Životinje koje su nam najsličnije po DNK

Iako se brojke razlikuju od studije do studije, trenutno je opšteprihvaćeno da su šimpanze (Pan troglodytes) i njihovi bliski srodnici bonobos (Pan paniscus) najbliži čovekov srodnik, a svaka vrsta deli oko 98,7 odsto naše DNK, prenosi stranica Guinness World Records.
Životinje koje su nam najsličnije po DNK
Foto: Pixabay
Šimpanze
 
Šimpanze su raširene širom ekvatorijalne Afrike, dok su bonoboi ograničeni na jug reke Kongo u Demokratskoj Republici Kongo.
 
Veruje se da su se ova dva velika majmuna razišla pre otprilike dva miliona godina i, uprkos sličnoj genetici, razvila su neke velike razlike u to vreme. Morfološki gledano, bonoboi su manje i vitke građe u poređenju s uobičajenim šimpanzama, plus njihova lica i usne razlikuju se. Kontrasti između ponašanja i društvene strukture još su oštriji, šimpanze žive u zajednicama u kojima dominiraju mužjaci, gde su česti visoki nivoi agresije između pojedinaca i grupa. Bonobos, s druge strane, žive u društvima koja vode ženke i poznati su po svojoj pacifističkoj prirodi i jakom seksualnom nagonu.
 
Razne studije stavljaju postotak s čak 96 na 99,4 odsto. Neki naučnici veruju da su šimpanze i bonoboi toliko slični ljudima da bi ih trebalo prekvalifikovati u rod Homo.
 
U poređenju s drugim velikim majmunima, gorile i ljudi dele oko 96 odsto DNK, dok su orangutani i ljudi genetski slični oko 97 odsto, iako se te brojke opet razlikuju u studijama.
 
Veruje se da su ljudi i šimpanze/bonoboi imali zajedničkog pretka pre samo osam miliona godina - što je u evolutivnom smislu prilično kratko vreme.
 
Miševi
 
Ljudi i miševi dele gotovo 90 odsto ljudske DNK. To je važno jer se miševi godinama koriste u laboratorijima za istraživanje procesa ljudskih bolesti. Miševi se trenutno koriste u genetskim istraživanjima za testiranje zamene gena i gensku terapiju jer imaju slične tipove gena kao ljudi i imaće slične reakcije na bolesti i procese bolesti.
 
Psi
 
Ljudi i psi dele 84 odsto svoje DNK, što ih opet čini korisnim životinjama za proučavanje procesa ljudskih bolesti. Istraživače posebno zanimaju određene bolesti koje pogađaju i pse i ljude. Bolesti mrežnjače, mrena i pigmentozni retinitis čine slepim i ljude i njihove pseće prijatelje, a naučnici proučavaju i istražuju lečenje bolesti na psima u nadi da će isti tretmani biti korisni i za ljude. Psi se takođe proučavaju i leče od raka, epilepsije i alergija, kako bi se pronašlo uspešnije lečenje za ljude.
 
Kokoške
 
Naravno, ljudima, psima, miševima i majmunima biće zajednički DNK. Svi su sisari. Ljudi i ptice su druga stvar. Ipak, i oni dele dobar deo DNK - 65 odsto. Razumevanje sličnosti i razlika između ljudske i ptičje DNK je važno. Prvo, jer pilići stvaraju proteine, poput interferona, koji su korisni za ljudski imunitet, pa ih treba dalje proučavati. Drugo, jer se virusi poput onih koji uzrokuju gripu ukrštaju između ptica i ljudi pa ih treba proučiti kako bi se mogle napraviti nove ili poboljšati postojeće vakcine.
  • Deks

    30.11.2020 12:25
    Sličnost DNK čoveka sa pticama je više od 80 posto, osim što su kičmenjaci ptice su i toplokrvne kao sisari. Samo nešto niži procenat poklapanja je sa ribama koje su takođe kičmenjaci. Neki ljudi na ušima imaju karakteristične rupice koje potiču od riba, a jedan riblji unutrašnji organ evoluirao je u testise sisara. Ljudi dele i 60 posto gena sa insektima, nešto niži procenat sa mikroorganizmima.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Život - Svet životinja

Pavlov ne bi bio iznenađen: Psi nas razumeju

Nova studija o moždanim talasima, objavljena u časopisu "Current Biology", ukazuje na to da slušanje imena njihovih omiljenih igračaka kod pasa aktivira memoriju za objekte sa kojima su povezani.