Hrvati dižu spomenik ćirilici

Slova su "nikla" na ogradi osnovne škole u Kočerinu, visoka su 1,4 metra, široka metar i debela 25 centimetara.

List navodi da je to ne malo iznenađenje za prosečnog čitaoca kome se Široki Brijeg može vezati uz svašta, ali vrlo teško uz ćirilicu.

"U početku je bilo neverice i čuđenja, ali kad smo objasnili da se radi o starom hrvatskom pismu kojim je 1404. godine pisana i Kočerinska ploča, nadgrobni spomenik Vignja Miloševića, koja se čuva u crkvenom prostoru crkve u Kočerinu kao spomenik nulte kategorije, onda je sve selo na svoje. Radi se o tome da je forsiranje ćirilice u vreme dve Jugoslavije kao srpskog pisma kod naroda stvorilo animozitet prema svakoj ćirilici, makar je ona, uz latinicu i glagoljicu, srednjovekovno hrvatsko pismo, 'arvacka ćirilica', kako se spominje u dodatku Poljičkog statuta iz 1665. godine. Tako se dogodilo da smo s prljavom političkom vodom izbacili i dete, koje sada spasavamo", rekao je Grgo za "Slobodnu Dalmaciju".

Ne bez ponosa, Grgo ističe kako su i pre Hrvatske akademije znanosti i umetnosti (HAZU), koja je nedavno organizovala skup na temu "Hrvatska ćirilična baština", Širokobriježani shvatili značenje tog pisma u kulturnoj istoriji Hrvata. Do sada je isklesano i postavljeno 12 slova, a preostalih 15 biće tek postavljeno.

Projekat je napravilo Udruženja Stećak, a finansiranje je pomogla Vlada Hrvatske, Vlada Federacije BiH i Zapadnohercegovačka županija.

"Naš je cilj da hrvatska ćirilica u UNESCO-u dobije status nematerijalne svetske kulturne baštine", naveo je Grgo.

Sve je, ipak, naišlo na žestoke reakcije srpskih lingvista, piše "Slobodna Dalmacija". Možda je najžešći bio jedan od vodećih lingvista, profesor Miloš Kovačević, koji kaže da "Hrvati Srbima otimaju ćirilicu".

Na naučnom skupu HAZU održanom krajem 2012. godine, podseća Kovačević, izneta je teza kako je "od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatskog teritorija stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo (i) ćirilicom", te da se na srednjovekovnim spomenicima "mešaju i ćirilica i glagoljica".

Kovačević to naziva "hrvatsko šminkanje prošlosti" i primećuje da su se Hrvati tek u 2012. godini setili "svojega" pisma ćirilice zbog njihovog puta prema EU-u, jer u Briselu žele da imaju pravo prvenstva nad jezikom i pismom s Balkana.