Kad se zatrese grad - šta nam je bitno?
Ustala sam i krenula u svoju klasičnu rutinu u vidu najvećih muka ovog sveta a to su pregovori sa dečurlijom oko doručka.
Foto: 021.rs
Danas žele jedno, drugačije nego juče i sporije nego ikad, a sve slatko skakućući po živcima. Posle toga kreće lakši posao – najstarije dete oblači šta mu se da, najmlađe isto, ali ovo srednje svakog jutra najoštrije osuđuje moj izbor garderobe, te najenergičnije zahteva duks sa patrolnim šapama umesto onog sa linijama koje ništa ne znače.
Pregovori oko ovoga (pri čistoj svesti tvrdim) nisu ništa manje teški od onih u Briselu. Dok ih ne izvedemo iz doma proživimo tri nervna sloma. Sva sreća pa terapija za hipertenziju šljaka.
Posle toga bacam se na posao gde već iz daljine vidim pun potencijal za novi stres koji je lako rešiv, ali šta mi teško da se iznerviram i ovde oko gluposti tipa: neko nije uradio svoj posao pa zato ne mogu ja svoj i sve će da kasni i onda moram da iskomuniciram nešto što mi se trenutno ne komunicira, a drugih stotinu stvari istovremeno stižu na naplatu za nerviranje – sve gluplje od glupljeg.
Tada me niotkuda sastavi saznanje da je negde više od nekoliko desetina hiljada ljudi baš ovih dana poginulo od prirodne katastrofe zvane zemljotres, da se mrtvi još uvek broje i da se neko danas probudio bez ičega uključujući sve ove nervne slomove oko doručka, posla i odugovlačenja oko oblačenja.
Saznanje da je ko zna još koliko ljudi zarobljeno ispod ruševina nakon što su stotine zgrada i nekoliko korumpiranih investitora i onih koji su im dozvolili nemar popadale kao kule od karata. Zdravo za gotovo – izraz, ali i osećaj, koji tumačimo onako odoka, kako nas raspoloženje zvizne u momentu. Malo ga kapiramo, malo i ne, malo ga živimo, malo nam ni sto zemljotresa negde tamo ne bi pomoglo da shvatimo koliko možda naše muke, uverenja i borbe nemaju smisla.
MUP je pre neki dan izdao detaljno uputstvo šta raditi u slučaju zemljotresa, i dok sam ga čitala, shvatila sam da su ga krojili po meni samoj. Štaviše ubeđena sam da je tako jer je svaka druga bila "najbitnije je da ne paničite". Panici mesta uvek ima, bar u mom dvorištu jer gle, ako je u Turskoj, pa u Rumuniji, pa u Hrvatskoj šta ga košta da rokne i kod nas – uputstvo i paniku, bar kod mene, već imamo.
I, eto, već sutradan, dok sam sedela i radila osetila sam da se ljuljam levo-desno, a niti imam problem sa budnošću, niti sa anemijom, niti sam pila. Tako sam onako skroz po uputstvu, bez panike, osetila odsustvo donjih ekstremiteta jer sam zamislila u sekundi sav užas koji je hiljade ljudi proživelo prethodnih dana i gotovo uverena, onako bespanično, da to sleduje i nama u minutima koji slede.
Nakon što minuti koji slede nisu doneli ništa novo, te sam noge ponovo mogla da pomeram, tako sam i svoje "obećavam da se više nikada neću nervirati oko gluposti jer svaki čas može neko PRAVO sranje da se desi" utopila u prvi idiotluk koji je naišao i zaboravila na sve strahote koje su do pre minut bile realistični scenario.
I samo kada se dese neke nepredviđene stvari koje za sobom nose samo ogromnog sebe i ne tolerišu ništa drugo, samo tada sam, a verujem i većina nas, u stanju da bitno razdvojim od nebitnog. Da tako obične i zdravo za gotovo stvari poput mo'š misliti života, zdravlja i prisustva ljubavi stavim na pijedestal svega bitnoga gde im je i mesto. Da neke stavove preispitam i neke navike popravim. I sve to kratkoročno, dok potres ne prođe. Posle iznova, kao loš đak koji ništa naučio nije, skalu vrednosti nerviranja i drame vraćam na bahato staro.
Generalno, mislim da svi slabo pamtimo i brzo zaboravljamo, jer loše periode i loše osećaje želimo da napustimo što pre. Mislim da se previše uzdamo u "neće mene" i život je tu pa je tu. I da li je ova priča oda "malim stvarima"? Moguće, sem što ove tričavosti koje u sekundi možemo izgubiti nisu baš male.
A onda, kada malo bolje razmislim, nisam baš najsigurnija da li sam se presekla plašeći se prirodne katastrofe kao takve ili mogućnosti da se, zahvaljujući njoj u sekundi uverimo da, kao i pola Turske izgleda živimo u šarenoj laži sagrađenoj na lošim temeljima, lažnim diplomama, od ruku bahatih i beskrupuloznih investitora, te da sve ono na čemu temeljimo svoje živote i uverenja može da se sruši u sekundi i da čak ni zemljotres ne bude jedini krivac za to? Da ono, dune malo jači vetrić i sruši kulu loših izbora, poklonjenih ocena i kupljenih glasova? Prilično zastrašujuće, zar ne?
Bilo kako bilo, dok budem sledeći put govorila sebi u bradu tiho "a neće mene valjda" stajaću ispod dovratka, paničiti i čvrsto verovati da ćemo u sledećim životima sigurno pametnije da biramo kombinaciju opasnosti od prirodnih katastrofa i moralne principe onih koji nam grade budućnost. I trudiću se da se nerviram samo oko bitnih stvari. Onih nosećih.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
9
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
5
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Komentari 6
Ina
Buba
Miodrag
Pozdrav od starosedeoca Novosadjanina :)
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar