Radio danas - prodavnica magije ili prodavnica magle?

Kada je, pre sedam godina UNESCO odlučio da 13. februar proglasi Svetskim danom radija, mnoge zaljubljenike u magičnu zvučnu kutiju je to i obradovalo, ali i rastužilo.

Piše: Ivana Petrović

Činilo se, da je, na taj način, pored priznanja civilizacijske vrednosti ovog medija, započelo i ispisivanje svojevrsnog In memoriam nekada najvoljenijem izvoru informisanja i nekakvo muzejsko arhiviranje medija osuđenog na iščezavanje. Spasimo arheološko blago, spomenike kulture, delfine, kitove, beloglavog supa i radio!

Imamo li uopšte razloga da slavimo? Da li je radio izgubio svoju ulogu u savremenom svetu? Da li je više od ostalih medija postradao pod naletom globalne ekonomske  krize ali i suverenog osvajačkog pohoda Internet konjice? Koliko je radio u Srbiji danas i dalje magija, a koliko magla? I, kako da preživi a da se ne banalizuje i ne podilazi vazda potpuno diskutabilnom ukusu množine?

Svako ko se bavi radiom kao osnovnim poslom, mora, bar jednom na dan, da postavi sam sebi neko od tih pitanja. Vlastodršci, radio kao medij, uglavnom ne vide. Ništa čudno, pošto kao medij trenutka i bez mogućnosti vizuelizacije, ne može da se nosi sa večitom, gotovo erotskom vezom između političara i kamera, podmazanih  masno budžetskim novcem. Čisti hard core porno. Glavni baja u svakom kadru u tolikoj količini da posle dva minuta i nemaš pojma da li je otvoreno obdanište, zakrpljena ulica ili štogod slično. Bitno je da je On, taj glavni obdareni tu, a javni interes je samo to da se zna da je on tu.

Na radiju to uglavnom ne može. Jer za slušanje radija je potrebna i mašta. I poželjna je i anketa, pa, onda taj glavni više i nije baš tako važan. Radio postaje zanimljiv tek kad ono što je otišlo u etar bude izbačeno na web sajt i na popularne društvene mreže.

Budžetski novac kojim se na ovaj ili onaj način plaća taj dodatni PR upakovan u tobožnje javno informisanje građana, međutim, radio ubija na podmukli način. U nepostojećem tržištu reklama, naročito na lokalnom nivou, pravi pomor nastaje iznova sa svakim ubacivanjem miliona u kase omiljenih poslušnih medija, pa tako, ono što je vredelo juče 1.000, danas vredi 100, a sutra tih 100 podeljenih u 12 mesečnh rata.

Jer onom kome je šapa umazana džemom iz državne teglice je sasvim svejedno da li urušava tržište ili ne. Taj dinarčić zarađen od reklame je "kec na deset", a za operativne troškove će se pobrinuti već neko od gradskih čelnika kom je ćef da se pojavi na prvoj, drugoj, petoj, četrnaestoj strani lokalnog dnevnog lista ili u abnormalnoj minutaži na lokalnim televizijama. U ime javnog interesa i još javnijeg informisanja.

Manji prihodi uslovljavaju smanjenje redakcija i pre ili kasnije ozbiljni ljudi u radijskom svetu stave prst na čelo i na užasnoj raskrsnici mozgaju: Šta dalje? Prilagoditi se trendu i podleći aktuelnom društvenom trenutku koji je takav kakav jeste?

Pretvoriti se u džuboks popularne zarazne muzike? A da bi bila zarazna mora da bude mantrički omamljujuća - nalik veš mašini ili u goroj varijanti - bizarnoj mešavini srceparajućih baladica koje može da peva Ceca, ali i Dino Merlin. One muzike, koja ne oplemenjuje nego utupljuje pa sve što je crno postaje ružičasto.

Izbaciti ozbiljne govorne sadržaje, pošto "smaraju", reklame su se već same izbacile, izbaciti radnike, izbaciti sebe, izbaciti radio iz radija? Ili se i dalje boriti kao Don Kihot i jurišati na vetrenjače sve dok te ne poklope? Zaboraviti na sve one formate kojima su te neki dokoni učili.

Kakav AC Hot, kakva jedan na jedan priča? Muzika, muzika, samo muzika. Tu i tamo neki banalizam cvrkutavim glasom i do besvesti džinglić koji ti već dobrano drogiranom saopštava da je to ono što Srbija najviše voli, pa udri brigu na veselje i uživaj. A sve ostalo strpati na sajt, podeliti na Fejsu i Tviteru, začiniti napućenim selfijem iz studija. Vizuelizovati ono što si se nekada trudio da zvukom dočaraš. Ubiti magiju, jer kao takva nije više nikome potrebna. Zameniti je maglom pošto se u njoj bolje snalaze preovladjujući segmenti društvenog trenutka.

Kad  sve to uradimo, treba da se potrudimo da se nikada više ne osvrnemo na nas nekadašnje, predostrožno, da se ne bi prenerazili onim što bi tamo mogli ugledati. A, ugledali  bi poražavajuću istinu da smo u trenucima najvećeg siromaštva i bede i totalne neslobode razmišljali  glavom a ne samo stomakom, a radijski program, koji smo stvarali, bio je odgovor tadašnjoj magli, a ne pristajanje na nju.

Radio stanice se nisu utrkivale da podiđu graktavoj masi već su maglu terale, pomalo i nesvesne moći koju etar predstavlja. I bile su mediji vredni poštovanja - i prijatelja i onih koji to nisu, a uvek ih je bilo više nego ovih prvih.

Ako se drznemo, pa se i na trenutak vratimo u cipele tih nas nekadašnjih, možda sa druge strane shvatimo da nije vredno pristati na maglu ni po koju cenu, jer magla je za guske, a magija je za ljude. Tako bismo zaslužili  i pravo da se radujemo prazniku radija.

Sve dok koketiramo i sa pomišlju da nam se uloga svodi samo na jeftinu zabavu, jer to tako masa zahteva, plašim se da ga nismo dostojni. Pogotovo u ova tužna i sumorna vremena. U kojima su guske česte a Čovek sa čistim, hrabrim srcem je gotovo retkost.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Vlada

    14.02.2018 14:29
    Evolucija
    Ja nekako mislim da radio ne izumire, vec izumire nacin prenosa radija. Polako se isti seli na internet, posto takse i ostale dozvole za odrzavanje FM frekvencije su nenormalne postale. Polako je intermet postao dostupan u svakom kutku grada, a uz malu naknadu novcanu, nosimo ga sa sobom 24/7.
    Dosta kvalitetnih emisija moze da se nadje, i te emisije uglavnom finansiraju sami slušaoci. Dobar primer takve prakse je svakako jutarnja emisija Daska i Mladje na njihovom internet portalu.
  • БЛОК

    14.02.2018 13:36
    202
    Наша бројка 202јка :)
  • Radioman

    14.02.2018 11:14
    U poslednje vreme (zadnjih nekoliko godina) sve vise i vise slusam radio, a pravo otkrovenje za mene je bio radio beograd 2. Nisam mogao da verujem da tako nesto jos postoji, jedan radio gde obrazovani i strucni ljudi razgovaraju o raznim temama istorijskog, kulturnog sadrzaja, o knjizevnosti, muzici, lingvistici, gde se pusta divna muzika (emisija Zikice Simica je poseban biser), a ne libe se da zadju i u politicke vode, ako je emisija takva, i pristupe desavanjima sa objektivnog stanovista. Slusajuci radio bg2 upoznao sam mnoga knjizevna dela i muzike koje verovatno ne bih upoznao da nije ovog radija. Za mene je radio bg2 prava oaza ne samo u svetu radija vec i u ovom sumornom danasnjem svetu uopste.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.