Srbija nespremna za ekološke takse EU: Uticaće na profit firmi

Unazad mesec dana u Srbiji se ubrzano radi na uvođenju taksi za emitovanje gasova štetnih po atmosferu.
Srbija nespremna za ekološke takse EU: Uticaće na profit firmi
Foto: 021.rs
Posle kraće i pomalo zbrzane javne rasprave, usvojeni su Zakon o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte i Zakon o uvozu ugljeničnih proizvoda. 
 
Tako će već od 1. januara proizvođači plaćati nadoknadu za svaku tonu ugljen-dioksida i drugih gasova, dok će uvoznici robe tokom čije proizvodnje su emitovani ekološki sporni gasovi plaćati isti namet. 
 
Cena će iznositi četiri evra po toni CO2, a iz ove cene proizvođaći će propisanom računicom izvoditi cenu za svaku emitovanu tonu drugih gasova iz ove grupe. Smisao drugog zakona je da tvornice iz zemalja gde nema odgovarajuće ekološke predostrožnosti ne budu u prednosti pri izvozu u Srbiju.
Nova regulativa
 
Oni koji pomisle da se naprednjačka vlast, nakon gotovo četrnaest godina zaobilaženja ekoloških pitanja, napokon okrenula brigi za životnu sredinu - razočaraće se. Zakoni i nagla aktivnost aktuelne vlasti na pojedinim ekološkim pitanjima posledica je sličnog evropskog propisa, takozvane CBAM regulative, koja od 1. januara stupa na snagu u celoj Evropskoj uniji.
 
Zapravo u Uniji svi veliki emiteri štetnih gasova, a to su proizvođači gvožđa, čelika, aluminijuma, cementa, đubriva i električne energije, već duže vreme plaćaju svaku tonu ispuštanja u atmosferu štetnih gasova, a cena je, posle gotovo dve decenije faznog pooštravanja, 81 evro po toni. 
 
Znatno, znatno više nego u Srbiji, a sve van Unije posebno pogađa što će od 1. januara istu cenu plaćati i uvoznici iz Evropske unije. Cilj je opet da se u pogledu obaveze o ekološkoj korektnosti izjednače unijski i proizvođači iz drugih delova sveta.
EPS najviše pogođen 
 
Novi unijski propis pogađa i naše cementare, čeličane, fabrika aluminijuma, gvožđa, đubriva, ali daleko najviše EPS kao proizvođača struje. Razlog je što naše železare i cementare emituju 15-20 odsto više od sličnih fabrika iz Unije, dok je emisija ugljen-dioksida i sličnih gasova Elektroprivrede Srbije, zbog izrazito nekvalitetnog lignita, tri do četiri puta veća od emisije unijskih energana. 
 
Upravo po ovom ekološkom poboljšanju vidi se koliko je evropska energetika tokom prethodne decenije učinila iskorak napred, dok je srpska stagnirala i, usled incidenta u Obrenovcu pre četiri sezone, nazadovala.
 
Inače, pitanje ekoloških taksi nije novost za naše privrednike. Na ovom pitanju se dugo radi, a unazad dve godine svi srpski veliki emiteri vode tačnu evidenciju o svojoj emisiji štetnih gasova i izveštaj šalju Uniji. Bio je to korak ka uvođenju ugljenične takse, pa se ne može reći da srpske kompanije, baš kao i vlast Srbije, nisu bile na vreme i u punom obimu upoznate sa evropskom ekološkom politikom po pitanju zaštite od preterane emisije spornih gasova i posledičnog rasta temperature na celoj planeti.
Obećali, pa izneverili
 
Obaveze Srbije proističu iz dve konvencije koje je Srbija svojevremeno potpisala nadajući se da će imati dovoljno znanja, novca i političke volje da načini zaokret u privredi i usmeri se prema ekološki prihvatljivoj proizvodnji. 
 
Godine 2015. potpisala je Pariski sporazum, globalno bazičan ekološki akt u kome se precizira i način zaštite od preterane emisije gasova; pre pet godina stavila je potpis i pod Sofijsku deklaraciju po kojoj se obavezuje da sopstvenu klimatsku politiku usaglasi sa evropskom.
 
Mada obaveze nisu sporne, u praksi nije urađeno gotovo ništa i to čitavu deceniju. Umesto da se odmah usmerila prema ekološkim kanonima, država je zaštitu životne sredine marginalizovala i skrajnula iz vidokruga javnosti. 
 
Bio je to lakši put, jer ekološka zaštita podrazumeva moderno i neprekidno inovirajuće znanje, ali, i još više, novac. Srbija nije prebogata da bi bila ekološki lider, ali nije baš ni toliko siromašna da na pitanju umanjenja štetnih emisija za čitavu deceniju uradi tek simbolične poteze. 
 
Sada kada se približio datum kada će evropski uvoznici plaćati taksu umanjenjem cene koju plaćaju proizvođaču, dramatično je ubrzala aktivnost, nadajući se da će uvođenje nadoknade u domaćoj pravnoj regulativi biti dovoljan pokazatelj kako vodi računa o ekologiji i tako od Brisela izdejstvuje određene, ne male povlastice, za velike ovdašnje emitere štetnih gasova.
 
Kako do profita
 
Naravno da srpske železare, cementare, proizvođači aluminijuma i đubriva izvoze u Uniju i ugljenične takse će uticati na profatibilnost aranžmana. Procenjuje se da će po evro ugljeničnim taksama obaveze svih srpskih kompanija, izuzimajući EPS, iznositi do 50 miliona evra godišnje. Nije malo, ali je za srpske firme savladivo ukoliko ne bude i drugih problema.
 
No, situacija sa EPS-om je drugačija, može biti veoma opterećujuća. Naš daleko najveći proizvođač struje godišnje u Uniju izvozi otprilike deset odsto sopstvene produkcije i upravo taj izvoz je ono što EPS-u obezbeđuje profit, koji je lane iznosio oko 220 miliona evra. 
 
Međutim, kako su procene da bi naredne sezone ugljenične takse godišnje mogle dostići 200 miliona evra, proizilazi da firmi preti da ostane bez zarade. A EPS-u je novac nikada potrebniji, jer mu predstoji krupan investicioni ciklus radi prelaska na obnovljive izvore energije. 
 
Reč je o milijardama evra, svakako da vlast ne može sve da ščepa iz budžeta. Računalo se na sve veću akumulaciju novca EPS-a. Uostalom svuda u svetu proizvođači struje su izrazito profitabilni, tokom jugosocijalističkog perioda godišnji profit EPS-a premašivao je i pola milijarde evra. 
 
Ukoliko ne bude izvoza električne energije u Evropsku uniju teško da EPS može doći do profita bez značajnijeg poskupljenje struje, kako za privredu, još i više za domaćinstva.
 
Struja duplo skuplja
 
Pogubno bi bilo slediti ono što se može čuti u nekim krugovima oko EPS-a, a po kojima naša energetika može da funkcioniše i ako izvoz svede na ono malo okolnih država koje još nisu u Evropskoj uniji. Zavisno od sezone, mi struju ili izvozimo ili uvozimo, često u sasvim ozbiljnom obimu. 
 
Tokom oktobra uvozili smo svakodnevno, a polovinu dana više od četvrtine ukupne dnevne potrošnje. Narednih meseci realno je očekivati i povremene veće uvoze struje. Tako nešto teško da je i moguće bez oslonca na evropski strujnu mrežu.
 
CBAM ima i varijante po kojoj bi Srbija prvih godina stupanja na snagu nove regulative odlagala plaćanje ugljenične takse za kasnije. Na prvi pogled deluje privlačno, ali računica pokazuje da bi 2031. godišnja obaveza EPS-a mogla dostići i dve milijarde evra.
 
To se ne bi moglo isplatiti a da struja ne poskupi sto odsto. Ovoliki rast cene električne energije bi izazvao lavinu znatnog uvećanja cena svih roba i usluga.
 
Siromašna država i jaki zahtevi
 
Svakako da je dobro što se vlast Srbije napokon setila ekologije i što pokušava da, za početak, sa dva neophodna zakona ekonomiju i život u celini oblikuje što više usklađeno ekološkim pravilima. Ipak, teško da će Brisel prihvatiti obavezu izdvajanja četiri evra po toni emitovanog gasa kao dovoljan namet za skidanje ugljenične takse pri izvozu u Uniju. 
 
Istina, prema CBAM regulativi postoje mogućnosti izvesnog i na vremenski rok ograničenog olakšanja obaveza. No, da bi se došlo do željene pozicije mora se biti izrazito uverljiv u nameri da se živi i posluje u skladu sa ekološkim načelima. Čini se da bi Macutova vlada trebalo da mnogo više insistira na razgovorima sa Unijom, pri čemu bi dva nedavno usvojena zakona svakako bila značajan argument u rukama srpske strane.
 
Srbija se jeste dugo nehajno odnosila prema ekologiji energetike, međutim izvesno je da sada, istina priterana u ćošak, čini ozbiljne pokušaje kako bi se u što većoj meri prilagodila evropskoj ekološkoj politici. Nadajmo se da će u Briselu uočiti promene i poštovati napore jedne siromašne države da se koliko-toliko uklopi u neobično visoke standarde evropske ekološke prakse.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Šta za Srbiju znači stopiranje prodaje Lukoila?

Prošlonedeljna najava ruske naftne kompanije "Lukoil" da namerava da proda svoju podružnicu u inostranstvu švajcarskoj kompaniji "Gunvor" zbog američkih sankcija, donela je Evropi i Srbiji samo kratkoročno olakšanje.

Rat za retke minerale

Do pre pola veka samo su fizikohemičari znali za elemente poput galijuma ili telura čija je upotreba i na globalnom planu, samim tim i potražnja, bila minimalna.