Ogled(anje): Veština razgovora

Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
Ogled(anje): Veština razgovora
Foto: 021.rs
Gotovo svaki novinar početnik (po)misli da može i da ume da razgovara pred kamerama ili mikrofonima. Mnogi urednici i producenti prepuštaju taj zadatak ili nedovoljno edukovanim novinarima ili onima sa osakaćenim talentom. Kombinacija je dodatno kobna.
 
Taj format je uspešan samo ako oba sagovornika daju najbolje sebe. Ili se, makar, u tome maksimalno trude. Samo dobar intrevjuer ili samo kvalitetan gost, odveć je malo. Nedovoljno. 
Nema, kada razgovor krene, pomoći sa strane. Kamera ili više njih su fiksirane, reditelj je ograničen na biranje planova, producent prisutan "u ušima" pitača teško može da mu pomogne, ako mu ceo koncept razgovora, vrlo precizno nije prethodno razrađen u glavi.
 
Posebno sam vezan za taj format budući da sam u "drugom poluvremenu" svog televizijskog života isključivo birao da pred kamerama ili radijskim mikrofonom razgovaram sa ljudima najrazličitijih karijera, često dijametralno suprotnih političkih opredeljenja, godinama provedenih u profesiji. Sa onima koji su tek krenuli ka vrhovima, kao i sa onima koji su svoje radne i životne priče priveli koncu.
Od vrhunske politike do sporta. Na četiri televizijske stanice i na jednom radiju sakupio sam za 25 godina oko 300 sagovornika.
 
Priznajem, nikada nisam bio potpuno zadovoljan sa obavljenim poslom. Uvek sam sebi nešto zamerio. Nisam prihvatao kao alibi činjenicu da je sagovornik bio ispod mog očekivanja. Uostalom, kada se podvuče crta, intervjuer odgovara za kvalitet (ne)obavljenog posla.
 
Zato sam posebno kritički nastrojen kada govorim ili pišem o odgledanim razgovorima. Gotovo da bih na prste jedne šake mogao da nabrojim autore koji u tom smislu mogu da me potpuno zadovolje. Govorim o dve-tri televizije koje pratim. Ostali me ne zanimaju.
 
Onomad me zateklo je izuzetno prijatno iznenađenje. Slaven Bilić, legendarni hrvatski fudbaler, na nekolikim meridijanima već i dokazani stručnjak, razgovarao je u serijalu "(Ne)uspjeh prvaka" na sportskom kanalu Arena sa izuzetnim sagovornicima. 
Kakva serija sportskih svevremnika: Nikola Karabatić, francuski rukometaš srpskohrvatskih korena, po mnogim mišljenjima, najbolji igrač koji je taj dinamični sport iznedrio, Goran Ivanišević hrvatski teniser, egzemplaran po mnogim karakteristikama svoje ličnosti, Željko Obradović srpski košarkaški trener nad trenerima, njegov zemljak Novak Đoković, neliko puta izabrani najbolji sportista na ovoj planeti, Hrvatica Anica Kostelić, najbolja svetska skijašica prvih godina dvadesetprvog veka, Luka Modrić hrvatska zvezda i Zlatan Ibrahimović, najpoznatiji švedski sportista, uz Ronalda i Mesija, najbolji fudbaleri današnjice.  
 
Izvanredni razgovori. Bilić je postavljao prava pitanja, strpljivo čekao odgovore, intervenisao sa potpitanjima koja su dodatno "otvarala" sagovornike.
 
Kako mu je to uspelo? Vrhunski fudbaler, treći na svetu sa reprezentacijom Hrvatske, stručnjak dokazan u ligama od Hrvatske do Rusije, od Engleske do Kine, od Turske do Saudijske Arabije. Diplomirani pravnik. Nekada vođa rok sastava "Ravbau" sa objavljenim albumom na kojem su gotovo sve kompozicije bile njegove. Koautor dve (auto)biografije.
 
Šta ga je učinilo dobrim intervjuerom? Obrazovanje? Talenat? Kombinacija svega? Ne znam. 
 
Primer za ugled jeste. Možda je tajna u činjenici da dobar pitač mora da zna mnogo o onome o čemu razgovora. Ono što ne zna, mora da izvuče od sagovornika. U protivnom, protraćeno vreme. I sagovornika i gledalaca...
 
Naravski da je na prvi pogled jasno da je Bilić birao sagovornike iz Regiona, kako se, valjda, eufemistički zbirno zovu zemalje sa prostora bivše Jugoslavije. Ili tu rođeni, ili deca roditelji koji su živeli u toj zemlji pre nego što su otišli u inostranstvo i tamo oformili porodice. 
 
Pričalo se na "našem" jeziku, kako bi to rekao beskrajno duhoviti i šarmantni Ibrahimović. Za nostalgičare, makar u sportskom smislu, eto nanovo razloga za večnu dilemu, zapravo pitanje: kakva bi Jugoslavija, sa ovim novim naraštajima sporska velesila bila, da se nije dogodilo, ono što jeste.
 
Ali to je neka druga priča... 
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

EU i SAD: Ne deli samo okean

Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.

Business as usual

Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.

Grenland je srce Amerike

Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.

Ogled(anje): (Ne)sportska priča

Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.

Mister Dolar

Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.

Nezgodna pitanja

Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"

Autoimuna bolest

Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".

Mangupi u Nemanjinoj

Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.

Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva

Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.

Možemo li bolje?

Ugazila sam sasvim slučajno u kanal TV Pink i videla kako nam se sa velikog ekrana drži lekcija o empatiji.