Cena roditeljstva previsoka ili smo egoistični?

U patrijahalnim društvima roditeljstvo se nameće kao imperativ, što se posebno naglašava u Srbiji u kojoj broj stanovnika rapidno opada.
Cena roditeljstva previsoka ili smo egoistični?
Foto: Pixabay
Proteklih nedelja u medijima su se mogle pročitati izjave o tome da su "žene dužne da rađaju", pa se u internet sferi povela polemika o tome. Oni koji tvrde da je dužnost žene da rađa, ne govore o tome šta je potrebno da bi se dete rodilo, a još manje šta je potrebno da bi se ono odgojilo. Tim stvarima se uglavnom bavi nauka, a stručnjaci su prepoznali da roditeljstvo u današnjem svetu ima veliku psihološku cenu. 
 
Psihološka cena roditeljstva u Srbiji je prepoznata pre gotovo 10 godina u Strategiji za podsticanje rađanja. Tada su i navedene mere koje bi trebalo da se sprovedu kako bi se snizila cena roditeljstva. Neki od mehanizama su usklađivanje rada i roditeljstva, olakšavanje vođenja domaćinstva, isticanje uloge oca u podizanju deteta i slično.
 
Psihoterapeut Dejan Cvetković kaže za 021.rs da značaj psihološke cene u Srbiji nije dovoljno prepoznat.
 
"Roditeljstvo je ključno mesto u razvoju pojedinca i mladog bračnog para. U brak ulazimo opijeni osećanjem zaljubljenosti, za koju mislimo da je ljubav. To podrazumeva i nerealnost u sagledavanju sebe i partnera, a slično je i sa roditeljstvom. Iz daleka je dovoljno da neko želi da bude roditelj, jer voli decu. Međutim, u oba slučaja se radi o tome koliko smo spremni da našu psihičku energiju investiramo u roditeljstvo ili brak. Imamo nerealna očekivanja, a kada se rodi prvo dete, onda nastaju problemi", objašnjava naš sagovornik.
 
U Strategiji za podsticanje rađanja navodi se da je psihološka cena deteta "subjektivni doživljaj koštanja, ulaganja, izgubljenih dobitaka i percepcija propuštenih šansi uzrokovana obavezama u vezi sa detetom". Takođe, navodi se i da prateći stres koji roditeljstvo izaziva često stoji iza odluke da se nema još jedno dete. 
 
Takvo definisanje psihološke cene roditeljstva moglo bi da se protumači i kao da su danas roditelji egoističniji, te da su sami sebi na prvom mestu. Sa tim se ne slaže psihoterapeutkinja Svetlana Slepčev, koja navodi da to što neko ne želi da bude roditelj, ne znači nužno i da je egoista.
 
"Samo zato što neko trenutno ili uopšte ne želi da bude roditelj ne znači da je egoističan. To jednostavno znači da osoba neće biti zadovoljnija ukoliko postane roditelj ili da je svesna toga da trenutno nije spremna za takvu vrstu odgovornosti. Svako ima pravo da odlučuje za sebe šta želi, a šta ne. Nema smisla da ulazite u roditeljstvo ukoliko to ne želite. Bolje je nemati decu nego pratiti neke društvene imperative i zbog toga se osećati nezadovoljno. Takve stvari se prenose na decu, a roditelj neće biti u stanju da o njemu vodi računa kako bi trebalo", poručuje Slepčev.
 
U kontekstu psihološke cene roditeljstva sve češće se govori i o vremenu koje roditelji posvećuju deci, ali i sebi. Vreme je postalo resurs koji se konstantno smanjuje u životu, a toga je svesna postala i majka B. R. Nakon što se razvela, najveći deo vremena provodi sa svojim jednogodišnjim sinom. Kako kaže, dovoljno je malo vremena izdvojiti za sebe kako bi se osoba osećala zadovoljnijom.
 
"U izdvajanju vremena za sebe nema egoizma, jer to ne utiče na dete. Kada postanete roditelj sve se izokrene, počinju da se javljaju frustracije i nezadovoljstva. Dovoljno je da budemo makar na kratko sami sa sobom da bi se to izmenilo. Nekome je to odlazak sa prijateljima na piće, nekome čitanje knjige, drugima teretana. Mnogo toga se nakupi tokom dana, ali kada odem na trening, barem na 45 minuta, vraćam se daleko zadovoljnija. Ako je postojalo nešto što me tišti to nestane, a ja se osećam raspoloženijom i mogu kvalitetno da se posvetim detetu i da mu dam više", priča ona za 021.rs.
 
Na važnost vremena za funkcionisanje porodice ukazuje i Dejan Cvetković. Osim toga, on ukazuje da je psihološka cena visoka, jer roditelji u Srbiji moraju da razmišljaju i o tome kako da prehrane porodicu.
 
"Mislim da je moguće naći određenu meru u svemu. Niko ne bi trebalo da zapostavlja svoje potrebe za koje je svakako potrebno vreme. Ne treba niko da se u potpunosti, tako da kažem, žrtvuje za brak i porodicu i da odustane u potpunosti od svojih interesovanja. Ono što je jako važno u svemu tome jeste da pojedinac ima svest da ne može sve da bude isto kao pre rođenja deteta. Moramo se promeniti, ali ne smemo da dopustimo da potpuno odustanemo od nas samih. U dobroj porodici svako ima vremena za sebe", poručuje Cvetković. 
 
Promena životnih prioriteta
 
"Životni prioriteti su mi se promenili već na samom porođaju. Tada mi je bilo jasno da neke da neke želje koje sam imala kao devojka stavljam po strani. Svoje ponašanje usmeravaš ka detetu, da ono bude dobra osoba. Naravno, kada imate partnera imate i veći prostor za sporedne stvari. S druge strane ukoliko ste sami onda imate i veću želju da istrajete", kaže B.R. za 021.
 
Slepčev dodaje da psihološka cena roditeljstva nije nužno najvažnije pitanje, nego da se svako mora zapitati da li je spreman za roditeljstvo. Prvi znak nespremnosti za novu životnu ulogu je razmišljanje o roditeljstvu u kontekstu svega šta će osoba propustiti. Prema rečima naše sagovornice, utisak je da većina ljudi prati društvena očekivanja koja kažu da se u određenoj životnoj dobi treba ostvariti kao roditelj. Zbog toga, za pomoć se javljaju onda kada već imaju decu i kada im je bračni odnosu u krizi.
 
"Dolaskom deteta u porodicu nastaje radikalna promena na svim mogućim nivoima. Više ne možete da spavate, jedete, da se istuširate onda kada biste želeli, a kamoli negde da otputujete. To je frustrirujaće čak i kada ste maksimalno spremni. Ali tu bi trebalo da pravimo razliku između frustracije i žrtve. Oni ljudi koji su spremni za roditeljstvo takve situacije će doživeti kao trenutnu neprijatnost, prepreku nekim drugim željama, ali su svesni da su to sve svojevoljno izabrali. Oni koji nisu spremni to će doživeti kao žrtvu, kao nešto vrlo neprijatno i ugrožavajuće i oni se sa svime time teže nose", zaključuje Slepčev.
 
Kao posledica nezadovoljstva mogu se javiti psihosomatske bolesti. Partneri se međusobno udaljavaju, a kao neadekvatan odgovor na nezadovoljstvo jednog od partnera, može se javiti nasilje u porodici. Cvetković ukazuje da majka, kao primarni roditelj, ostaje sa detetom u kući, dok otac neretko zbog lošeg bračnog odnosa, izbegava boravak u kući. To, kako kaže, ne pogoduje ni bračnim partnerima, a najmanje detetu.
 
 
Pisanje ovog teksta pomoglo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije podržavajući projekat Radija 021 "Deca su naše blago". Sadržaj teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost Radija 021 i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Ministarstva.
  • Branko

    03.11.2017 09:30
    Oni koji misle samo na sebe i svoju udobnost ce uvek naci neki izgovor i opravdanje, ali nisu bas mastoviti. Sta je sa globalnim zatopljenjem? Pa da lepo kazu da cekaju da se promeni klima, smanji nivo CO2, obnovi led na glecerima i na polovima i da ce tek tada oni da obave ono zbog cega ih je Evolucija, a ne nikakvi popovi ili drzave, stvorila. A mogu jednostavno da citiraju i Mariju Antoanetu: posle mene - potop! i ja cu znati da govore istinu.
  • nina

    01.11.2017 22:29
    @srna


    Nasi preci nisu uopste bili siromasni.Oni su stupali u brak posle 14god.Imali su njive,od svog rada su ziveli i imali su sta da jedu.Ako ne rade na njivi,gaje stoku...nema da se prezivi.Znaci,ziveli su na selu,a u gradovima su ziveli vecinom oni koji su nadnicili,sluzili gospodu koja ima i letnje i zimske kuce.
    Ziveli su u zajednici i imao je ko da radja,cuva decu.A,znalo se ko sta radi.Deca su im umirala,sto na porodjaju,sto od lecenja travama.Nisu iz sela izasli.
    Zavrsili su cetiri razreda skole,a neki ni toliko.
    Sada kod nas je takav zivot nemoguc,jer samo od njive ne moze da se zivi.Razvili su se gradovi,a mladi su obrazovani,zavrsili su koliko-toliko skole.Zele da zive sami i od svog znanja,zele decu,a nemaju da im pruze uslove.
    Tebi niko ne brani,samo nemoj posle da kukas kako da ih odhranis.
  • Veki

    01.11.2017 22:16
    Dosta mi je vise tih popova! A sto je on otisao u popove, koji ne moraju da imaju dete?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Srbija