Priča o Nemcima u Vojvodini

Apatinski Muzej podunavskih Nemaca je u Novom Sadu prikazao izložbu o životu zajednice čiji je udeo u oblikovanju jugoistočnog dela Panonske nizije, zajedno sa pripadnicima ostalih nacija, nemerljiv.
Priča o Nemcima u Vojvodini
Foto: Ilustracija

Piše: Živan Lazić

Desetak godina nakon što su Muzej Vojvodine i Muzej podunavskih Nemaca iz Ulma priredili reprezentativnu izložbu, novosadska publika, tokom protekle decenije upotpunjena mlađim generacijama, ponovo ima priliku da se upozna za životom i doprinosom nemačke zajednice tranasformaciji jugoistočnog dela Panonije iz nepregledne i teško savladive močvare u predeo za trudan i sadržajan život.

Novootvoreni Muzej podunavskih Nemaca u Apatinu, čije se osnivanje i rad zasnivaju na pregalaštvu grupe vrednih entuzijasta, žiteljima glavnog grada Pokrajine predstavio je deo sopstvenih muzealija.

Mada je reč o manjem muzeju, izložba postavljena u Muzeju Vojvodine je pun pogodak. Gotovo je neverovatno koliko je grupa zanesenjaka uspela da sakupi, sačuva i evidentira predmeta koji nam govore ne samo o jednoj naciji, već i, još više, o naseljavanju, izgradnji i preobražaju ovih krajeva.

Iz Ulma, niz Dunav

Saznajemo da je naseljavanje Nemaca započelo nakon Požarevačkog mira kojim je okončan austrijsko-turski rat 1737-39. godine. Želeći da kultiviše nova područja, posebno je za vreme vladavine Marije Terezije podsticana emigracija najviše iz južnonemačkih regiona.

Sabirno mesto bio je Ulm, odakle se transport brodovima spuštao niz Dunav, sve do Apatina. Prihvatna luka za iseljenike, koji su u pakovanju sa sobom nosili i daske za sklapanje kuća, brzo se širila, a kako bi se naseljavanje dalje odvijalo iz okolnih sela su iseljavani malobrojni dotadašnji žitelji. Samo u periodu od 1740 - 1780. godine u tadašnju Ugarsku naseljeno je više od 100.000 Nemaca.

Gro novih stanovnka bili su zanatlije i odmah su prionuli na izgradnju nasipa, kanala i puteva. Počelo je kvalitetnije obrađivanje novih poljoprivrednih površina, od prvih dana razvijala se brodograditeljska delatnost.

Ipak, prva fabrika u Apatinu bila je pivara, osnovana još 1756, dok je osam godina kasnije sa radom počela svilara. Ipak, da bi se otpočelo tkanje svilenih niti, prethodno se morala posaditi i negovati dudova šuma i kontinuirano, bezmalo svake godine, zasađivati nove mladice.

Zidarski kofer

Godine 1795. Apatin je zadesila velika poplava, naselje je u celosti potopljeno. Kada se voda povukla, prilikom obnove dotadašnji centar pomeren je nešto dalje od obale. Iz tog perioda potiče i danas najstarije apatinsko zdanje, rimokatolička crkva "Uznesenje Marijino".

Vredni trudbenici su brzo izgradili varoš, tada i počinje kasnije veoma cenjeno pečenje apatinske cigle. U jednom trenutku u varoši i okolini je bilo čak četrdeset ciglana. Na izložbi je predstavljen jedinstven zidarski kofer, podsećanje na apatinske neimare.

Mada su Nemci prvenstveno bili posvećeni poslu, nalazili su vremena i za kulturu, naročito za muziku. Kolekcija instrumenata u postavci, od violine do duvačkih, ukazuju na brojne muzičare i kompozitore iz podunavske varoši.

Tokom 19. veka varoš se snažno privredno razvila, te je i privukla velik broj stanovnika. Po popisu iz 1880. godine od 11.973 žitelja, njih 10.665 je navelo nemački kao maternji jezik. Nesporno, uz Odžake i Vrbas, Apatin je bio središte nemačke zajednice u ovom delu Ugarske.

Nemerljiv doprinos

Posle Velikog rata i promene državnih granica, vojvođanski Nemci su nastavili da žive mirnim stilom i vredno doprinose razvoju lokalne i šire zajednice. Tokom Drugog svetskog rata, pak, nacistički duh zahvatio je i veći deo ovdašnje nemačke zajednice.

Bilo je, međutim, i protivnika. Odeljak izložbe posvećen je katoličkom svešteniku Adamu Berencu, izdavaču naglašeno antinacističkog nedeljnika "Donau" sve do leta 1944. godine, kada je uhapšen i interiran u logor.

Pobednik je bio nemilosrdan, sve žitelje nemačke nacionalnosti proglasio je krivim i smestio u novooformljene logore. Znatan broj je umro u nehigijenskim uslovima, ostatak proteran.

Tako su se apatinski Nemci ponovo naselili u Ulm, odakle dobar deo njih i potiče. Ostala je samo mala grupa koja se sada brine da opstane sećanje na naciju čiji je doprinos izgradnji jugoistočnih predela Panonske nizije, zajedno sa trudom pripadnika drugih nacija, nemerljiv.

  • Nemački NO odred

    29.11.2019 05:46
    Ernest Telerman
    Kompleksna je priča o "našim" Švabama. Bačka je bila u Mađarskoj, nije bila deo Rajha, nije bilo pravnog osnova da ih mobilišu u Vermaht pa su išli dobrovoljno u SS. Užasne, zverske zločine je počinila SS Prinz Eugen. Poneli su sudbinu svog naroda. Moje selo, kolonizovano 1922. Su spasli, organizovali se i spasli. Posle ,1944-te na intervenciju nas Srba, susjeda, puštane su familije jedna za drugom iz logora. Svi su pobegli u Minhen. Ostalo je 8 od oko 2000 porodica, od čega 4 najuglednije, veleposednici Velker i danas u zdravlju i veselju žive. Dlaka im nije falila. Mi smo se odužili.
  • Milan

    12.11.2019 17:19
    Vermaht ili SS

    U Veramaht to jeste u nemačku vojsku su podunavske švabe bili regrutovani i to je razmljivo obzirom na okolnosti ali u Vafen SS kao što je bila Princ Eugen divizija nije bilo moguće ući drugačije osim dobrovoljno tako da nemojte ljudi nasedati na savremenu nemačku propagandu koja lažira istoriju.
  • Vojvođan

    08.11.2019 01:49
    Sve u svemu,da se ne dotičem 2.sv.rata i zločina koji su se desili s jedne druge i treće strane....napomenuo bih samo da je taj narod ipak ostavio dubok trag na ovom vojvođanskom podneblju,što kulturno,što industrijski,što infrastrukturno......
    Oni su bili osnivači i mozgovi svih velikih fabričkih postrojenja,parnih mlinova,kudeljara,ciglana,štofara,kožara,livnica,željezničkih puteva,prevodnica.......
    Eee onda dođoše neki novi klinci da to sve preotmu,na kraju počupaju i polupaju....
    Ostadoše nama od tog svega samo visoki dimnjaci kao spomenici,ostadoše nasipi gde su nekada parnjače jurile,ostadoše zaribani šlajsevi i zatrovani kanali kao i njihove još dan danas neokrečene kuće.
    I na kraju braćo moja vojvođanska,pakujte kofere i ja zajedno s vama,hajmo mi za njima da potražimo bolje sutra u njihovoj domovini u nadi da nas sad oni ne proteraju,jer i mi smo imali našeg Führera,valda su zaboravili.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Kultura