VIDEO: Upoznajte malu ajkulu koja svetli u mraku

Okean je pun organizama koji svetle: plutajuće meduze, dubokomorske ribe sa svetlećim mamcima, neonski plankton koji osvetljava obale.
VIDEO: Upoznajte malu ajkulu koja svetli u mraku
Foto: Screenshot (Youtube/Sasuke Tsujita)
Iako je proizvodnja svetlosti česta pojava u evoluciji mora, malo ljudi shvata da ne potiče sav morski sjaj od organizama koji sami stvaraju svetlost. Neke životinje koriste drugačiji trik: biofluorescenciju. Među tim fluorescentnim životinjama nalazi se i mala atlantska ajkula poznata kao lančana mačka-ajkula (Scyliorhinus retifer), piše Forbes Srbija.
 
Kada biste je posmatrali pod običnim svetlom, pomislili biste da lančana mačka-ajkula izgleda prilično neupadljivo. Ima boju od svetlosmeđe do braon, sa mrežom tamnih linija preko tela koje podsećaju na šaru lanca. Međutim, ako biste je obasjali plavim svetlom i posmatrali kroz žuti filter, videli biste kako svetli jarko zeleno.
Evo kako nam lančana mačka-ajkula pruža uvid u to kako ajkule opažaju svoje okruženje, kao i u to kako su se ovakvi signali razvili u mračnim staništima.
 
Biofluorescentna ajkula
 
Da bismo razumeli sjaj lančane mačka-ajkule, važno je razlikovati biofluorescenciju od bioluminiscencije, jer su to dve pojave koje se često mešaju:
 
Bioluminiscentni organizmi - poput svitaca, svetlećih larvi ili određenih dubokomorskih riba - proizvode svetlost putem hemijskih reakcija, što znači da sami stvaraju sopstveno osvetljenje. Biofluorescentni organizmi, s druge strane, ne stvaraju svetlost sami. Umesto toga, oni apsorbuju svetlost jedne talasne dužine i ponovo je emituju na drugoj (obično dužoj) talasnoj dužini. Primeri uključuju neke vrste ptica, korale, škorpije i ribe, među kojima je i lančana mačka-ajkula.
Lančane mačka-ajkule obično žive duž zapadnog dela atlantskog kontinentalnog pojasa, najčešće na dubinama gde je sunčeva svetlost u velikoj meri filtrirana morskom vodom. Kao što ronioci znaju, duže talasne dužine poput crvene i narandžaste brzo nestaju na tim dubinama. Zbog toga su pretežno vidljive samo plave talasne dužine svetlosti.
 
S obzirom na to da plava svetlost najefikasnije prodire kroz vodu, ona je obično dominantan izvor osvetljenja u većini morskih ekosistema. Zbog toga životinje koje mogu da tu plavu svetlost pretvore u druge boje dobijaju nove vizuelne signale, što im pomaže da se istaknu u jednobojnom okruženju.
 
U tom smislu, biofluorescencija stvara kontrast u inače plavom vizuelnom svetu. Za životinje koje mogu da detektuju te talasne dužine, ovi fluorescentni signali mogu čak služiti kao neka vrsta tajnog vizuelnog jezika.
 
Sunčana svetlost kroz vodu
 
Prema istraživanju objavljenom 2016. u časopisu Scientific Reports, kod lančane mačka-ajkule proces biofluorescencije funkcioniše ovako:
 
- Plava svetlost iz okolnog okeana prodire kroz vodu
- Specijalizovani molekuli u koži ajkule apsorbuju tu plavu svetlost
- Ti molekuli ponovo emituju energiju kao zelenu fluorescentnu svetlost
 
Možda najvažniji deo ovog procesa jeste spoljašnji izvor svetlosti. U morskim okruženjima, to je obično sunčeva svetlost filtrirana kroz vodeni stub.
 
Jedan od najzanimljivijih aspekata ovog otkrića jeste da lančane mačka-ajkule verovatno i same vide tu fluorescenciju. Kako pokazuje studija objavljena u časopisu "Scientific Reports", oči ovih ajkula prilagođene su da detektuju talasne dužine koje proizvode njihovi sopstveni fluorescentni obrasci. U istraživanjima koja su ispitivala spektralnu osetljivost njihove mrežnjače, naučnici su otkrili da su fotoreceptori u mrežnjači podešeni na plavo-zelenu svetlost.
 
 
To znači da sjaj koji ljudskom oku pod vodom deluje suptilno (ili čak nevidljivo) može biti vrlo upadljiv drugoj ajkuli. Drugim rečima, biofluorescencija može funkcionisati kao privatni vizuelni kanal - vidljiv jedinkama sa odgovarajućim čulnim sposobnostima, ali manje uočljiv predatorima ili plenu koji nemaju te sposobnosti.
 
Hemija iza sjaja ove ajkule
 
Mnogi se pitaju šta tačno čini lančanu mačka-ajkulu fluorescentnom. Odgovor leži u neobičnom hemijskom jedinjenju koje se nalazi u njihovoj koži.
 
U detaljnoj biohemijskoj analizi objavljenoj 2019. u časopisu "iScience", istraživači su identifikovali grupu fluorescentnih molekula u koži lančanih mačka-ajkula koji ranije nisu bili opisani kod kičmenjaka.
 
Tačnije, ova jedinjenja su bromovani metaboliti koji potiču iz metaboličkog puta triptofana. To znači da nastaju u biohemijskim procesima koji uključuju aminokiselinu triptofan. Kada su ovi molekuli izloženi plavoj svetlosti, emituju zelenu fluorescenciju.
 
Ono što ovo otkriće čini još zanimljivijim jeste to što ova jedinjenja u laboratorijskim testovima pokazuju i određena antimikrobna svojstva.
 
Drugim rečima, isti molekuli koji su odgovorni za fluorescenciju mogu imati i dodatne fiziološke uloge – moguće čak pomažući u zaštiti kože ajkule od mikrobioloških infekcija. Ovakva višefunkcionalnost je česta u evolucionoj biologiji. Neretko se dešava da se strukture i molekuli razviju za jednu svrhu, a kasnije budu „preuzeti” za druge.
 
Signalizacija tokom parenja
 
Zanimljivo je i to da fluorescencija lančane mačka-ajkule nije ravnomerno raspoređena po telu. Umesto toga, sjaj formira obrasce koji se poklapaju sa karakterističnim svetlosmeđim i braon šarama nalik lancu.
 
Ovi obrasci postaju naročito upečatljivi kada se posmatraju kroz filtere koji izdvajaju fluorescentne talasne dužine. Autori rada objavljenog u časopisu "iScience" navode da pojedini delovi tela ajkule fluoresciraju intenzivnije od drugih, što stvara upečatljiv kontrast između jarko zelenih i tamnijih područja.
 
 
U pregledu objavljenom 2017. u časopisu "Philosophical Transactions of the Royal Society B", istraživači navode da fluorescencija može imati više bioloških funkcija u životinjskom svetu, ne samo kod lančane mačka-ajkule:
 
- Prepoznavanje vrste – fluorescentni obrasci mogu pomoći jedinkama da se međusobno prepoznaju u slabo osvetljenim sredinama.
 
- Signalizacija tokom parenja – fluorescencija može povećati uočljivost određenih delova tela tokom udvaranja ili čak uticati na izbor partnera.
 
- Kamuflaža – fluorescentne šare mogu pomoći da se razbije obris tela organizma u specifičnim svetlosnim uslovima plitkih obalnih voda.
 
Utvrđivanje koja od ovih uloga (ako ijedna) ima dominantnu funkciju u prirodi i dalje je aktivna oblast istraživanja.
Zašto je ova ajkula važna
 
Pored lepote i intrigantnosti ovog otkrića, fluorescentna jedinjenja u koži lančane mačka-ajkule mogu imati i biomedicinsku primenu. Pošto ovi molekuli fluoresciraju pod određenim talasnim dužinama, istraživači trenutno ispituju da li bi slična jedinjenja mogla da se koriste kao alati za biološko snimanje. Zapravo, fluorescentni markeri se već široko koriste u ćelijskoj biologiji i medicini za praćenje molekularnih procesa.
 
Pored toga, antimikrobna svojstva ovih jedinjenja mogu poslužiti kao inspiracija za razvoj novih antimikrobnih sredstava. Ovo je oblast od sve većeg značaja, jer otpornost na antibiotike postaje globalni problem koji utiče na populacije širom sveta.
 
Iako sjaj lančane mačka-ajkule na prvi pogled može delovati kao zanimljiva radoznalost, ovakva otkrića pokazuju koliko toga u morskim ekosistemima još uvek ostaje skriveno. Očigledno je da okean sadrži slojeve vizuelne komunikacije koji su potpuno nevidljivi bez specijalizovane opreme. Ove ajkule su takođe posebno zanimljiv primer kako se adaptacije često razvijaju kroz međusobno delovanje okruženja, hemije i čulne percepcije.
 
Ono što ljudskom oku izgleda obično često je sve samo ne to - naročito ispod površine mora. Za istraživače koji proučavaju lančanu mačka-ajkulu, taj fascinantni zeleni sjaj je još jedan podsetnik da evolucija retko propušta priliku da svetlost pretvori u informaciju.
 
Od svetlećeg planktona do fluorescentne kože ajkula, priroda je prepuna skrivenih čuda.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Svet životinja

Zašto gavranovi prate vukove?

Partnerstvo između gavrana i vukova seže do nordijske mitologije - Odinove ptice su izviđale unapred i vodile plen do božjih očnjaka, odnos koji je obezbeđivao hranu za sve.