Koje su opcije Srbije?

Četvrtak, 23. oktobar, bio je prijatan jesenji dan. Već oko 11 časova temperatura je dostigla 23 stepena i svako ko je mogao odlučio se za šetnju.
Koje su opcije Srbije?
Foto: 021.rs
Ali umesto da budu opušteni i radosni, stanovnici Srbije su zabrinuti. Razlog nije dolazeća zima; ovo godišnje doba je poslednjih decenija sve manje hladno i ne može da se uporedi sa zimskim periodima od pre 40 ili 50 godina. 
 
Ono zbog čega strepe građani od Horgoša do Tabanovaca su energija i energenti - veliko je pitanje hoće li ih narednih meseci biti dovoljno i teško je reći da li je neizvesnija situacija oko snabdevanja strujom, gasom ili naftom.
Socijalistička vremena
 
Na nevolje sa električnom energijom građani Srbije su se najbolje podsetili 2. oktobra, kada je u ranim jutarnjim časovima meteorološka stanica u Beogradu zabeležila tek stepen iznad nule, što je rekordno niska temperatura za ovaj datum. 
 
Potrošnja struje se naglo povećala na 101 milion kilovat-časova za 24 časa, a i narednih desetak dana je zadržana na oko 94 miliona, što je oko 11 miliona više nego prošle godine u isto vreme. Međutim, proizvodni kapacitet EPS-a teško da može više dana uzastopno prelaziti 80 miliona kilovat-časova dnevno, pa je jasno da Srbija uvozi znatne količine struje bukvalno svaki dan.
 
Podsetimo se da u socijalistička vremena Srbiji nije bio problem da dnevno proizvodi i po 115–120 miliona kilovat-časova i to kontinuirano mesec-dva dana, pa i duže. Postavlja se pitanje otkud onda toliki pad moći srpskih elektrana? Jedan od razloga je protok vremena, turbine i drugi mašinski strojevi su usled starosti izgubili na efikasnosti.
 
No veći uticaj na snažan pad kapaciteta EPS-a leži u sve manje kaloričnom uglju na kolubarskim ležištima, odakle se snabdevaju dve najveće srpske energane i čija proizvodnja čini polovinu ukupne domaće proizvodnje električne energije. Drugi razlog je izuzetno nizak vodostaj svih reka, pa će domaće hidroelektrane do kraja godine proizvesti struje 24 odsto manje nego prošle godine, a čak 40 odsto manje nego pre dve sezone.
Svakodnevni uvoz struje
 
Naravno da struju svakodnevno uvozimo i to u popriličnim količinama. Istina, na ovom planu bili smo srećne ruke, jer Evropa svakodnevno u periodu od 10 do 15 časova ima znatne količine viška električne energije, ponajviše usled velikog obilja solarnih energana koje najintenzivnije rade oko podneva, dok sumrakom njihova aktivnost prestaje. 
 
Baterijska skladišta mogu da sačuvaju tek trećinu solarne energije iz perioda vršne proizvodnje, pa se gotovo dve trećine solarne energije usmerava ka tržištu i plasmanu van EU. EPS-u odgovara ovakva situacija i uspeva da relativno jeftino, često i ispod proizvodne cene energije iz sopstvenih elektrana, nadoknadi manjak proizvodnje.
 
Međutim, ovakva orijentacija teško da može biti trajnija. Čim skladištenje energije postane efikasnije, podnevna solarna energija će bitno dobiti na ceni. Tada će uvoz struje biti papreno skup, megavat struje će se plaćati i po 250–350 evra naspram sadašnjih cena, kada se često plaća tek 30–40 evra.
 
Trenutno možda najveći problem EPS-a je loš kvalitet uglja, pa se iz inostranstva uvozi kvalitetniji radi mešanja i poboljšanja kvaliteta. Međutim, logistički je teško u Obrenovac svakodnevno dopremati oko 3000 tona uvoznog, a i ova količina je tek 15 odsto ukupnih dnevnih potreba dve najveće elektrane, pa poboljšanje kvaliteta domaćeg uglja mešanjem sa uvoznim nije na nivou očekivanja.
Bez izlaska na more
 
Ostaje da se vidi kako će biti od decembra do februara kada je potrošnja struje veća za 25–30 odsto spram jesenje, a pojedinih dana može biti i znatno veća.
 
Nadali smo se da će se nevolje sa gasom rešiti pre zime, ali stvari idu nepovoljnim pravcem i postaju sve složenije, a neizvesnost je svakodnevno sve veća. Evropska unija je donela propis po kome će već od 1. januara 2026. biti zabranjen uvoz, direktan ili preko trećih lica, gasa iz Rusije na osnovu kratkoročnih ugovora. 
 
Oni sa dugoročnim ugovorom imaće godinu dana dodatnog vremena za prekid snabdevanja gasom od decenijama najvećeg evropskog dobavljača. Mada je u prvi mah izgledalo da Srbija, bez izlaska na more, ostaje bez mogućnosti nabavke gasa od tradicionalnog partnera, pokazalo se da tranzit za potrebe vanunijskih država ipak nije pod zabranom.
 
Muke sa gasom su povećane i zbog činjenice da Srbiji krajem godine ističe dugoročan ugovor sa Rusijom, a iz Moskve još nije stigla ponuda za produženje ugovora na pet ili deset godina kako je bilo uobičajeno, pa se u Srbiji poluglasno može čuti da valja tražiti drugog dobavljača.
 
Nerealna preorijentacija
 
Lako je reći, ali teško je učiniti krupnu preorijentaciju, gotovo nemoguće. Srbija se cevovodom može snabdevati pravcem iz Mađarske kojim je dolazio gas iz Rusije davnašnjom trasom koja je prolazila i Ukrajinom. Kada se u ovoj zemlji zaoštrilo, izgrađen je Balkanski tok kojim ruski gas pristiže pomalo zaobilazno, preko Turske i Bugarske. Ovom trasom može da pristigne i gas iz Azerbejdžana.
 
Nedavno završenim 170 kilometara dugim konduktorom između Niša i Sofije, kapaciteta 1,8 milijardi kubika, malo šta može da pristigne. Jednostavno, Bugari još nisu razvili nastavak preko svoje teritorije, dok gasovod prema Severnoj Makedoniji, preko kog bi stizao tečni gas iz grčke luke Aleksandropolisa, tek bi trebalo da počne da se gradi. Inače, još nema gasovoda od ove luke do Severne Makedonije, tako da ni ovim pravcem još skoro nećemo moći pribavljati gas.
 
Partner za uzor
 
Srbija je decenijama gas nabavljala iz Rusije, uvek po veoma povoljnim uslovima. Naše potrebe su između 2,9 i 3,2 milijarde kubika godišnje i gotovo sve uvozimo. Domaća je proizvodnja zanemarljivih 300 miliona kubika i kontinuirano opada. 
 
Tek od prošle godine smo počeli pomalo nabavljati gas iz Azerbejdžana i to do pola milijarde kubika, sve ostalo pristiže iz Rusije. Naš stari dobavljač pristaje i na donekle fleksibilne uslove potražnje, a posebno je značajno što garantuje do osam miliona dnevne isporuke zimi, kada je i najpotrebnije.
 
Zapravo, dobar deo problema i potiče od krajnje neujednačene potrošnje u Srbiji; leti jedva da dostiže šest miliona kubika dnevno, dok zimi pojedinih dana premašuje 16, pa i 17 miliona kubika. Ostalo pribavljamo iz skladišta, ali i tu važe tehnička ograničenja. Dnevno iz Banatskog dvora možemo crpeti i u gasni sistem ubaciti do pet miliona kubika, iz skladišta u Mađarskoj još 1,5 miliona. 
 
U prošlosti, kad god je naša potrošnja dostizala 14 i više miliona kubika, ruski partner je, što nije praksa u gasnom biznisu, pristajao na povećanje isporuke gotovo na dnevnom nivou. Cena gasa u važećem aranžmanu sa Rusijom je 290 dolara za hiljadu kubika, što je oko 25 odsto niže nego što su nudili neki drugi dobavljači, pri čemu bi i cena transporta išla na teret kupca.
 
Kada Ameri pritiskaju
 
Vidljivo je da Srbija gotovo i nema mogućnosti za alternativnog dobavljača. Izvesne mogućnosti su minimalno povećanje kvote iz Azerbejdžana, te kupovina u najvećem evropskom skladištu, austrijskom Baumgartenu, odakle bi mogao pristići putem mreže mađarskih gasovoda. Ali, cena u Baumgartenu je bar 45 odsto iznad ugovorene u srpsko-ruskom aranžmanu, a takođe bi trebalo platiti i cenu transporta.
 
U ovom trenutku neizvesnost uvećava i nepostojanje rusko-srpskog gasnog ugovora nakon 1. decembra. Razlog su američke sankcije prema NIS-u. Ruska strana se plaši da će Ameri dodatno pritiskati Vučića da privatizuje NIS i tako poslovno odličnu kompaniju, preko koje ostvaruju i ne mali politički uticaj, otmu iz njihovih ruku.
 
Siledžijska politika
 
Ima osnova za rusku bojazan. Apriorno nije jasno da li je uvođenje sankcija prema NIS-u viša sila. No Ameri su još prvog dana najave sankcija predsedniku Srbije direktno i jasno poručili da bi tek uvedene sankcije smatrali višom silom i tako, praktično, najavili šta očekuju. Međutim, Vučić nije hteo da odnose sa ruskom stranom bespotrebno od uzornih preokrene u nategnute, ali, ukazivanjem da ne može ostaviti građane svoje države da trpe, stavio je do znanja da, u slučaju krajnje nužde, ne odustaje ni od ovakve mere.
 
Što se nafte tiče teško je očekivati, uprkos najavama na samom početku sankcija 9. oktobra, da će biti moguće organizovati dopremu sirove nafte do neke susedne države odakle bi se domaćim plovilima i železnicom dopremala do Pančeva. Pokazalo se da nemamo dovoljno prijemnih kapaciteta, a i transportni kapaciteti su dovedeni u pitanje. Verovatno bi se dizel, benzin i ostali derivati uvozili iz inostranstva, a uvoznici bi bili kompanije koje se u Srbiji već bave prodajom goriva i poseduju lanac benzinskih stanica.
 
Dominacija militarizma
 
Sankcije jedne države su toliko siledžijski potez i bez osnova u međunarodnom pravu da je teško naći rešenja. Praktično tako nešto jedino bi mogao učiniti nametnik sankcija i to ukidanjem kaznene mere. Tim pre što se mere ne uvode zarad nekog prekršaja već je u pitanju namera moćnika da Srbiju što više i čim pre udalji od Rusije, mada su odnosi Beograd i Moskva, zapravo, daleko od sveobuhvatnih i realizuju se pre svega preko veoma razvijenih odnosa u delu energetike.
 
Nevolje Srbije sa energijom i energentima su delom posledice pogrešne ekonomske politike, recimo potpuno zapostavljanje razvoja elektroprivrede u jednom dužem periodu ili premalo alternativa u pogledu dobavljača, načina dopremanja i skladištenja rezervi. Ipak, to je neuporedivo manji uzrok od aktuelne političke scene na kojoj militarizam i naglo naoružavanje dominiraju.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Srbin

    28.10.2025 20:00
    Sankcije NIS-u su znaci siledzijski cin, a putinovo razaranje Ukrajine nije. Ovo oko NIS je samo prvi poraz Rusije u Srbiji
  • Pitanje

    28.10.2025 19:25
    Od opšteg interesa
    Koliko struje je Srbija uštedela prelaskom na LED osvetljenje ulica i stanova? To je moralo da se oseti i koliko je to koštalo budžet?Generatori elektrana se vrte i danju i noću,pa dajte neki dijagram potrošnje i koji su najveći potrošači.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Amazon otpušta 30.000 radnika

Kompanija Amazon od danas počinje ukidanje 30.000 korporativnih radnih mesta, jer radi na smanjenju troškova i prekomernog zapošljavanja, do kog je došlo na vrhuncu potražnje tokom pandemije, objavio je Rojters.