u prostoj nadi da će spasiti sebe. Sve to Vučića čini razumljivo nespokojnim. Jer u Rimskom carstvu svi putevi vode u Rim, a u Srbiji do njenog decenijskog vlastodršca.
Da li je srpsko sudstvo u poslednjih jedanaest meseci pokazalo da može da se odupre predsedničkom diktatu? U mnogim slučajevima da, naročito u slučajevima masovnih i bezrazložnih hapšenja. U nekim slučajevima je odupiranje izostalo (kao što je to recimo slučaj sa novosadskom šestorkom). U takvim slučajevima zadatak nije bio mnogo težak – trebalo je iz pritvora osloboditi nepravedno uhapšene ili ih je bilo potrebno osloboditi za dela za koja nema dokaza da su ih optuženi učinili.
 
Međutim, u predmetu nadstrešnica stvari stoje daleko drugačije. Tu nije dovoljno pustiti ili osloboditi, potrebno je sveobuhvatno utvrditi odgovornost u državnom poslu, poslu čiji je finansijer Vlada Republike Srbije, a koji je doveo do fatalnog ishoda. Nadstrešnica stanične zgrade je pala jer su visoki državni funkcioneri otvarali neprijavljeno gradilište i jer su gradili po tri puta većim cenama – da bi se (finansijski) ugradili.
 
Nakon poslednjeg istupa Aleksandra Vučića, prava tema nije da li je Bačulov prvog novembra bio na novosadskoj stanici. Mnogi su tom trasom prošli, misleći da je bezbedna. Svako od nas je mogao poginuti, pa i Bačulov tog dana.
 
Ključno pitanje je – ima li Srbija trenutno uslove da, u ovakvom rastrojstvu najmoćnijeg čoveka u zemlji, sudi njegovom najbližem okruženju, a potencijalno, ako stvari krenu u tom pravcu – i njemu? Ukoliko nema, a sva je prilika da nema, onda se jeretička misao mora reći naglas. Manja je šteta da suđenje sačeka neka bolja vremena, nego da u trenutno zlo doba ne budu optuženi oni koji su zaista odgovorni ili još gore, budu oslobođeni odgovorni za smrt pod državnom korupcijom. Posle takvog ishoda, nema pravne reprize, niti popravnog; nikome se ne može suditi za ono za šta je već pravnosnažno oslobođen.
 
Ako tako stoje stvari i ako poslednja Vučićeva izjava otkriva tek delić onoga što se odvija iza zatvorenih vrata, neko u ime tužilaštva i neko u ime suda bi morao javno da kaže da trenutno nema uslova da se ovaj postupak vodi. Mi ćemo znati šta to znači i znaćemo da je to još jedan razlog zašto oni koji sebe još uvek zovu izvršnom vlašću, moraju da odu.
 
Tekst pravnice Sofije Mandić "Loša priča" prvobitno je objavljen na Peščaniku.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Baba Veka NS

    07.10.2025 20:16
    Bravo za Sofiju Mandić
    Policija, tužioci i sudije treba da rade svoj posao po Ustavu i zakonu a ne u strahu od "glavnog šefa."

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Drugačije mišljenje

Zanimljivo je, i u isto vreme duboko cinično, da je Čarli Kirk postao tema u Srbiji tek onog trenutka kada je ubijen.

Današnja lekcija

Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.

Osećate li bes?

Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.

Evropa se ubrzano naoružava

Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.

Dogovor stranačkih kolega

Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.

Nacionalno onesvešćen

Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.