Zaboravljena deca Srbije: Problem pristupa ministarstva podršci porodicama dece sa invaliditetom

Nedavno je objavljen treći izveštaj DRI i MDRI-S organizacija o položaju dece i odraslih sa invaliditetom koji borave u ustanovama socijalne zaštite u Srbiji.
Zaboravljena deca Srbije: Problem pristupa ministarstva podršci porodicama dece sa invaliditetom
Foto: Pexels (Cottonbro)
Izveštaj skreće pažnju na segregaciju koja je neminovna posledica života u instituciji, na izloženost dece zanemarivanju i neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti, uskraćivanju prava ženama na odlučivanje o sopstvenom reproduktivnom zdravlju, opasnosti od seksualnog zlostavljanja za koje nisu uspostavljeni adekvatni mehanizmi otkrivanja i procesuiranja. U izveštaju se naglašava štetnost institucionalnog smeštaja za decu, koji je opasan po psihičko i fizičko zdravlje i koji neminovno vodi pogoršanju poteškoća u razvoju.
 
Oni koji se prvi put upoznaju sa položajem korisnika ustanova socijalne zaštite biće potrešeni otkrićem da zbog invaliditeta neke osobe budu potpuno prepuštene sistemu koji nije sposoban da organizuje podršku, osim one koja znači segregaciju od društva, faktičko lišenje slobode i obespravljenost. Za onaj mali broj građana koji su upoznati sa ovim problemom i profesionalce koji se njime bave činjenica koja najviše uznemirava je da nadležni, pre svega ministarstvo za socijalnu zaštitu, u poslednjih nekoliko godina ne samo da nisu unapredili, već su i donosili odluke u vidu politika i zakona koje su unazadile proces unapređenja položaja osoba sa invaliditetom, njihove emancipacije i ispravljanja viševekovne nepravde prema njima.
 
Ministarka za socijalnu zaštitu Darija Kisić Tepavčević je dan pre objavljivanja ovog izveštaja saopštila da se spremaju nova ulaganja u institucije socijalne zaštite, verovatno sa namerom da preduhitri loše vesti koje će uslediti dan kasnije, te u želji da zamaže oči javnosti koja kao da ne zna da deci nisu bitniji okrečeni zidovi i novi nameštaj u institucijama od života u porodici. I tako, umesto da se sredstva ulažu u usluge koje će pomoći roditeljima da decu zadrže u porodici, a da uz to zadrže i svoje poslove i društveni život, ona se troše na ulepšavanje institucija u kojima će ova deca završiti zbog nedostatka podrške.
 
Dokaze za unazađivanje položaja dece i odraslih sa invaliditetom u socijalnoj zaštiti nalazimo i u kvantitativnim podacima sakupljenim i analiziranim od strane vladinog ekspertskog tela za pitanja siromaštva i socijalnog uključivanja. Dostupnost nekih usluga koje se pružaju u otvorenoj zajednici, u porodici i mestu življenja i obrazovanja odnosno rada osoba sa invaliditetom, je u padu ili stagnaciji, pa tako na primer usluga pomoći u kući za porodice sa decom sa invaliditetom je 2012. imala 611 korisnika, a 2018. godine 227. 
 
Broj korisnika usluga koje su okosnica podrške mladima i odraslima da žive u zajednici, poput stanovanja uz podršku, su u značajnom padu iako je njihov broj bio nizak i 2012. kao i 2015. godine. Takođe, vrlo značajna usluga porodični saradnik beleži pad korisnika od 66 odsto između 2015. i 2018. godine, sa 1.152 na 387, i dostupna je u samo u četiri najveća grada. U isto vreme, jedini i značajan rast broja korisnika beleži usluga lični pratilac deteta, što predstavlja partikularni napredak, te otkriva nedopustivu i nezvaničnu politiku ministarstva – proširivanje jedne usluge vrši se na uštrb drugih usluga i na štetu korisnika, pa i onih koji koriste uslugu ličnog pratioca.
 
Takva politika i rad nadležnih institucija su neetički, ali i neustavni jer su u suprotnosti sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom koju je država Srbija inkorporirala u svoj pravni sistem donošenjem zakona o ratifikaciji ovog međunarodnog sporazuma davne 2009. godine.
 
Nažalost, sudije u Srbiji nisu pokazale nameru da ovu konvenciju sprovode iako se prema Ustavu potvrđeni međunarodni sporazumi mogu direktno primenjivati, što bi značilo da se na njima mogu zasnivati sudske presude. Pasivnost pravosuđa u primeni Konvencije ima znatne posledice, pre svega akumulaciju nesputane moći u organima izvršne vlasti. Iako zakonodavna uloga prema Ustavu pripada Skupštini Republike Srbije, ona se u trenutnom političkom režimu Srbije faktički ostvaruje u vladinim organima. 
 
Svi zakoni i javni politike u oblasti socijalne zaštite su proizvod ministarstva socijalne zaštite, koje ne uvažava mišljenje i predloge drugih političkih i nepartijskih aktera u procesu proizvodnje pravnih akata i strateških dokumenata. 
 
Ovo dovodi do koncentracije moći u rukama ljudi čija je kompetentnost u relevantnim oblastima, a posebno u oblasti međunarodnog javnog prava i obaveza države koje iz njega proističu, upitna, kao što su upitni i interesi kojima se vode a koji se ne tiču prava i socijalne zaštite.
 
Tekst je prvobitno objavljen na sajtu Peščanika. Autor je doktorand na Bečkom univerzitetu i istraživač u "Bečkom forumu za demokratiju i ljudska prava".
  • Tuga

    04.07.2021 00:22
    O zaboravljenoj deci
    Na brdovitom Balkanu i ovo doživljavaju nedužna deca. Pre će se nagurati lezilebovići, familija ili ljudi iz stranke u državnu službu, a da ni njima, ni njihovim pretpostavljenim ne padne na pamet da ponekad volontiraju u ovim ustanovama. Tada bi shvatili da je problem i u broju zaposlenih i u uslovima rada. Lako je trošiti narodne pare, ali ima i od prečeg preče. Nažalost, nema svrhe pisati, resorna ministarka ne napušta pune jasle. Osnovno pravilo vlade je da sit gladnome ne veruje.


  • Jelena

    03.07.2021 11:00
    Roditelj = staratelj
    Većina roditelja je primorana da da otkaz da bi se brinula o detetu sa posebnim potrebama .
    Potebna je veća finansijska i zdravstvena podrška takvim roditeljima a ne okrečene institucije, samo što je problem što to ne može na tender i niko od političke bratije ne može da se ovajdi od toga. Zato nam je stanje takvo kakvo jeste.
  • Mučenik

    03.07.2021 08:19
    LAŽIMA OSVAJAJU PENZIONERE
    Sve se čini da penzionerima bude bolje, a ono njima je sve gore, od laži nemaju fajde. Gospodo idIoti idiotski, vreme je vaše da više ne zamajavate gladne i jadne, vašega jada, penzionere da im i onako mizerne penzije povećavate svakodnevno, iz usta glavnogovornika, a zatim i njegovih poltrona, doušnika i šlihtera, više puta. S druge strane, popularišete švajcarske formule, na žalost penzionera, a vaša idiotska, idioti, povećanja penzije. S treće strane na, stvarno vaše povećanje pnzija će čekati najmanje godinu dana, ukoliko ih ne izlažete, onako patriotski i (ne)ljudski. U zemlji Srbiji na brdovitom i jadnom Balkanu penzioneri su i onako najveća beda, a čime zaslužili, izgleda glasanjem za vas, idioti.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.