Vatikan priznaje Gospu iz Međugorja

Crkvena komisija, imenovana 2010. od Vatikana, na čijem je čelu kardinal Kamilo Ruini nije našla "ništa negativno", već "mnogo pozitivnog materijala".

Ova komisija uskoro predaje svoj izveštaj Kongregaciji za veru, koja ga prosleđuje papi radi odlučivanja o slučaju.
Deci starijeg uzrasta "javila" se Bogorodica po njihovoj tvrdnji 24. juna 1981. u Međugorju, opština Čitluk. Ovo mesto svake godine poseti oko milion vernika iz celog sveta.

Svakog 25. u mesecu od tada "Informativni centar Međugorja" objavljuje nove navodne poruke "kraljice mira".
Komisija je razgovarala sa vernicima koji tvrde da im se Bogorodica javila, a razmatrani su i brojni drugi "religijski aspekti".

Pominje se mogućnost da se za Međugorje osnuje posebna biskupija, kako bi se odvojilo od mostarske biskupije.
Svi dosadašnji mostarski biskupi nisu bili skloni da poveruju "čudima". Moguće je i proglašenje Međugorja za "svetilište", prenosi VIA.

Na pozitivan stav Komisije utiče, smatra se, knjiga Elizabete di Nikolo "Međugorje – nada za svet", koja je nedavno objavljena.

U njoj se opisuje borba njenog dvogodišnjeg sina Jošue, koji je imao rak u poslednjoj fazi, sa 80 hemoterapija i 17 zračenja, desetak tumora i metastazama u kostima.

Roditelji, koji žive na jugu Italije, sa dečakom su bili u Međugorju, više iz očajanja, nego zbog vere. Nakon toga, dečak više nije imao bolove, tumori su se znatno smanjili tako da su ih lekari lako uklonili. Lekari, kako piše u knjizi, rekli su da oni nemaju naučno objašnjenje za nagli oporavak dečaka. O ovome je izveštavala i televizija RAI.

Katolička crkva do sada nije bila spremna da prizna Medjugorje kao "mesto javljanja Marije".  U tome se oslanjala na stav Biskupske konferencije Jugoslavije iz 1991. To je značilo da je zabranjeno u ime crkve organizovati hodočašća, svaki odlazak se smatrao "privatnim".

Kardinal Racinger, sadašnji papa, 1998. je demantovao da on kao rukovodilac kongregacije za "čuvanje vere", i papa Jovan Pavle Drugi, imaju pozitivan stav o Međugorju. Preduzimane su kaznene disciplinske mere protiv sveštenika i monaha koji su širili kult ukazanja.

Mesni biskupi Mostara ostajali su uvek pri izričito negativnom gledištu (Ratko Perić i pre njega Pavao Žanić), koji su govorili o "trikovima" koji neprestano prate navodni slučaj ukazanja, što je dovodilo do konflikata sa franjevcima koji su aktivni u Međugorju.