Srbija je proizvođač beznačajnih proizvoda

Ovih dana je predsednik Srbije neobično dugo i snažno promovisao državni razvojni plan "Skok u budućnost".
Srbija je proizvođač beznačajnih proizvoda
Foto: 021.rs (AI)
Naglasak je na državnih 17 milijardi evra koje bi ove i naredne godine trebalo da se uloži u srpsku ekonomiju kako bismo spremni dočekali izložbu EXPO 27. 
 
Ipak, centralna tačka Vučićevog javnog nastupa bilo je ono što će doći nešto kasnije, fabrika robota u Kragujevcu, a na osnovu ulaganja kineskog svetskog lidera u automatici. 
 
Prema najavi, novi pogon bi bio možda i najveći tehnološki iskorak u budućnost koji se na ovim prostorima ikada do sada dogodio.
Izobilje jeftinih ulaganja
 
Na pitanje zašto je predsednik snažnim isticanjem dolaska kineskog tehnološkog lidera u drugi plan potisnuo inače za Srbiju ogromne državne investicije od čak 17 milijardi evra, odgovor je u uočljivoj beznačajnosti onoga što se u Srbiji trenutno proizvodi. 
 
Iz svih ovdašnjih pogona ne da nema ničega od tehnološki zahtevnijeg, već se ovde produkuju sasvim standardni proizvodi, čija izrada ne zahteva ama baš nikakvo ozbiljnije stručno znanje, a i mašine u srpskim fabrikama su daleko od najsavremenijih.
Vučić je shvatio da mora da ponudi znatno više od otvaranja pogona za izradu automobilskih delova ili tekstilnih fabrika. Ovih ulaganja je tokom protekle decenije bilo u izobilju i aktuelna vlast (a celu deceniju upravljaju naprednjaci) se dugo hvalisala kako je snažnim privlačenjem stranih direktnih investicija uspela da nezaposlenost sa nekadašnjih 20 svede na osam i po odsto. 
 
Bio je to rezultat za pohvalu, ali, vidi se upravo poslednjih meseci, otvaranje stranih pogona za poslove najniže tehnološke kvalifikacije ima brojne slabosti. Posebno pogađa okončavanje rada u Srbiji, bilo da je reč o zatvaranju pogona ili premeštanju u zemlju sa nižim troškovima rada.
 
Vučić kao premijer
 
Tako su u poslednja četiri meseca prestala da rade tri strana pogona tekstilne branše i isto toliko iz proizvodnje rezervnih automobilskih delova. Blizu 10.000 zaposlenih ostalo je bez posla, a biće još gore kada uskoro prestane sa radom i pogon Drekslmajera u Zrenjaninu, koji je jedno vreme upošljavao preko 5.000 radnika. 
 
Da ne bude zabune, u svim slučajevima reč je o segmentima svetski renomiranih proizvođača. Jednostavno, geopolitička i ekonomska kriza, posebno izražena u Evropi, ostavlja posledice, a prve i najveće žrtve su poslovi i pogoni izmešteni na globalnu periferiju.
 
Nevolja za Srbiju je baš u tome što je naglasak ekonomske politike, od kako je Vučić 2014. godine postao premijer, upravo na privlačenju stranog kapitala za izradu tehnološki manje zahtevnih pogona u kojima rade najmanje plaćeni radnici. 
 
Takvim zaradama u ekonomski razvijenijim državama teško da je moguće pristojno živeti, pa se poslovi izmeštaju tamo gde su plate (naj)niže. Srbija je dugo bila takva, ali više nije, pa su inostrani investitori počeli na drugim mestima tražiti po sebe bolje uslove. 
 
Jednostavno sklope fabriku u Srbiji i za nedelju, dve dana presele je u Maroko ili drugu severnoafričku državu gde niže plate ne premašuju 400 evra.
Nema večne garancije
 
Problem je što su u ove pogone umnogome uloženi i novci ovdašnjih poreskih obveznika. Naprednjaci su "šakom i kapom" delili besplatno zemljište sa veoma solidnom infrastrukturom, ali ni to nije bilo dovoljno pa je vlast prešla na poreska oslobađanja. 
 
Usledile su i sve izdašnije subvencije, ne tako retko sa po 10.000 evra po radnom mestu. I sada, sa odlaskom pogona iz Srbije, pokazalo se da ni tolike privilegije ne mogu da obezbede radno mesto zauvek, a što je još gore, ovakvi pogoni nemaju većih potreba za dodatnim nabavkama, pa je izostala kooperacija sa domaćim snabdevačima na šta se dugo računalo.
 
Bilo je i ranije pokazatelja da je oslonac na najniže tehnologije nedovoljan i sa nizom pratećih slabosti. Tako je u proteklih deset sezona produžen intenzivan odlazak, pre svega mladih i obrazovanih, na rad u inostranstvo, što je uz izražen demografski kolaps dovelo do toga da je u Srbiji broj stanovnika sa 6,87 spao na 6,41 milion. 
 
Trend je takav da u pitanje dolazi buduće funkcionisanje penzionih i socijalnih fondova koji počivaju upravo na skladnom odnosu broja zaposlenih i broja penzionera. Odlazak u inostranstvo ozbiljno narušava željeni sklad, kao što i uočljivo umanjuje budući poreski potencijal države.
 
Posledice precenjenog dinara
 
Na manjkavost strategije oslanjanja na delatnosti najniže finalizacije ukazivao je i padajući udeo prerađivačke delatnosti u izvozu iz Srbije. Od nekadašnjih 16,8 odsto, za deset godina se spalo na samo 12,5 odsto proizvoda prerađivačke industrije u srpskom inoplasmanu.
 
Nema spora da je vlast godine 2014, kada je, nakon dolaska Vučića na premijersko mesto, počela sa ovakvom orijentacijom, znala i za slabosti strategije. Ipak, oslonila se na partnere iz Nemačke, Italije, Francuske... a da bi u očima građana sve izgledalo blistavije, odlučila se i za monetarnu politiku "čvrstog dinara", što će reći da nacionalna valuta praktično ne menja vrednost. Tako je dinar od tog vremena gotovo fiksiran, tačnije je osnažio u odnosu na evro, sa tadašnjih 122,7 na 117,4 dinara za osnovnu evropsku novčanicu.
 
Posledice su da je brzo rastao nacionalni BDP, još brže plate. Razlog je jednostavan: BDP se računa u dinarima, pa se naknadno preračunava u evro. Kako je kurs dinara stalan, rast BDP-a, baš kao i plata, sastoji se iz dva dela: jedan je na osnovu produktivnosti i tehnološke modernizacije, drugi na osnovu inflacije. 
 
Kako je država odlučila da kurs nacionalne valute praktično fiksira, inflacija se ignorisala. Tako je srpski BDP sa 38 milijardi, koliko je iznosio 2014. godine, dogurao do 94 milijarde evra, koliko je približno iznosio lane. Nevolja je što je 37 odsto ovog rasta na osnovu tehnološke i poslovne racionalizacije, dok je skoro dve trećine na osnovu znatno veće inflacije u Srbiji u odnosu na Evropsku uniju. Tako da je srpski BDP, kada bi se izuzeo inflacijski priraštaj, zapravo tek negde oko 56 milijardi evra.
 
Mnogo skuplje nego u Evropi
 
Na sličan način se došlo i do prosečne plate od 1.020 evra, koliko je iznosila poslednjih meseci. Jeste iznosila 120.000 dinara, ali vlast je "zaboravila" da istakne kako su cene u srpskim prodavnicama, iskazane u evrima, među najvećima u Evropi. 
 
Razlog je opet u tome što dinaru, a time i dinarskoj ceni, nije oduzeta domaćom inflacijom narasla vrednost. No, u ušima običnog građanina lepo zvuči visok nacionalni BDP, a još mu više godi da svaki mesec sa posla u džepu kući (navodno) nosi platu od 1.000 evra.
 
Igra srpske vlasti je dala ono što se očekivalo: običan čovek je poverovao u veštački izgrađenu predstavu i poverenje je poklanjao vladajućima. Tako su naprednjaci, praktično bez ozbiljnije borbe, nadmoćno pobeđivali na izborima i produžavali igru šarade. Ni odlazak u prodavnicu, gde su previsoke cene bitno umanjivale kupovnu moć plate od navodno 1.000 evra, nije previše razuverio stanovništvo.
 
No, odlazak ne malog broja dosadašnjih stranih investitora primorao je vlast da koriguje strategiju. Postalo je jasno da treba privlačiti tehnološki mnogo zahtevnije proizvodnje i, za početak, osloniti se na državne kineske fabrike.
 
Tako je fabrika robota iskočila u prvi plan Vučićevog govora, zasenivši čak i visoka ulaganja države Srbije od 17 milijardi evra tokom dve godine.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • ex chapman

    09.02.2026 11:48
    profesionalno
    jos jedan sjajan tekst
    dobro istrazen, odlicno napisan

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Ministarka trgovine: Zahtev Deleza očekivan

Ministarka unutrašnje i spoljne trgovine Jagoda Lazarević izjavila je da je vest da je kompanija Ahold Delhaize zatražila arbitražu pred međunarodnim sudom u Vašingtonu zbog ograničavanja trgovačkih marži očekivana.

Evropska centralna banka ne menja kamate

Evropska centralna banka (ECB) ostavila je danas ključne kamatne stope nepromenjene, kako se i očekivalo, potvrđujući da bi inflacija trebalo da se stabilizuje i minimalizuje uticaj jakog evra na monetarnu politiku.