Knedle moramo da izvadimo

Vodila sam pre neki dan ovog mog petogodišnjaka da vadi krv, iz vene.

Nakon što je prvi pokušaj prošao loše, bolno i traumatično, predao se svojim emocijama u potpunosti. Preplašen i izneveren, skupio je svoje ruke i briznuo u plač.

Nije bilo načina da ga razuverim da će drugi put biti bolje. Zadatak je morao biti obavljen i pošto sam sva svoja oružja iskoristila bez uspeha, laborantkinja je izvadila svoje: "Hajde, ti si muškarac! Hrabar bre! Nisi neka devojčica. Devojčice su njanjave i glupave!"

I tog momenta obuzeo me neopisiv bes koji sam, na prvu loptu pokušala da ugasim unutrašnjim glasovima: "Iskuliraj, nebitno je to sad, bitno da se izvadi krv i odete kući"
 
"Ako išta kažeš, bukvalno odvlačiš fokus na drugo i ispašćeš smešna", dodaje moj glas.
 
"Žena ima 60 godina, nećeš je ti sada ničemu naučiti zato ćuti u fokusiraj se na ovo", ali i "A čekaj, zaista ćeš ovo ovako ostaviti?".
 
Moj unutrašnji glas je nastavio: "Tvoje dete je ovo čulo i to u ovom osetljivom momentu, jesi realna?" i onda sam tu knedlu u grlu progutala i rekla: "Devojčice nisu glupave, imam jednu. Deci ne govorimo ovakve stvari, hajde da nađemo neki drugi način, šta mislite?"
 
Pogledala me je onako začuđeno bumerski i sigurna sam, opsovala u sebi sto majki ovinoviroditeljskih.
 
I cele protekle nedelje gledala sam neke knedle koje se ili gutaju ili sijaju – počevši od one hodajuće crvene zastavice poznatije kao "razgovor se uvijek odvija na nivou glupljega" koji je rešio da odvije jedan razgovor neprimerenim dodirivanjem producentkinje emisije, te je nivo istog postavio u ravni sa onim što sam zapravo jeste. 
 
Na sreću, dao je odličan vetar u leđa tuđim knedlama; Tuđi unutrašnji "iskuliraj, ispašćeš smešna" glasovi bili su nadjačani pravim izgovorenim rečima, uprkos onome što su mogle, jesu i što će tek poneti sa sobom.
 
I na ovaj događaj naređali su se svi stereotipi, sva opšta mesta, sav uobičajluk i prljavština ovog društva da su knedle ne samo narasle iznova već su postale izuzetno gorke i mučne - muka je najveća izgleda što se cela dva dana nije znalo - a šta je on tačno njoj uradio, pa se zahtevalo da se sazna ne bi li se uz pivo ispred dragstora reklo da li je ona imala pravo ili je Rambo legenda bio i ostao. 
 
Jer mi ima da kažemo šta se desilo, a ne oni.
 
Pričalo se svuda i o tome kako dečake treba naučiti da drže ruke k sebi i da nam cela budućnosti seksualne zrelosti i ljudskog ophođenja prema suprotnom polu zavisi od toga. I treba. 
 
O dečačkim rukama k sebi pričamo i, nadam se, primenjujemo u vaspitanju svojih dečaka, ali izgleda nedovoljno govorimo o jeziku koje generacije žena drže za zubima zbog straha, o knedlama koje bujaju i rastu nepomično, o tome da glasove treba puštati i kada je kasno i kada je neprijatno i kada je strah od sramote prisutan i kada te šljapne razgovor na nivou glupljega, lično.
 
Kada ne prijavi - zašto nije prijavila? Kada prijavi – daj da čujemo šta je bilo pa ćemo mi dati sud. 
 
Bilo loše - pa dobro, sigurno je ona izazvala. Nije izazvala – ma jeste. 
 
I svaki put kada pomislim na sve ono što je uvreženo u društvu, što je tako pa je tako, što se raspreda ispred dragstora i na vađenju krvi – ne mogu promeniti. Pomislim često onako iz besa, dečije, da će biti bolje kada sve ove generacije kojima je muška dominacija zamaglila oči, zatvorila uši i nagurala knedle odu na neka bolja mesta, te ih zamenimo novom poboljšanom Ariel formulom koja izvlači fleke i do "i dalje zavisi sve od nas" odsto efikasnije.
I ma koliko da sam svesna toga da reč neke random Slađane koja je odlučila da o nekoj sitnici ili pak ogromnoj stvari progovori ne znači ništa u svemiru punom minića koji izazivaju, "mala ostavi bušilicu, to je za dečake" i "devojčice su njanjave", toliko sam sigurna da je njen glas suštinski i da menja sve. 
 
Da je suštinski bitno boriti se protiv knedli i protiv unutrašnjih glasova koji nam drobe o ćutanju i sramoti kao što su nam o tome drobili i oni koji su nam istima i punili glave.
 
Na kraju, krv možda ne moramo da izvadimo baš danas, ali knedlu moramo.
  • Telep

    17.03.2023 14:35
    @Mara
    Niko ne brani devojka i ženama da budu građevinarke, vodoinstalaterke, rudarke, putarke, automehaničarke, vulkanizerke, kamiondžijke, vozačice u javnom prevozu, mašinovođice, mesarke u klanici, hirurškinje itd, ali praksa pokazuje da ih u tim zanimanjima ima na nivou statističke greške. I onda feministkinjama smeta kad se kaže da su to muška zanimanja. Ludilo. Muška su ne zato što neko brani ženama da se tim zanimanjima bave, nego što je iskustvo u dugom vremenu pokazalo da one tim zanimanjima nisu sklone. Zašto? Mislim da svako normalan i pošten zna odgovor. Slicno tome postoje i zanati koji su (vreme je pokazalo) tipično ženski : vaspitačice, krojačice, kozmetičarke itd. Tako da podela na muške i ženske poslove nije određena nekim ljudskim normama i zakonima, već je stvar slobodnog izbora uslovljena prirodnim razlikama.
  • Zdravstveni radnik

    16.03.2023 22:59
    Ne znate sta smo sve spremni da izvalimo samo da bi vase dete prestalo da place i saradjivalo tih par minuta lekarskog pregleda. Vadjenje krvi da ne pominjem
  • Gospodin Pera

    16.03.2023 18:24
    Cvrčimo od svakojakog prava
    Ma bežte i muške i ženske budale u kompletu od mene.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.

Ginekološka apstrakcija

Nije prošlo ni nedelju dana od događaja u Sremskoj Mitrovici kada je jedna "mala" Marica svojim statusom na Fejsu viknula usred snežno zavejane doline i pokrenula lavinu.