Udari te auto i šta ćeš: Crveno - staneš, zeleno - kreneš, džaba...

Često su se proteklih dana mogle pročitati vesti o tome kako su oboreni biciklisti diljem Novog Sada i čovek se stalno pita, pa šta rade ti biciklisti kada bivaju oboreni?! A onda to doživiš u punom sjaju, prelazeći na zelenom kod "Norka".
Udari te auto i šta ćeš: Crveno - staneš, zeleno - kreneš, džaba...
Foto: 021.rs
Vrag ne spava, zvuči jedna narodna mudrolija. Narodu nikad ne treba verovati, ali i to pravilo ima izuzetak, upravo u vidu rečenice s početka. Naime...
 
Proteklih dana često su se mogle pročitati vesti o tome kako su oboreni biciklisti diljem Novog Sada, ne jedan ili dva, već skoro svakog dana bar trojica i čovek se stalno pita, pa šta rade ti biciklisti kada bivaju oboreni?! Kuda voze, kuda gledaju?! A onda ti odgovor stigne iz prve ruke, saznaš to u punom sjaju, na zelenom svetlu, na prelazu od "Lilija" ka "DM-u", u samom centru grada.
 
Uznemirujuće subverzivan osećaj užasa i bezizlaza je momenat udarca automobila u bicikl, u punoj brzini, u polukružnom voleju, koji iz, razmišljaš posle do kasno u noć, neshvatljivog razloga izvodi vozač, hoteći samo da bude brži od života. 
 
Ne znaš da li si rekao, ili si hteo da kažeš: "Pa čoveče, zeleno je, zar ne vidiš?!", ali lepo u deliću milisekunde vidiš da nemaš kuda, vidiš da te udara automobil - nemaš gde: levo je on, desno su pešaci koji su zajedno sa tobom krenuli da pređu ulicu. Gotovo je, misliš, hauba ti ne gine, to je to...
 
U sledećem trenutku klizneš na asfalt - ni Milka Babović ne bi umela da odredi da li je to bio neki priprosti "tulup" ili raskošni "dupli aksl", kola su stala kod tvog levog ramena, bicikl je na tebi, pokušavaš da ustaneš, ne ide, ljudi oko tebe govore da ne ustaješ, možda je nešto slomljeno, ti tvrdoglavo tražiš ruke, pružaju ih sa svih strana, ustaju te, pomažu do trotoara... U glavi ti zuji strah, članak ubija od bola, oko tebe trube oni preostali što bi da budu brži od života, trube automobilu-oboritelju koji otvorenih vrata stoji na pešačkom... 
 
Šta sve još kroz prestravljenu glavu prođe do kraja večeri i noći, ne staje u jednu crticu: što si išao na taj prelaz, a ne na onaj prema SNP-u, kako ćeš sad kući, to što moraš da odložiš sutrašnji susret sa jednim izuzetnim čovekom, što odlažeš direktan susret sa prolećem u februaru, kad ćeš opet na bajs, šiz što znaš da će sad sve na neko vreme morati da bude drugačije... 
 
Misli se roje i roje, cele večeri dok ti post festum podrhtava telo i tresu se ruke. Zglob tokom noći zalivaš čime se god setiš, kao led hladnom vodom, sa friz gelom preteraš toliko da ne osećaš ni zglob, ni stopalo, na koncu se setiš i travarice, izručiš tu pola litre: da neki znaju gde je sad prolivaš, tačno bi te tužili Centru za socijalni rad!
 
Dok toneš u san, priviđaju ti se semafori: Crveno - staneš, zeleno - kreneš, ili je možda ipak obrnuto??!!
 
P.S. Vozač automobila je posle prvobitne rečenice "Taman se upalilo zeleno kada sam skrenuo", bio oduvan povicima pešaka da nije tačno, da je zeleno uveliko bilo kada je, na sredini pešačkog gotovo, uleteo među nas. Odmah potom, priznao je da je kriv, a do kraja večeri i da je u tom trenutku samo spustio pogled na telefon... 
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • viki

    07.03.2021 08:19
    Loša signalizacija
    Većina nas je putovala po evropskim gradovima sigurno. Mogli ste primetiti, da nema ukrštanja na raskrsnicama. Pešaci (a i biciklisti) kad prelaze NEMA USLOVNIH SKRETANJA ZA AUTOMOBILE. NEMAAAAA!!!!! SVAKO IDE SAMO U JEDNOM PRAVCU. NEMA DA TE ZAKAČI AUTO, JER ON SKREĆE LEVO ILI DESNO.
    Kod nas su loše postavljeni semafori. Treba da budu iznad svake kolovozne trake, a ne na pola koplja nabijeni, pa ti proceni za koga je zeleno.
    Kod nas je to skupo, a ljudski život je jeftin. Pa se ti čuvaj.

    Nije velika nauka, samo je treba primeniti. Znači - NEMA USLOVNIH SKRETANJA. ČAK NI KAD HOĆEŠ DESNO DA SKRENEŠ. DOK SVAKI PEŠAK NE ODE, NIKO NEMA SKRETANJE.
  • Vlada

    26.02.2021 11:39
    @Boba

    Generalno se slažem, ali tu kod Futoške pijace pešaci su dužni da gledaju šta rade kad prelaze biciklističku stazu, a to radi možda 20% ljudi, ostali samo izbauljaju kao zombiji.
  • Boba

    26.02.2021 09:56
    ista raskrsnica
    Na istoj raskrsnici pre dva dana zamalo me udario gradski autobus. Čekala sam na semaforu kod DM-a, na početak zelenog svetla kročila sam na pešački prelaz, ali autobus koji je išao Jevrejskom ulicom nije imao nameru da se zaustavi jer je vozač pošto-poto hteo da skrene desno na bulevar M. Pupina. U deliću sekunde uspela sam da se vratim na trotoar a autobus je protutnjao. Ljudi iza mene su bili ogorčeni i vikali su kakva je ovo budala, a ja sam bila van sebe jer je falila sekunda da nastradam. Što kaže jedan čovek ovde, na zeleno svetlo treba paziti više nego kad je crveno...... Kao što ima bezobzirnih vozača, tako ima i neodgovornih biciklista i pešaka. Biciklisti voze kao sumanuti i ne vode računa da uspore npr. kod Futoške pijace, gde je autobusko stajalište i puno ljudi cirkuliše. Pešaci prelaze na crveno, pretrčavaju bulevar van pešačkog, najgore je kad sa sobom vode malu decu i pružaju im loš primer.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.