Novi Sad je izgubio ljudsku suštinu
Novi Sad i ja se više ne (pre)poznajemo. Metaforički, ali i bukvalno. Kako je to moguće?
Foto: 021.rs
Svako pre podne, u sedam hiljada brzih koraka, u zavisnosti od odabrane maršrute, obiđem, recimo, zgrade četiri osnovne škole iz mog vremena, Tozinu, Mošinu i Jovinu gimnaziju, Gradsku kuću i Banovinu.
Kad ne zastanem, projurim pored Limanske, Futoške i Riblje pijace, pičim pored teniskih terena, koje su kadgod zimi osvajali klizači i hokejaši, pa dalje pored zgrada gde su bile prostorije fudbalskih klubova Novi Sad i Vojvodina, a tu je, odmah preko puta, zdanje u kojom je bio Radio Novi Sad gde se zapatila novosadska televizija, prođem pored tri novosadska pozorišta, evo poslastičarnica City i Carigrad, tu su kafane koje su se nekada zvale Kafe, Kec i Gurman, eto me pored spomenika Miletiću... sve u sat vremena, brzog hoda.
Kako se onda Novi Sad i ja ne (pre)poznajemo? Tu su mi svi bitni toponimi odrastanja, školovanja, važni i za moju porodicu, za poslove kojima sam se bavio. I?
Pa, nema ljudi koji su omeđili to vreme, dakle, i mene. Onih koje sam sretao po gradskim ulicama, na sportskim terenima, na pozornicama, u kafanama... Ne poznajem ove nove ljude, ne znaju oni mene. Za sat vremena, možda se tek nekom javim.
Ni po jada za mene, ionako sam tek grudvica lanjskog snega. Boli me što u svakom segmentu gradskog organizma nedostaju naslednici - metaforično opet, ali i doslovce - onih koji su činili Grad, bili njegov ponos. Od politike do sporta. Od umetnosti do rokenrola.
Grad je izgubio svoju ljudsku supstancu, iliti "hjuman risorsis", kako veli glamurozni novogovor. Govor forme, govor bez suštine. Novi Sad je izgubio ljudsku suštinu.
Ilustracija prva: kada sam, početkom šezdesetih, kao četrnaestogodišnji šiljokuran priključen prvom timu hokejaškog kluba Mladost, sa ogromnim poštovanjem doživljavao sam starije saigrače, u gradu poznate kao dokazane fudbalere, tenisere ili rukometaše.
Hokej je bio - sticajem tužne okolnosti da Novi Sad tada još nije imao veštačko klizalište - samo snažna zimska strast. Onda kada temperatura sklizne u debeli minus, a bezbroj puta opričani čika Janika Jakubec, domaćin terena teniskog kluba Vojvodina, neviđenom brigom i umešnošću, celu noć polivajući šljakastu podlogu, načini usred Dunavskog parka, ledenu čaroliju.
No, da se vratim starijim saigračima, mojim tada sportskim idolima. Gotovo svi su, ili već kao svršene fakultetlije imali dobra zaposlenja, ili su bili odlični studenti koji će se, vrlo skoro, priključiti ovim prvim, kao takođe, uspešni pravnici, tehnolozi, lekari ili inženjeri.
Bio je to obavezujući novosadski patern: biti zaokupljen - bez ikakve frke ili talambasanja - samonametnutim obavezama, ali i velikim zadovoljstvom: uspešno školovanje ili studiranje, usput i sport, muzika, razni hobiji...
Ilustracija druga: u mom gimnazijskom razredu - u svakom smislu prosečnom po tadašnjem prepoznavanju vanrednih vrednosti ili izuzetnosti - imali smo i prvoligaškog fudbalera, i hokejaša, i gimnastičara, dva glumaca amatera, osnivače i ključne članove dve, za jugoslovenske prilike, relevantne muzičke grupe, i pevača koji je snimao za Radio Novi Sad... Posle završenih studija, jedan postade prvak u Srpskom narodnom pozorištu, petorica odoše među novinare novosadske televizije, ostali behu priznati advokati, lekari, profesori ili direktori uspešnih firmi...
"Multitelentid pipl", kazali bi Englezi. Potpuno normalno, rezonovali su tada Novosađani. Radiš ono što znaš, umeš i voliš. Drugi odlučuju koliko to, zapravo, vredi. U svakom smislu. Jednostavno, svako je znao nekog, ko je znao nekog vrednog pažnje i poštovanja. I priča se tako (za)vrtela. Priča "starosadska"...
Kada sam onomad - drugim povodom, u drugom vremenu, posvećenu drugim ljudima - završio knjigu "Nostalgija", pre nego što sam je u "Prometeju" predao Zoranu Kolundžiji na čitanje i, eventualno štampanje, zamolio sam imenjaka Trifunovića, tek odomaćenog Sarajliju u Novom Sadu, da je pročita i, ako mu se svidi, napiše nešto poput pogovora.
"E moj Duca, i tebe tresu uspomene. Sećanja su opasna stvar. Prevrtljiva, lažljiva. Znaju da bole, kao tvoj naslov - nostalgija. To je, da te podstim, povratak bola, kako je na starogrčkom osnova te reči."
Sećanja bole, reče Duško i dade mi, verovatno, najpoetičniji tekst napisan povodom neke moje knjige. Velemajstor reči.
Beše to predavne 1996. Evo me - drugi povodima, o drugim ljudima - u novom krugu sećanja. I, opet trešnja. Povratak odveć ličnom, subjektivnom, neskriveno nostalgičnom. Bolnom? Verovatno. Uz osenčenja koje sobom nosi dugi protok vremena. Senke sećanja...
***
"Senke sećanja" su nova kolumna Duška Bogdanovića na portalu 021.rs. U novoj kolumni publika će u tekstovima poznatog novosadskog novinara i publiciste moći da čita o stvarnom i mogućem, istinitom i verovatnom iz dva veka i dva milenijuma. O Novom Sadu i svetu.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Novi Sad - Novosadske priče
VIDEO: Prepoznajete li ovaj grad - šta se radilo u Novom Sadu proleća 1939. godine?
18.04.2024.•
25
Pre 85 godina Novi Sad je bio znatno drugačiji grad. Najpre, u njemu je živelo gotovo sedam puta manje ljudi.
Bombardovanje 1999. godine - čega se sećaju Novosađani: Esmeralda, trčanje po čvarke, žurke...
24.03.2024.•
30
Povom 25. godišnjice od početka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, portal 021.rs vam donosi priče Novosađana o 78 dana 1999. godine.
Kako su Novosađani naučili NATO "red vožnje"
24.03.2024.•
7
Imao sam 11 godina. Tog dana se išlo prepodne u školu, popodne smo uobičajeno išli napolje da se igramo ubeđujući one koje su roditelji sprečili, da neće biti nikakvog bombardovanja...
VIDEO: Sećanje na "Žutu kuću" živi - trag Novog Sada kojeg sve manje ima
20.03.2024.•
23
Na lokaciji na kojoj se nekada nalazila kultna novosadska "Žuta kuća" gradska vlast planira izgradnju crkve posvećenoj stradalima u južnoj Bačkoj tokom Drugog svetskog rata.
FOTO: Znate li da u Veterniku postoji bosanska brvnara koja je spomenik kulture?
26.02.2024.•
16
Prava Bosanska brvnara sa etnografskom zbirkom predmeta starih i 200 godina može se pronaći u Veterniku.
Student nije zapalio žito
05.02.2024.•
5
Na fasadi kasarne u Ulici vojvode Bojovića jedna spomen ploča čuva priču o studentima koji su zapalili pšenicu. I to su platili životom.
FOTO, VIDEO Novosadski lekar čuva grad u starim mapama: Ovo je njegova priča
01.02.2024.•
3
Novosađanin Dušan Jovanović, lekar gastroenterohepatolog i onkolog, tokom februara imaće izloženu prvu izložbu starih mapa i grafika Novog Sada i Petrovaradina iz njegove velike kolekcije.
Spomenik rodoljubima zaboravljen u šiblju pored pruge u Petrovaradinu
22.01.2024.•
11
Novi Sad ima dosta spomenika, ali neki su usled istorijskih događaja pali u zaborav. Jedan od njih je i spomenik rodoljubima, koji se nalazi daleko od pogleda, pored pruge u Petrovaradinu.
Kad je pošta stigla u Novi Sad...
12.01.2024.•
11
U Velikoj sali Glavne pošte u Novom Sadu krajem prošle godine otvorena je izložba o nastanku i razvoju pošte u gradu.
FOTO: Petrovaradinska tvrđava čuva sećanje na stradale za oslobođenje i stvaranje Jugoslavije
08.01.2024.•
3
Ove godine se obeležava 110 godina od početka Prvog svetskog rata, a među tužnim godišnjicama je i streljanje rodoljuba na području Petrovaradina septembra 1914. godine.
FOTO: Priča o lokomotivi koju svi znate - decenijama dočekuje putnike u Novom Sadu
25.12.2023.•
3
Ispred Železničke stanice već 35 godina Novosađane i druge putnike pozdravlja parna lokomotiva stara gotovo čitav vek.
Novi Sad čuva uspomenu na prvog partizanskog pilota
11.12.2023.•
6
Novi Sad je nekada imao fabriku aviona, aerodrom i školu za pilote. Malo toga podseća na ovaj deo istorije grada, a to uključuje i spomen-ploču posvećenu prvom partizanskom pilotu Franji Kluzu.
Kolači od prijateljstva: Novosadska slatka druženja
28.11.2023.•
9
Prvi kolač u koji sam se zaljubio - a da nisu bili makoši ili krofne - dela majstorskih ruku mojih baka Katice i Marije, bio je profiterol.
"Armija" - najstrašnije mučilište Novosađana
27.11.2023.•
15
Na najstrašnije mučilište Novosađana u istoriji grada "Armiju" podseća tabla na zgradi gde se nalazilo ovo zloglasno mesto.
Iz centra na "brdo" 2: Biti na nogama
14.11.2023.•
2
Krajem aprila 1979. u Velikoj Britaniji su održani izbori - pokazalo se istorijski - na kojima su Konzervativci potukli do tada vladajuće Laburiste.
Neprimetna ploča na Gradskoj kući čuva priču o borbi novosadskih radnika
13.11.2023.•
2
Na Gradskoj kući stoji spomen ploča koja je skoro potpuno zaboravljena i skrajnuta gotovo tri decenije, iako se nalazi pred očima svih prolaznika.
Pogrebni nemiri u Novom Sadu: Kako su se Srbi borili da celivaju mrtvace
10.11.2023.•
22
Pre 246 godina u Novom Sadu su zabeleženi pogrebni nemiri jer su tadašnje carske vlasti pokušale da suzbiju pojavu nošenja otvorenog sanduka sa mrtvacem kroz naselja, kao i celivanje mrtvaca.
Iz centra na "brdo"
07.11.2023.•
3
Na "brdo" - kako smo u šali zvali zdanje Televizije Novi Sad smeštenu na Mišeluku na obroncima Fruške, došao sam iz centra grada.
Tri prsta iz Novog Sada
31.10.2023.•
2
Na različite načine Srbi i građani ove zemlje demonstriraju patriotizam i poštovanje prema nacionalnim simbolima.
Pisac prve moderne srpske drame rođen je u Novom Sadu - crkva je htela da spali rukopis
23.10.2023.•
7
Istorijska drama "Smrt Uroša V." koju je napisao Stefan Stefanović, igra se na pozorišnim scenama skoro dva veka, a malo je nedostajalo da nikada ne bude izvedena.
Novosadsko ugostiteljstvo: Početak kraja "doba nevinosti"
17.10.2023.•
0
Zahvaljujući maminom poslu - nekoliko godina je bila direktor Hotelskog preduzeća "Vojvodina" - kao sasvim mali dečak sam naučio značenje pojmove kao što su hotel, restoran, letnja bašta, pivnica...
Komentari 41
Rade
Veliki Lakat
Sve ostalo je statistika. Bleda i nevažna.
Bogica
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar