Znaš li ko te ubi silno?
Poslednjih dana svedoci smo jedne vrlo vidljive, ali i druge manje vidljive obmane u vezi sa našim zdravstvenim sistemom.
Zajedničko za obe situacije koje ću navesti je činjenica da postoji zajednička žrtva, a to su građani Srbije, što u ulozi pacijenata, što u ulozi poreskih obveznika i osiguranika.
Počnimo od svežijeg i javnosti manje vidljivog primera koji je, kao i sve šokantno u Srbiji, krenuo sa Tvitera. Pulmolog dr Srđan Lukić objavio je informaciju da u bolnici u kojoj radi, SB Izola u Sloveniji, trenutno postoji otvoren konkurs za pet pozicija: za opšteg hirurga, urologa, pulmologa, kardiologa i za interventnog kardiologa, te je stavio link ka oglasu.
Dr Lukić odmah je postao sila koja Srbiji odvlači zdravstvene radnike, stručnjake koji bi, inače, spašavali živote u svojoj rodnoj zemlji (njih čak petoro). Samo što to najverovatnije nije ni tačno jer, koliko vidimo, zdravstvene radnike godinama nema šta da zadrži u državi u kojoj zvanično nema dovoljno kreveta za obolele, u zemlji u kojoj u domovima zdravlja doktori sami kupuju sredstvo za dezinfekciju, a pošten čovek jedva da može da se zaposli bez neke veze, jakog prezimena ili bez "overenog pisma preporuke" u vidu partijske knjižice stranke koja se u datom trenutku nalazi na vlasti.
Čovek bi, gledajući osudu sa kojom se dr Lukić suočio, pomislio da u Srbiji decenijama unazad uopšte nema egzodusa, kao i da se svaka majka pobunila kad joj je dete reklo da ide "napolje da zaradi". Sigurno se trudila da ga zadrži od naizgled boljih prilika da živi život, a ne da spaja kraj sa krajem od prvog do prvog.
"Nisam se doktore ovome nadala od Vas. A ko da leči nas koji zbog različitih razloga ostaju da žive u Srbiji. Niste fer. Pratim Vas, rado čitam vaše postove ali ovo stvarno nisam očekivala od Vas", napisala je jedna korisnica dr Lukiću kao odgovor na njegov tvit, misleći valjda da je on kriv zato što Srbija godinama unazad kuburi sa kadrom. Ko će nas da leči ne zavisi od pojedinca, već od sistema koji, na čelu sa ministrom zdravlja Zlatiborom Lončarem, zaista nema uspeha.
Skoro 800 medicinskih radnika imalo je nameru da prošle godine napusti Srbiju, koliko ih je od Lekarske komore Srbije tražilo sertifikat dobre lekarske prakse. Koliko ih zapravo godinama unazad ode ne postoji kao proverena informacija u sistemu, ali se može pretpostaviti da je brojka značajna.
Šta zdravstveni radnici, svršeni studenti medicine, mogu da očekuju u Srbiji?
Radeći novinarski posao i prateći zdravstvo godinama unazad, shvatila sam da su najveći problemi našeg zdravstvenog sistema nepotizam i partijsko zapošljavanje, niske zarade i nedostatak sistemskog ulaganja u zdravstvo. Nikad neću zaboraviti kad sam, gledajući jedan konkurs Kliničkog centra Vojvodine pre koju godinu, među primljenim medicinarima viđala dosta poznatih prezimena - valjda zato postoji i ona pošalica "institut za majku i dete" za kuće koje zapošljavaju decu lekara. Nikad neću zaboraviti ni iskustvo jednog prijatelja koji je, prošavši sve nivoe provere za posao u jednoj državnoj zdravstvenoj ustanovi, na samom kraju i uoči dobijanja posla dobio pitanje: "Ako bi se samo još učlanio, znaš da tako mora...".
Plate su drugi problem. Država je sama sebi priznala da su medicinski radnici sramotno nisko plaćeni kada je poslednji put, u aprilu ove godine, povećala plate u zdravstvu za 10 odsto. Da li bi se to dogodilo da nije bilo epidemije virusa korona, a znamo da smo imali i izbore? Dakle, znamo da se to dogodilo zbog izbora. Osim što država zna da su medicinari sramotno plaćeni, svesna je i da demagoški mora da ih stimuliše sa jednokratnim novčanim nagradama kako bi im manje teško palo urušavanje zdravstvenog sistema kojem upravo svedočimo.
Čak ni u tim situacijama ne može dostojno i svima koji zaslužuju da se isplati taj novac, već i tu mora da se kalkuliše i da neki koji rade manje dobiju više, a oni koji rade više dobiju manje.
A da se godinama unazad samo krpe rupe u zdravstvenom sistemu pokazuje činjenica da očigledno nema dovoljno kapaciteta u kriznim situacijama. Neki će sad upitati: "Ali ovo nije normalna situacija, mnogi građani su bili bezobzirni i kupovali u Zari na Crni petak, išli po splavovima, ko im je kriv što su sada bolesni i zauzimaju mesta u bolnicama?"
Rekla bih da su krivi oni koji su slali poruku da je bezobzirnost sasvim okej jer vera štiti od kovida, pričešćem se ne možete zaraziti - ali ne samo to. Predsednik Srbije je tek nedavno počeo redovno da nosi masku u javnosti (valjda mu je PR tim rekao da više zaista ne sme da pokazuje silu, u trenutku kad dnevno umre više od 60 zaraženih kovidom, a veliki broj građana očigledno misli da treba da celiva leš).
Četvrti i poslednji problem je zapravo drugi primer sa početka ovog teksta, a tiče se nedavne javne i emotivne reakcije dr Radeta Panića, specijaliste anestezije i reanimatologije iz Kraljeva. Kao angažovani u "crvenoj kovid zoni", u gostovanju na televiziji N1 je gotovo plačući rekao da je "zdravstveni sistem Srbije zvanično pukao".
"Juče sam bio u situaciji kakva se dešavala u Italiji. U svom profesionalnom veku nisam očekivao da ću doći u takvu situaciju, nisam imao mesta za ljude koje mi u medicini smatramo mladima, niti sam imao gde da ih transportujem", rekao je Panić o situaciji koju većina nas može samo da zamisli u glavi, ali ne i da proživi.
Kao gledalac, mogli ste da razumete i osetite nemoć o kojoj je govorio, o užasnoj trijaži koju mora da sprovodi, svestan da mu je posao, profesionalna i lična odgovornost da spašava živote, a da to sada ne može da učini. To je ona nemoć kada vam je žao jer se ništa ne pitate, ali držite tuđ život u rukama u trenutku kad oni koji se pitaju razmišljaju kako da krivicu za ceo fijasko stave na vas i građane.
Postavlja se i pitanje kako ljudi poput dr Predraga Kona, u tim godinama i sa tolikim iskustvom, mogu mirno (ili naizgled mirno) da gledaju na sve ovo? Potom još i da "odgovorno tvrde da nema pucanja zdravstvenog sistema" i time da dovode javnost u očiglednu obmanu, svesni da odgovornost neće trpeti. Vlast i bliski vlasti u Srbiji jednostavno ne žele da preuzmu nikakvu odgovornost ni u jednom pogledu - ne samo u vremenu ove epidemije, već i za bilo koju situaciju koja nam se dogodila decenijama unazad. Preuzeti odgovornost znači da priznajete da ste pogrešili, a kod nas postoji sistemsko nipodaštavanje stručnih ljudi i nepriznavanje ličnih grešaka, zarad ličnog interesa.
Zapitajte se da li odgovorna lica u zdravstvenim centrima imaju na umu vaše zdravlje i boljitak kad u radni odnos primaju priučenu lekarsku decu ili partijski kadar. Pitajte se ko će vas zbrinuti kad dođe Hitna pomoć ili kad završite u Urgentnom centru. Nisu ni dr Lukić ni dr Panić krivi zato što medicinski tehničar sa završenim kursom ne zna da vam pronađe venu. Krivi su oni koji su odlučili da donesu odluke gledajući sopstveni, a ne kolektivni interes.
Zbog svega navedenog, zaista treba da nas pogađaju svi napadi na one koji rade svoj posao i otvoreno govore o problemima koje imamo. Greške se dešavaju, ali kod nas očigledno ne postoji namera da isti budu rešeni zarad kolektivnog boljitka. Postoje samo zamene teza, nepriznavanje grešaka i dalje urušavanje onoga što nazivamo sistemom, a što odavno ne postoji. Sve to prolazi jer je lična odgovornost misaona imenica u ovakvom društvu. Za kraj, pročitajte kako je dr Srđan Lukić odgovorio na kritike na objavljenu informaciju o oglasu za posao u Sloveniji.
Hvala svima na podršci u vezi mog jučerašnjeg tvita vezanog za posao u Sloveniji. Hvala i kritičarima zato što je potrebno govoriti o tome zašto zdravstveni radnici odlaze, i zašto plata ni približno nije glavni a kamoli jedini razlog. Tema je preopširna, ali da probam ukratko:
— Srđan Lukić (@srdjl) November 29, 2020
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Komentari 44
Dule
Trky
Profesor
Plate jesu male u zdravstvu, a uslovi za rad od spremacice do profesora veoma teski. I nije to zbog nedostatka para i siromastva. U javnim preduzecima ima suvise radnika (partijskih kadrova), pa cak I onioh fiktivno zaposlenih, a plate visestruko vec za istu kvalifikaciju. I ZATO NEM PLATNIH RAZREDA, I NECE NI BITI USKORO. A godisnji gubitci javnih preduzeca (EPS,Zeleznice, PTT, Srbijagas,…) su 460 miliona eura, koje pokriva drzava iz budzeta, pa za penzije, zdravstvo i prosvetu “nema”. I na takvo zdravstvo pocinje II poluvrememe, (korona od marta), gde se polovina kapaciteta rasporedjuje (nedeljama bez maski, rukavica i zastitnih odola).na lecenje kovid bolesnika), a druga polovina ostaje da leci sve ostale bolesnike, u hausu, sa smanjenim brojem kreveta, prostora za rad,… I zato su pacijenti i bolesnci uskraceni, ne mogu doci do lekara, dugo cekaju, UMIRU OD KORONE, a druga grupa ZBOG KORONE.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar